Obraćajući im se najprije kratko na engleskom a potom na talijanskom jeziku, Papa se osvrnuo na ono što čini identitet biskupa podsjećajući da dar koji su primili nije za njih same, nego u službi evanđelja. Napomenuo je da je biskup stoga sluga pozvan služiti vjeri naroda. Da bismo bili navjestitelji evanđelja, potrebno je imati unutarnju slobodu, siromaštvo duha i spremnost na služenje koje se rađa iz ljubavi kako bi uosobili sam Isusov izbor. To je stil koji se ne otkriva u moći, nego u ljubavi Oca koji nas poziva na zajedništvo s njim, napomenuo je Sveti Otac prisjećajući se riječi pape Franje koji je rekao da je jedini autoritet koji imaju služenje u poniznosti.

Biskupska služba mora biti ponizna i puna blizine prema ljudima, a postiže se kroz naše otvorene ruke koje miluju i tješe; kroz naše riječi koje izgovaramo da bismo pomazali svijet evanđeljem, a ne nama samima; kroz naša srca koja na sebe preuzimaju tjeskobe i radosti naših braće i sestara, istaknuo je Papa.

Koliko god bila važna i nužna, sama svijest da je naša služba ukorijenjena u duhu služenja na Kristovu sliku nije dovoljna. Štoviše, ona se mora pretočiti u naš stil apostolata, u različite oblike skrbi i pastoralnog upravljanja, u čežnju za naviještanjem na raznolike i kreativne načine ovisno o specifičnim situacijama s kojima biste se mogli suočiti.

Papa se također osvrnuo na današnje vrijeme koje je obilježeno krizom vjere i teškoćama u njezinom prenošenju, stvarnostima koje nas pozivaju da ponovno otkrijemo žar i hrabrost za novi navještaj evanđelja. Ne smijemo zaboraviti one koji su daleko od vjere, ali žeđaju za duhovnošću, one koji kucaju na vrata Crkve, a ipak ponekad ne nalaze odgovarajući jezik ili formu u uobičajenoj pastoralnoj ponudi.

Ne smijemo zaboraviti druge izazove, kulturne i društvene prirode, koji se tiču svih nas i koji posebno pogađaju određena područja poput tragedije rata i nasilja, patnje siromašnih, želje mnogih ljudi za svijetom u kojem će biti više bratstva i solidarnosti, etičkih izazova koji nas potiču na propitkivanje o vrijednosti života i slobode – a taj popis bi zasigurno mogao biti i dulji, rekao je Papa.

Na kraju je istaknuo da je poslanje Crkve jasno: Crkva mora biti pažljiva, bliska, spremna dijeliti boli i radosti mnogih ljudi. Crkva vas šalje, potaknuo je biskupe Papa, kao brižne i pažljive pastire koji znaju kako dijeliti put, pitanja, tjeskobe i nade naroda; kao pastire koji žele voditi, kao očeve i braću drugim svećenicima te braći i sestrama u vjeri.

Papa Lav XIV. je zaključio obraćanje novim biskupima obećanjem da će moliti kako vjetra Duha Svetoga ne bi nedostajalo i kako bi se radost njihovog ređenja, poput miomirisa, mogla proširiti na one kojima idu služiti.