Već stoljećima vaš Red služi Bogu i Crkvi ispunjavajući svrhe za koje vas je osnovao blaženi Gerard, a to je: „promicati slavu Božju i posvećenje članova kroz tuitio fidei i obsequium pauperum, očuvanje vjere i poštivanje siromaha: oboje“, rekao je Papa na početku svog obraćanja veleposlanicima Suverenog viteškog malteškog reda.

Što se tiče poštivanja siromaha, nastavio je Papa, imate vrlo znakovit način na koji oslovljavate one kojima pomažete: „gospoda bolesnici“. Ophodite se prema njima kao prema gospodi i to je baš lijepo. Služeći njima, služite Isusu. Neposredno prije njegove muke, i njemu je, kako govore evanđeljâ (usp. Mt 26, 6-13; Iv 12,1-8), Marija iz Betanije iskazala čast pomazavši mu noge miomirisnim, vrlo dragocjenim, uljem od pravog narda. Krist je jako lijepo primio tu gestu i, na negodovanje onih koji su to smatrali rasipnošću, otkrio značenje tog čina ljubavi, učinjenog za njegov ukop.

Kao što je Marija u Betaniji iskazala svoj obsequium Gospodinu, koji je, premda bogat, radi nas postao siromašan (usp. 2 Kor 8, 9), tako smo i mi, njegovi učenici, pozvani i nastaviti ga častiti u siromasima, koje – rekao je tom prilikom Učitelj – uvijek imamo sa sobom (usp. Iv 12, 8). A od nas se traži da to činimo s ljubavlju i poniznošću, bez retorike i razmetanja, istaknuo je Papa.

Nakon Marijine geste Isus je dodao: „Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen“ (Mt 26, 13). Krist je tako združio propovijedanje Evanđelja i pohvalu za služenje siromasima. Naime, tuitio fidei i obsequium pauperum neraskidivo su povezani. I kad pristupamo najmanjima, bolesnima, ožalošćenima, sjetimo se da je ono što činimo znak Isusova suosjećanja i nježnosti. U tome smislu vaš rad nije samo humanitaran, kao što je to slučaj s hvalevrijednim radom mnogih drugih institucija, nego je čin vjere, kojim se iskazuje slavu Bogu u služenju najslabijima i svjedoči o Gospodinovoj naklonosti prema njima, rekao je Papa u svom obraćanju članovima Suverenog malteškog reda.

U nastavku je Sveti Otac primijetio kako se i diplomatske aktivnosti koje pripadnici tog Reda provode u mnogim dijelovima svijeta, u 113 zemalja i u 37 misija pri međunarodnim organizacijama, također mora promatrati iz te perspektive. To je uvijek djelovanje ustanove posvećenog života: kad ne bi imalo za cilj svjedočiti Božju ljubav prema potrebitima, ne bi imalo smisla da ga obavlja ustanova posvećenog života, objasnio je.

Papa je naglasio važnost Malteškog reda u svijetu, kao oruđa apostolskog djelovanja, s njegovom podređenošću, kao ustanove posvećenog života, Svetoj Stolici i njegovom poslušnošću papi, kao vrhovnom poglavaru svih ustanova posvećenog života (usp. ZKP, 590). Zato je važno uspostaviti odnos plodne suradnje između diplomatskog predstavnika Reda i mjesnog papinskog legata, u zajedničkom djelovanju za dobrobit Crkve i društva. Jednako tako, povezanost tog Reda s papom nije ograničenje njegove slobode, nego skrbništvo, koje se izražava u Petrovoj brizi da osigura njegovo najveće dobro, kao što se više puta dogodilo i izravnim intervencijama u trenucima teškoća.

Povezanošću Malteškog reda sa Svetom Stolicom stoga se ne umanjuje važnost njegovih diplomatskih predstavništava, dapače omogućuje nam još potpunije shvatiti njihovo značenje, kao kanalâ apostolsko-karitativnog djelovanja tog Reda, posebno otvorenih i darežljivih tamo gdje je najpotrebnije. Jako mi se sviđa terminologija koju koriste neki od vas, koji svoju diplomaciju smatraju „humanitarnom“. Diplomatski predstavnik je nositelj karizme Reda, zbog čega se osjeća pozvanim vršiti svoju službu kao crkveno poslanje. Ta posebna narav vaše diplomacije, ne samo da ne umanjuje njezinu važnost, već je dragocjeno svjedočanstvo, rječit znak i za druga veleposlanstva, tako da i njihova djelovanja budu usmjerena na konkretno dobro ljudi i da se u njemu jako cijeni najslabije, rekao je na kraju svog obraćanja Papa veleposlanicima Suverenog malteškog viteškog reda.