Nema grijeha ili neuspjeha koji, prinesen Bogu, ne može postati prigoda za početak novoga, drugačijeg života, u znaku milosrđa, istaknuo je Papa u propovijedi. Pritom je napomenuo da Bog uvijek ostavlja otvorenu mogućnost i svaki put zna pronaći putove oslobođenja i spasenja. To je shvatila preljubnica iz evanđelja današnje liturgije, koju su pismoznanci i farizeji optuživali i željeli je kamenovati zbog njezina grijeha. Tako izgubljenu, zalutalu tražeći sreću na krive načine, njezini su tužitelji osudili na smrt.

Isusov pogled dopire do nje, a s njim i oprost koji, osim njezina života mijenja i pogled na njezine tužitelje, koji su joj na neki način omogućili da susretne Gospodina. Isusovim oprostom i ona uči opraštati. Gospodin želi da i mi, njegovi učenici, mi kao Crkva, koji smo primili njegov oprost, postanemo neumorni svjedoci pomirenja; Boga za kojega ne postoji riječ „nepopravljiv“; Boga koji uvijek oprašta, i dalje vjeruje u nas i svaki put daje mogućnost za novi početak.

Obraćena preljubnica predlaže Crkvi da se uvijek vrati u školu evanđelja, da ne broji prisutne, nego da ide tražiti odsutne. Odsutni su onoga dana, među Božjim narodom okupljenim oko Isusa, osim žene, bili njezini tužitelji, pismoznanci i farizeji, oni koji se hvale da su pravedni, da poštuju Božji zakon, da su pristojne i poštene osobe, rekao je Papa.

Oni ne obraćaju pozornost na svoje nedostatke, nego su vrlo pozorno traže tuđe; u očima ljudi izgledaju kao stručnjaci za Boga, ali ne prepoznaju Isusa i vide ga kao neprijatelja kojega treba ukloniti. Te nam osobe govor da se i u našoj religioznosti mogu uvući crv licemjerja i navika upiranja prstom. U svakom vremenu, u svakoj zajednici. Uvijek postoji opasnost od pogrješnoga shvaćanja Isusa, da imamo njegovo ime na usnama, ali da ga poričemo djelima. To se može činiti također podižući zastave s križem.

Pogled prema bližnjemu i prema samima sebi pokazatelj je jesmo li učenici u Učiteljevoj školi. Nije dovoljno moliti ili sudjelovati u vjerskim obredima; čovjekovo najdragocjenije blago nije svečana vanjština nego unutarnje siromaštvo. Je li naš pogled, pogled milosrđa ili onaj koji osuđuje ili prezire, upitao je papa Franjo. Tko vjeruje da brani vjeru upirući prstom u druge, možda ima neko vjersko viđenje, ali ne prihvaća duh evanđelja, jer zaboravlja milosrđe koje je srce Božje (…) Isusu je važna raspoloživa otvorenost onih koji se ne osjećaju uspjelima, nego potrebitima spasenja. (…) Učitelj se ne zadovoljava izgledom, nego traži istinu srca. I kada mu otvorimo srce u istini, može u nama učiniti čuda.

Upravo u trenutku kada je žena preljubnica obasuta uvredama i kada je spremna primiti neumoljive riječi i stroge kazne, s čuđenjem primi Božje odrješenje. Kakve li razlike između Učitelja i tužitelja! Oni su citirali Sveto pismo kako bi osudili; Isus, sama Riječ Božja, vraća joj ugled i nadu. Iz tog događaja učimo da svaka primjedba, ako nije potaknuta ljubavlju i ne sadrži milosrđe, još više slama one koji ju primaju, zaključio je papa Franjo.

Papi je na kraju mise zahvalio malteški nadbiskup Charles Jude Scicluna. Na misnom slavlju nazočni su bili i malteški predsjednik George Vella i njegova supruga Miriam.

Papa svoj dvodnevni boravak na Malti završava poslijepodne susretom s izbjeglicama u Centru za migrante „Ivan XXIII. mirovni laboratorij“ u Hal Faru gdje će im se obratiti govorom. Zatim će se Papa uputiti prema međunarodnoj zračnoj luci, gdje će u 17.50 biti održana oproštajna svečanost. Polazak za Rim predviđen je u 18.15, a slijetanje na Fiumicino u 19.40 sati.

Prije pape Franje Maltu su pohodili i njegovi prethodnici: sveti Ivan Pavao II. od 25. do 27. svibnja 1990. te 8. i 9. svibnja 2001., a papa emeritus Benedikt XVI. 17. i 18. travnja 2010. godine.