Po dolasku Papu je na glavnom ulazu u Palaču Sinoda dočekao metropolit Zapadne i Srednje Europe Antonij (Mihalev) koji je Papu otpratio do dvorane na prvome katu gdje ga je čekao patrijarh Neofit. Na sastanku su prisustvovali samo članovi Svetog sinoda, bivši kralj Bugarske Simeon II. i članovi papinske pratnje.

Papa Franjo i Sveti sinod Bugarske pravoslavne Crkve. Foto: Vatican Media

Nakon Patrijarhova pozdrava, Sveti Otac je uputio svoj govor na početku i na kraju kojeg je okupljene pozdravio s pozdravom: Hristos voskrese!

Rane otvorene tijekom povijesti između nas kršćana ostaju bolne modrice na Tijelu Kristovom koje je Crkva, rekao je Papa u svome govoru. I danas su njihove posljedice opipljive. Ipak, možda ako zajedno možemo dotaknemo te rane i ispovijedamo da je Isus uskrsnuo i proglašavamo ga Gospodinom i Bogom našim, možda ako zajedno prepoznamo naše neuspjehe i uronimo u njegove rane ljubavi, uzmognemo otkriti radost oproštenja i uživati predokus dana kad ćemo, uz Božju pomoć, moći slaviti vazmeno otajstvo na jednom oltaru.

Na tome putu, nastavio je Papa, podupire nas veliki broj naše braće i sestara, kojima bih posebno želio izraziti svoje štovanje: oni su svjedoci Uskrsa. Koliki su kršćani u ovoj zemlji podnosili patnje za Isusovo ime, osobito tijekom progona prošlog stoljeća! To je ekumenizam krvi! Oni su širili ugodan miomiris u ovoj „Zemlji ruža“. Prošli su kroz trnje kušnji kako bi širili miris evanđelja. Oni su procvjetali na plodnom i dobro obrađenom tlu, u narodu bogate vjere i istinske čovjekoljubivosti koja im je davala snažne, duboke korijene. Tu osobito mislim na monaštvo koje je iz pokoljenja u pokoljenje njegovalo vjeru naroda. Vjerujem da ti svjedoci Uskrsa, braća i sestre različitih vjeroispovijesti, ujedinjeni na nebu božanskom ljubavlju, sada gledaju na nas kao sjeme zasađeno u zemlji da dadne plod. I dok mnoga druga naša braća i sestre diljem svijeta i dalje trpe zbog svoje vjere, traže od nas da ne ostanemo zatvoreni, već da se otvorimo, jer će samo na taj način to sjeme donijeti plod, istaknuo je Papa u svom govoru na susretu s patrijarhom Neofitom, metropolitom Sofije i čitave Bugarske u Sofiji.

Podsjećajući na susret između pape Ivana Pavla II. s patrijarhom Maksimom tijekom prvog pohoda jednog rimskog biskupa Bugarskoj te boravka svetog Ivana XXIII. u Bugarskoj gdje je od 1925. do 1934. vršio službu apostolskog nuncija, Papa je primijetio kako je među dvjema Crkvama u proteklom razdoblju bilo mnogo kontakata. „Uvjeren sam da će ti kontakti, uz Božju pomoć i u vrijeme koje Providnost odredi, imati pozitivan učinak na mnoge druge dimenzije našeg dijaloga. U međuvremenu, pozvani smo hoditi i djelovati zajedno kako bismo svjedočili Gospodinu, osobito služeći najsiromašnijoj i najzapostavljenijoj našoj braći i sestrama, u kojima je on prisutan. To je ekumenizam siromašnih.“

„Putokaz na tome putu su, prije svega, sveti Ćiril i Metod, koji su nas povezali već od prvog tisućljeća i čije je živo sjećanje u našim Crkvama i dalje izvor nadahnuća, jer unatoč protivštinama oni su na prvo mjesto stavili naviještanje Gospodina, poziv na poslanje. I premda su se nazirali predznaci bolnih podjela koje će se dogoditi u nadolazećim stoljećima, oni su odabrali perspektivu zajedništva. Poslanje i zajedništvo, te dvije riječi koje su obilježile život ta dva sveca i koje mogu osvijetliti naš vlastiti put prema rastu u bratstvu. To je ekumenizam poslanja“, rekao je Papa.

Hrabri apostolat sv. Ćirila i Metoda i danas je model evangelizacije i izazov za naviještanje Evanđelja budućem naraštaju. Koliko je važno, uz poštivanje vlastitih tradicija i osobitih identiteta, pomagati jedni drugima pronaći načine prenošenja vjere u jezik i oblike koji omogućuju mladima da iskuse radost Boga koji ih ljubi i poziva! U protivnom će biti u iskušenju da povjeruju u pjesme lažnih sirena konzumerističkog društva, upozorio je Papa.

I mi, baštinici vjere svetaca, pozvani smo biti tvorci zajedništva, oruđa mira u Isusovo ime, zaključio je na kraju Papa.

Nakon razmjene darova, predstavljanja delegacija i zajedničkog fotografiranja, papa Franjo se oprostio od patrijarha Neofita i zaputio se pješice, zajedno s metropolitom Antonijem, u sabornu crkvu sv. Aleksandra Nevskog gdje se pomolio pred moćima svetih Ćirila i Metoda. Po završetku svoga posjeta Papa je na Trgu ispred katedrale, na kojem se okupilo više tisuća ljudi, predvodio molitvu Kraljice neba.