Istina je prava novost.

Papa se u Luksemburgu susreo s predstavnicima vlasti

Papa Franjo se na početku svog četverodnevnog apostolskog pohoda Belgiji i Luksemburgu u četvrtak, 26. rujna susreo s predstavnicima vlasti, civilnog društva i diplomatskog zbora u gradskoj palači Cercle Cité glavnoga grada Luksemburga.

U svom govoru predstavnicima vlastima papa Franjo gleda na Luksemburg kao na uzor predanog izlaganja oko izgradnje ujedinjene Europe. Izrazio je žaljenje zbog sve većih ulaganja u naoružanje i pozvao da se, u suočavanju s trenutnim sukobima, oslanjamo na duhovne vrijednosti kako bismo spriječili „da razum potone u bezumlje“. Institucije i zakoni moraju jamčiti pravednost: bogatstvo je odgovornost, ne smije stvarati diskriminacije, upozorio je Papa.

Sveti je Otac u svom prvom govoru u Luksemburgu, gdje je u četvrtak, 26. rujna, sletio na svoje 46. apostolsko putovanje koje će ga odvesti i u Belgiju, istaknuo važnost suradnje među narodima kako bi se izbjegli „uzaludni pokolji“ i izašlo iz „kratkovidne“ težnje ostvarivanju vlastitih plitkih interesa. Svoj je govor Papa održao pred tristotinjak ljudi – predstavnika vlasti, civilnog društva i diplomatskog zbora, kulturnog i poslovnog svijeta – u Cercle Citéu, srcu glavnog grada, u istoj prostoriji u kojoj su održana prvi sastanci Suda pravde Zajednice za ugljen i čelik, preteče moderne EU.

Teritorijalni položaj Luksemburga, kao što je i inače slučaj s pograničnim područjima, može se pokazati kao šteta ili prilika, objasnio je Papa govoreći o odnosima među silama u sukobu: ako prevlada logika sukoba, tampon države „na kraju postaju – htjele-ne htjele – jako uključene“; ako, naprotiv, prevladaju „putovi mudrosti“, postaju prikladna mjesta „da, ne samo na simboličan način, naznače potrebe za novom erom mira i putove koje treba slijediti“.

Nezaobilazan preduvjet da se dogodi ovaj drugi put – bez obzira na zemljopisnu širinu, geopolitičku i gospodarsku važnost zemlje – je, ponovio je Papa, „čvrst demokratski ustroj zemlje“. Ono što Papa smatra osobito važnim jest „strpljiva izgradnja mudrih institucija i zakona koji, disciplinirajući živote građana prema kriterijima pravičnosti i poštivanja vladavine prava, u središte stavljaju osobu i opće dobro, sprječavajući i suzbijajući opasnosti od diskriminacije i isključivanja“.

Petrov nasljednik zatim je naglasio dvije okosnice svoga učenje: briga za stvoreni svijet i bratstvo. Podsjećajući na jednu od posebnosti Luksemburga, tradicionalnog odredišta emigracija iz drugih država u tolikoj mjeri da gotovo polovica njegova stanovništva dolazi iz inozemstva, Papa je u svom govoru predstavnicima vlasti, civilnog društva i diplomatskog zbora, kulturnog i poslovnog svijeta u Luksemburgu ponovno istaknuo značajke zdravog razvoja:

[Razvoj] da bi bio autentičan i cjelovit, ne smije se pljačkati i srozavati naš dom zajednički i ne smije se ostavljati narode ni društvene skupine na marginama. Bogatstvo je – ne zaboravimo – odgovornost. Papa zato traži da se uvijek pridaje “budnu pozornost tome da se ne zanemaruju najugroženije države, nego da im se pomogne da se oporave od stanja osiromašenosti u kojem se nalaze. To je ključni način da se smanji broj onih koji su prisiljeni emigrirati, često u nehumanim i opasnim uvjetima”.

U Europi se ponovno pojavljuju „lomovi“ i „neprijateljstva“, upozorio je Papa. Dobra volja i diplomatsko djelovanje čine se besplodnima s obzirom na prevladavajuću logiku razaranja i smrti. Kroči se „tragičnim ratnim stazama“ zaboravljajući štete koju je rat prouzročio u prošlosti.

Da bismo izliječili tu opasnu „sklerozu“, od koje države se teško razbolijevaju i izlažu se opasnosti da zaglave u avanturu s golemim ljudskim troškovima, ponavljajući uzaludne pokolje, potrebno je podići pogled prema gore, potrebno je da svakodnevni život narodâ i njihovih obnašateljâ vlasti bude oduhovljen uzvišenim i dubokim duhovnim vrednotama, koje priječe da razum potone u bezumlje i neodgovorno vraćanje činjenju istih pogrešaka iz prošlih vremena, dodatno otežanih većom tehnološkom moći kojima se ljudi danas koriste, rekao je Papa istaknuvši na kraju kako je evanđelje Isusa Krista “jedino kadro duboko preobraziti ljudsku dušu, učiniti je sposobnom činiti dobro i u najtežim situacijama, ugasiti mržnju i pomiriti zavađene strane”.