Papa Franjo – koji od početka sukoba promiče načelo “jednake blizine” prema onima koji pate, što je svojstveno papi, pastiru opće Crkve, ali i papinske diplomacije – postaje, kako je napisao, “tumač” te boli.

Boli desetaka tisuća majki, očeva i djece koji žale za svojim najmilijima palim u ratu ili su zabrinuti za nestale, zarobljene ili ranjene, bili oni vojnici ili civili.

Njihov se vapaj uzdiže do Boga, zazivajući mir umjesto rata, dijalog umjesto zveckanja oružjem, solidarnost umjesto jednostranih interesa, jer se nikada ne smije ubijati u Božje ime.

Papa Franjo piše da se pridružuje vapaju onih koji pate, srcem bolnim zbog prekinutih života, razaranja i patnje, kao i zbog teške rane koju je taj rat nanio ljudskoj obitelji. Vjerujem da humanitarni napori usmjereni prema najranjivijima mogu otvoriti put za novo diplomatsko zauzimanje, potrebno za zaustavljanje napredovanja sukoba i za postizanje toliko očekivanoga mira, ističe Papa.

Gledajući na taj zajednički put, Sveti Otac u pismu podsjeća na riječi „mudroga Božjeg čovjeka, tako dragog ruskom narodu, svetoga Serafima Sarovskog“: „Stekni duh mira i tisuće oko tebe bit će spašeni”.

Na kraju, Papa preko nuncija d’Aniella potiče sve ljude dobre volje da se sjedini u molitvi Bogu, zazivajući dar mira, i u zauzimanju da doprinese tom plemenitom cilju, za dobro cijeloga čovječanstva.