Riječ “sinoda” sadrži sve što trebamo razumjeti: “hoditi zajedno”. Govoreći o Djelima apostolskim, koje je nazvao prvim i najvažnijim priručnikom ekleziologije, kazao je kako su u njemu svi protagonisti koji hodaju zajedno prema Riječi. Službe su tada uistinu bile službe, a autoritet se rađa iz osluškivanja Božjeg glasa i naroda.

Govoreći o djelovanju Duha Svetoga u ranoj Crkvi, Papa se osvrnuo na iskustva Petra i Pavla koja su zapisana u Djelima apostolskim. Među ostalim, kazao je kako je među izazovima tada bila i pojava različitih vizija i očekivanja. Ne trebamo se bojati zato što se to događa i danas. Oni su znaci poslušnosti i otvorenosti prema Duhu, rekao je.

Pavao i Barnaba u Jeruzalemu morali su riješiti pitanje ima li spasa za pogane. Dugo su raspravljali, ali ono što je riješilo situaciju bilo je prionuti uz dokaz da  Bog, poznavatelj srdaca,  posvjedočio za njih, “dade im Duha Svetoga kao i nama“ (Dj 15, 8). Kraj poglavlja svjedoči o prvenstvu Duha na putu odlučivanja.

Zadržavajući se na riječima “Duh Sveti i mi“, Papa je istaknuo da je Crkva, kako piše u Lumen Gentium, znak i oruđe prisnog sjedinjenja s Bogom i čitavog ljudskog roda. Međutim, uvijek postoji napast da djelujemo sami. Uvijek će biti rasprava, upozorava papa Franjo, ali rješenja se moraju tražiti davanjem riječi Bogu.

Biskupijska faza sinodalnog procesa vrlo je važna, jer uključuje slušanje svih krštenika. Postoji otpor prema nadilaženju slike Crkve koja strogo razlikuje vođe i podređene, no zaboravlja se kako Bog voli rušiti pozicije – Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne (Lk 1, 52).

Zajednički hod otkriva horizontalnost, a ne vertikalnost kao vodilju. Sinodalna Crkva obnavlja horizont s kojeg izlazi sunce – Krist. Isto tako, Papa je naglasio kako su osobna i zajednička dimenzija osjećaja vjere nerazdvojivi – sensus fidei (osjećaj za vjeru) ne može postojati bez sudjelovanja u životu Crkve, mora postojati osjećaj da smo “isto mišljenje kao u Kristu Isusu“ (Fil 2, 5).

Moramo se osjećati dijelom velikog naroda, primatelji Božjih obećanja, otvoreni budućnosti u kojoj iščekujemo sudjelovanje sviju u gozbi koju je Bog pripravio za sve narode. Na tom tragu Papa je vjernike upozorio kako poimanje Božjega naroda može biti zarobljeno u ideji isključivosti i privilegija. To nije privilegij, već dar koji osoba prima za sve, odgovornost.

Ako je župa svačiji dom u susjedstvu, a ne ekskluzivni klub, preporučujem: ostavite vrata i prozore otvorene, nemojte se ograničavati samo na one koji posjećuju ili razmišljaju poput vas. Dopustite svima da uđu … Dopustite sebi da izađete i dopustite sebi da vas ispituju, neka njihova pitanja budu vaša pitanja, dopustite nam da hodamo zajedno: Duh će vas voditi. Ne bojte se ući u dijalog i neka vas dijalog izazove: to je dijalog spasenja.

Došao sam vas potaknuti da ozbiljno shvatite ovaj sinodski proces i reći vam da vas Duh Sveti treba, zaključio je Papa. Slušajte ga tako da slušate sebe i ne izostavljajte nikoga. To ne vrijedi samo za prisutne, već i za čitavu Crkvu, rekao je papa Franjo.

Među prisutnim vjernicima na audijenciji sa Svetim Ocem bila je i Hrvatica – Lorena Franušić, koja trenutno živi i djeluje u sklopu Rimske biskupije.

“Atmosfera u cijeloj dvorani je bila baš nekako obiteljska. Kao što je Papa na početku rekao da bi atmosfera unutar Crkve trebala biti obiteljska, tako je zaista bilo u dvorani. Bilo je i dosta ljudi. A Papa je baš pristupio s jednim stavom bliskosti“, rekla je Franušić za hrvatsku sekciju Vatikanskog radija neposredno nakon audijencije te istaknula kako je sa susreta ponijela upravo Papinu blizinu kao pastira.