Neposredno uoči blagdana, papa Franjo je u Domu svete Marte razgovarao s novinarima talijanskih dnevnika Repubblica i La Stampa. Odgovarajući na pitanja Paola Rodarija i Domenica Agassa, govorio je, među ostalim, o značenju Božića danas, o Božiću iz njegova djetinjstva u Buenos Airesu, njegovim omiljenim štivima i sportovima, siromašnima, bolesnoj i zlostavljanoj djeci, o budućnosti čovječanstva.

I danas je za papu Franju Božić uvijek iznenađenje. Gospodin nas dolazi posjetiti; to je iznenađenje za koje se priprema spremajući se za susret s Bogom, rekao je. Dodao je da voli božićne pjesme kao što su „Tiha noć“ i „Tu scendi dalle stelle“ koje prenose mir, nadu, stvaraju radosno raspoloženje za Sina Božjega koji se rodio na zemlji kao i mi, i to za nas.

Na Božić njegove misli idu siromašnima koji su poput Isusa koji je rođen siromašan, a onda svima zaboravljenima, posljednjima, i posebno zlostavljanoj i na ropstvo svedenoj djeci. U njegovu srcu pronalaze mjesto i djeca koja će Božić provesti u bolnici. U odnosu na njihovu patnju nema riječi, možemo se jedino uhvatiti za vjeru. Roditeljima zdrave djece Papa savjetuje da ne zaborave kako su sretni te da im se više posvete.

Kazao je da se divi radu liječnika i općenito zdravstvenoga osoblja u bolnicama. Često ne primjećujemo veličinu svakodnevnoga rada liječnika, medicinskih sestara i tehničara te drugih zdravstvenih djelatnika, napomenuo je te istaknuo: naprotiv, svi bismo trebali biti zahvalni svakomu od njih.

Što se tiče igara iz djetinjstva, Papa je govorio o nogometu, ali nije bio baš uspješan. Snalazio se na mjestu vratara na golu. Biti vratar za mene je bila velika životna škola. Vratar mora biti spreman odgovoriti na opasnosti koje mogu doći sa svih strana, rekao je Papa. Igrao je i košarku, ali vrlo je rado čitao. Spomenuo je neke knjige koje su mu pomogle u odrastanju, kao što je „Srce“ od Edmonda De Amicisa, romani Jorgea Luisa Borgesa i Fjodora Dostojevskoga, te poezija Friedricha Hölderlina. Posebno je spomenuo i Danteovu Božanstvenu komediju. Čitanje je dijalog sa samom knjigom, to je trenutak intimnosti koju ni televizija ni tablet ne mogu dati, istaknuo je Papa.

Na pitanje ima li u njemu malo nostalgije za mladošću, priznao je da katkada ima takvih trenutaka, kada se prisjeća lijepih stvari. Nedostaju mi trenuci provedeni s djedom i bakama, ali ne obuzima ga melankolija. Možda zbog moje osobne formacije, ne dopuštam si ju. Možda i malo zato što sam naslijedio narav majke koja je uvijek gledala naprijed, napomenuo je Papa te dodao da su, među osobama koje mu najviše nedostaju, njegova tri brata na koje često misli zamišljajući ih „u miru“.

Na pitanje o sadašnjem zdravstvenom stanju, nakon operacije u poliklinici Gemelli, Papa je rekao da je dobro, toliko da je mogao ići na nekoliko putovanja, a i na druga će, ako Bog da, poći u 2022. godini. Opisao je pritom svoj radni dan čiji se ritam nije promijenio. Ustajem uvijek u 4 sata ujutro i odmah počinjem moliti. Potom idem dalje s raznim obvezama i sastancima. Dopustim si samo kratak odmor nakon ručka.

Na kraju se Papa osvrnuo na budućnost čovječanstva pogođenoga pandemijom, sukobima i podjelama. Budućnost će ovisiti o tomu hoćemo li ju graditi i obnavljati zajednički, jer ćemo se spasiti samo ako budemo živjeli opće bratstvo. Međutim, to znači da međunarodna zajednica, Crkva počevši od Pape, institucije, oni koji imaju političke i društvene odgovornosti, kao i svaki pojedini građanin posebno u bogatijim zemljama, ne mogu i ne smiju zaboraviti najslabija područja te najkrhkije i bespomoćne osobe, žrtve ravnodušja i sebičnosti.

Za to molim; molim Boga da ovaj Božić donese na Zemlju više velikodušnosti i solidarnosti u djelima. Nadam se da će Božić ugrijati srca onih koji trpe, te otvoriti i ojačati naša, kako bi izgarala od želje da više pomognu onima koji su u potrebi, zaključio je papa Franjo.