Papin govor članovima Rimske kurije

Božić je blagdan koji nas ispunjava radošću i daje nam sigurnost da nijedan grijeh nikada neće biti veći od Božje milosti i nijedan ljudski čin nikada ne može spriječiti da se zora Božjeg svjetla rodi i uvijek iznova rađa u ljudskim srcima, poručio je papa Franjo na početku svoga obraćanja kardinalima i poglavarima Rimske kurije, koje je primio 21. prosinca u audijenciju uoči proslave svetkovine Božića.

„Crkva, koja u svome krilu ima grješnike i stoga je sveta i istodobno uvijek potrebna čišćenja, neprestano napreduje putem pokore i obnove“, naglasio je Papa prema kojem „iz snage Uskrsloga Gospodina (ona) crpi snagu da strpljivo i s ljubavlju nadvlada nevolje i teškoće koje joj dolaze i iznutra i izvana, i da vjerno usred svijeta, iako na nesavršen način, očituje otajstvo Njega, sve dok se na kraju vremena ono ne očituje u punini svjetla“. „Svjetlo je uvijek jače od tame“, istaknuo je Papu govoreći o „nadi koja nikada ne razočara“, „onoj nadi o kojoj ovisi život svakoga od nas i cijela povijest Crkve i svijeta“. Crkva bez nade izgubila bi svoju ljepotu, dodao je Papa spontanim riječima. „Isus je rođen u društveno-političkim i vjerskim prilikama punim napetosti, nemira i tame“, istaknuo je Franjo: „U Njegovu rođenju, s jedne strane iščekivanom a s druge odbacivanom, zgusnuta je božanska logika koja se ne zaustavlja pred zlom, naprotiv, radikalno i postupno ga pretvara u dobro, ali i zloćudnu logiku koja čak i dobro pretvara u zlo, kako bi čovječanstvo ostalo u očaju i tami: ‘Svjetlost sjaji u tami i tama ga ne obuze’”, rekao je Papa citirajući početak Ivanova Evanđelja.

„Biti kršćani, općenito, a za nas posebno biti pomazani, posvećeni od Gospodina, ne znači ponašati se kao krug povlaštenih ljudi koji vjeruju da imaju Boga u džepu, nego kao osobe koje znaju da ih Gospodin ljubi usprkos našoj grešnosti i nedostojnosti“, upozorio je Papa u svom tradicionalnom obraćanju članovima Rimske kurije prigodom božićnog čestitanja. Ponovio je da „posvećenici nisu ništa drugo doli sluge u Gospodnjem vinogradu koji moraju položiti, u svoje vrijeme, račun Gospodaru vinograda.”

„Biblija i povijest Crkve pokazuju nam da čak i sami izabranici, nakon nekog vremena, počnu razmišljati, vjerovati i ponašati se kao gospodari, a ne kao uživatelji spasenja, kao upravitelji, a ne kao ponizni djelitelji Božjih otajstava, kao Božji carinici, a ne kao sluge stada koje im je povjereno“, rekao je papa Franjo.

„Toliko puta – zbog pretjerane i pogrešno usmjerene revnosti – namjesto da slijedimo Boga postavljamo se ispred Njega, poput Petra koji je kritizirao Učitelja i zaslužio najgori prijekor koji je Krist ikada uputio nekoj osobi: ‘Odlazi od mene, Sotono! Jer ti nije na umu što je Božje, nego što je ljudsko’“.

„U nemirnome svijetu, lađa je Crkve ove godine prolazila i prolazi teške trenutke i udarana je olujama i uraganima“, rekao je Papa.

„Mnogi su počeli pitati Učitelja, koji je naizgled spavao: ‘Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?’ Drugi, pak, zapanjeni vijestima, počeli su gubiti povjerenje u nju i napuštati je; drugi su opet, iz straha, zbog interesa, zbog skrivenih motiva, pokušali udarati njegovo tijelo zadajući mu dodatne rane; drugi ne skrivaju svoje zadovoljstvo kad je vide tako uzdrmanu; mnoštvo je, međutim, onih koji se i dalje drže Crkve uvjereni da je vrata paklena neće nadvladati“. U međuvremenu, Kristova zaručnica nastavlja svoje hodočašće usred radosti i nevolja, usred uspjeha i poteškoća, vanjskih i unutarnjih“. Unutarnje poteškoće, zasigurno, ostaju uvijek najbolnije i najdestruktivnije“, istaknuo je papa Franjo.

„Koliki samo migranti – koji su prisiljeni napustiti svoju domovinu i riskiraju svoje živote – izgube život ili pak prežive, ali nailaze na zatvorena vrata… Koliko straha i predrasuda! Koliko osoba i koliko mnogo djece umire svaki dan jer nemaju vode, hrane i lijekova! Koliko siromaštvo i bijeda! Koliko nasilja protiv slabih i protiv žena! Koliko poprišta proglašenih i neproglašenih ratova! Kolika nas nehumanost i brutalnost okružuje sa svih strana! Koliko je ljudi i dan-danas izloženo sustavnim mučenjima u policijskim postajama, zatvorima i izbjegličkim kampovima u različitim dijelovima svijeta!“.

To je popis „nevolja“ usred kojih živi Crkva koji je detaljno razradio Papa tijekom govora Rimskoj kuriji. „Zapravo živimo u novom dobu mučenikâ“, nastavio je papa Franjo: „Čini se da okrutnom i bešćutnom progonu iz Rimskog carstva nema kraja. Novi se neroni neprestano rađaju kako bi ugnjetavali vjernike, samo zbog njihove vjere u Krista. Iz dana u dan raste broj ekstremističkih skupina koje napadaju crkve, bogomolje, služitelje i jednostavne vjernike. Novi i stari krugovi i klike žive hraneći se mržnjom i neprijateljstvom prema Kristu, Crkvi i vjernicima. Koliki kršćani i danas žive pod jarmom progona, marginalizacije, diskriminacije i nepravde u mnogim dijelovima svijeta!“, rekao je Papa: „Međutim, i dalje hrabro prigrljuju smrt kako ne bi zanijekali Krista. Kako je teško i danas slobodno živjeti vjeru u mnogim dijelovima svijeta gdje nema vjerske slobode i slobode savjesti!“.

U svojoj „analizi“ predstavljenoj u govoru Rimskoj kuriji Papa je zatim govorio o „protusvjedočanstvu i sablazni nekih sinova i službenika Crkve“ još jednom spomenuvši „rane zlostavljanja i nevjere“. „Crkva je već nekoliko godina ozbiljno posvećena iskorjenjivanju zla zlostavljanja, koje vapi za Gospodinovom osvetom, za osvetom Boga koji nikada ne zaboravlja patnju koju su doživjeli mnogi maloljetnici od strane klerika i posvećenih osoba“, rekao je Papa govoreći o „zloupotrebi moći, zloupotrebi na polju savjesti i spolnom zlostavljanju“.

I danas ima onih koji su pomazani od Gospodina, posvećenih ljudi, koji vrše zloporabu nad slabima, iskorištavajući vlastitu duhovnu i moć uvjeravanja, prokazao je Papa: „Oni čine gnusobe i nastavljaju obavljati svoju službu kao da se ništa nije dogodilo; ne boje se Boga ili njegovog suda, nego se samo plaše da ih netko ne otkrije i raskrinka. To su služitelji koji razdiru tijelo Crkve, izazivaju sablazni i diskreditiraju spasiteljsko poslanje Crkve i žrtve mnoge njihove subraće. I danas mnogi davidi, ne trepnuvši okom, ulaze u mrežu pokvarenosti, izdaju Boga, njegove zapovijedi, vlastiti poziv, Crkvu, Božji narod i povjerenje djece i članova njihovih obitelji. Često iza svoje silne ljubaznosti, besprijekorne marljivosti i anđeoskog lica, oni besramno skrivaju krvožednog vuka spremnog da proždre nedužne duše. Grijesi i zlodjela Bogu posvećenih osoba obojeni su bojama čak i tamnijim od nevjere, sramote i izobličuju lice Crkve podrivajući njezinu vjerodostojnost. Zapravo, i sama je Crkva, zajedno sa svojom vjernom djecom, žrtva tih nevjernosti i tih stvarnih ‘zlodjela izigranog povjerenja’“.

„Suočavajući se s tim gnusobama, Crkva neće štedjeti svoje snage u provođenju svega što je potrebno da se pred lice pravde privede sve one koji su počinili ta zlodjela“, tim je riječima Papa u svom obraćanju članovima Rimske kuriji prigodom božićnog čestitanja, sažeo liniju „nulte tolerancije“, koja je od samog početka obilježavala njegov pontifikat. „Crkva nikada neće pokušati prikriti ili podcijeniti bilo koji slučaj“, uvjerava Papa:

„Neosporno je da su neke odgovorne osobe, u prošlosti, zbog nevjerice, neznanja, neiskustva ili duhovne i ljudske površnosti, tretirali mnoge slučajeve bez dužne ozbiljnosti i spremnosti. To se više nikada ne smije ponoviti. To je izbor i odluka čitave Crkve.“ „U veljači će Crkva ponoviti svoju čvrstu volju da nastavi, sa svom svojom snagom, putom čišćenja“, najavio je papa Franjo podsjećajući na svoju inicijativu da u veljači okupi predsjednike biskupskih konferencija iz čitavoga svijeta:

„Crkva će se pitati, utječući se također pomoći stručnjaka, kako zaštititi djecu; kako izbjeći te katastrofe, kako liječiti i reintegrirati žrtve, kako osnažiti izgradnju u sjemeništima. Nastojat ćemo pretvoriti učinjene pogreške u prilike za iskorjenjivanje ove pošasti ne samo iz tijela Crkve nego i iz društva“. „Ako je ova veoma ozbiljna nesreća pogodila neke posvećene službenike, postavlja se pitanje koliko bi ona mogla biti duboko prisutna u našim društvima i u našim obiteljima?“, zapitao se Papa uvjeravajući da „se Crkva neće ograničiti na to da se izliječi, već će pokušati uhvatiti se u koštac s tim zlom koje zadaje polaganu smrt tolikim osobama, na moralnoj, psihološkoj i ljudskoj razini“.

Govoreći o “pošasti” zlostavljanja, neki, čak i unutar Crkve, srde se na određene djelatnike u sredstvima društvene komunikacije, optužujući ih da ignoriraju veliku većinu slučajeva zlostavljanja – statistike govore o njih 95% – koje nisu počinili klerici Katoličke Crkve i da namjerno žele dati lažnu sliku, kao da je ovo zlo pogodilo samo Katoličku Crkvu. Ja bih, naprotiv, želio zahvaliti tim djelatnicima u medijima koji su bili pošteni i objektivni i koji su se trudili razotkriti te vukove i omogućiti žrtvama da se čuje i njihov glas.

Čak i kad bi se radilo samo o jednom jedinom slučaju zlostavljanja – koje samo po sebi predstavlja monstruoznost – Crkva traži da se ne šuti i da ga se objektivno rasvijetli, jer je najveći sablazan u ovoj stvari prikrivanje istine“, rekao je Papa. „Samo zahvaljujući susretu s prorokom Natanom, David shvaća ozbiljnost svoga grijeha“, podsjetio je Papa: „Danas nam trebaju novi natani kako bismo pomogli mnogim davidima probuditi se iz licemjernog i perverznog života“. „Molim vas, pomozimo Svetoj Majci Crkvi u njezinoj teškoj zadaći – prepoznati stvarne slučajeve razlikujući ih od lažnih, razlikujući optužbe od kleveti, ogorčenosti od insinuacija, glasine od ocrnjivanja, istaknuo je Papa. „To je vrlo težak zadatak, jer se pravi krivci znaju brižno skrivati tako da ih mnoge supruge, majke i sestre ne mogu otkriti u najbližim osobama: muževima, kumovima, djedovima, stričevima i ujacima, braći, susjedima, učiteljima… I same žrtve, koje su pomno odabrane od njihovih grabežljivaca, često radije šute i čak su, prepušteni na milost i nemilost straha, obuzeti strahom i užasom da će biti napušteni.

Drugi je poziv upućen „onima koji zlostavljaju djecu“: „Obratite se i predajte se u ruke ljudske pravde i pripravite se za Božju pravdu, imajući na umu Kristove riječi: „Onomu tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku. Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan“, rekao je Papa citirajući evanđelistu Mateja.

Nevjernost je druga „nevolja“, nakon pošasti zlostavljanja, o kojoj je Papa govorio u svojem obraćanju članovima Rimske kurije. Papa je detaljno stigmatizirao nevjeru „onih koji izdaju svoj poziv, svoju zavjet, svoje poslanje, svoje posvećenje Bogu i Crkvi, onih koji se skrivaju iza dobrih namjera da razapinju svoju braću i siju razdor, podjelu i zbunjenost, osobe koje uvijek nalaze opravdanja, čak i logična i duhovna, da i dalje neometano kroče putom propasti“. To nije novost u Crkvi, rekao je Papa citirajući svetog Augustina koji, govoreći o dobrom zrnu i kukolju, upozorava da se „korov može uspeti čak do biskupskih stolica“.

„David grešnik i Juda Iškariotski uvijek će biti prisutni u Crkvi – istaknuo je Papa – jer oni predstavljaju slabost koja je sastavni dio našeg ljudskog bića. To su ikone grijeha i zločina počinjenih od izabranih i posvećenih osoba. Premda ih povezuje težina počinjenog grijeha, razlikuju se u obraćenju: David se pokajao oslanjajući se na Božje milosrđe, dok je Juda počinio samoubojstvo.“

„Svi mi, da bismo učinili da zasvijetli Kristovo svjetlo – poziv je pape Franje – imamo dužnost boriti se protiv svake duhovne korupcije, koja je gora od pada jednog grešnika, jer je to ugodno i samodostatno sljepilo gdje se na kraju sve čini dopuštenim: obmana, kleveta, sebičnosti i toliki podmukli oblici autoreferencijalnosti, budući da se Sotona također prerušava u anđela svjetla“.

Papa se u govoru osvrnuo i na radosne trenutke protekle godine, kao što je „dobar uspjeh Sinode posvećene mladima“ i pomaci učinjeni u reformi Kurije, spomenuvši u vezi s tim nastojanje oko transparentnosti u ekonomiji, dobre rezultate koje je postigla Ustanova za vjerske poslove (Istituto per le Opere di religiosi – IOR), novi zakon o Državi i Gradu Vatikanu, Dekret o radu u Vatikanu. Zatim je Papa spomenuo i nove svece i blaženike, te „dragulje“ Crkve, među kojima je spomenuo 19 alžirskih mučenika te „svece iz susjedstva“ koje spominje u svojoj apostolskoj pobudnici Gaudete et exultate.

„Božić je blagdan velikoga Boga koji postaje malen i u svojoj malenosti ne prestaje biti velik“, podsjetio je papa Franjo prema kojem „u ovoj dijalektici postoji Božja nježnost, ta riječ koju svjetovnost uvijek želi ukloniti iz rječnika“.

„Božić nam svake godine daje sigurnost da će Božje svjetlo i dalje svijetliti usprkos našoj ljudskoj bijedi; sigurnost da će Crkva iz tih nevolja izići još ljepša i čišća i sjajnija“, uvjeren je Papa: „Jer svi grijesi, padovi i zlo koje su počinila neka djeca Crkve neće nikada moći potamniti ljepotu njezina lica, štoviše pružit će siguran dokaz da njezina snaga nije u nama, nego je iznad svega u Kristu Isusu, Spasitelju svijeta i Svjetlosti svega stvorena, koji je ljubi i daje život za nju. Božić dokazuje da ozbiljna zla koja su počinili pojedinci nikada neće moći zasjeniti sve dobro koje Crkva besplatno čini u svijetu. Božić nam daje sigurnost da je prava snaga Crkve i našeg svakodnevnog, tako često skrivenog, rada u Duhu Svetom koji je vodi i štiti kroz stoljeća, pretvarajući čak i grijehe u prigode za praštanje, padove u prigode za obnovu, zlo u prigodu za čišćenje i pobjedu“.

Po završetku svoga govora Rimskoj kuriji u Klementovoj dvorani Papa je darovao članovima Rimske kurije „Kompendij iz asketske i mističke teologije“ Adolphea Tanquereya.