Svaki muškarac, svaka žena, svaki vjernik: svi smo mi dar od Gospodina, vrlo dragocjen dar. Svatko od nas je dar za drugoga i za cijelu Crkvu, utjelovljujući se u kontekstu, u vremenu, na određenom mjestu. Mi smo konkretni darovi, za konkretne ljude, a time smo i dar za sve, u jednostavnosti života koji živimo. Doista, što više rastemo u prijateljstvu s Gospodinom i s drugima, to se više grubost, tvrdoća, nesklad izglađuju ili, još prikladnije, prestaju biti prepreka zajedništvu i tako paradoksalno postaju naš jedinstven i neponovljiv način postojanja, specifičan dar za druge. Dakle, svi smo mi dar, a ipak Crkva u svecima prepoznaje ljude koji su dar na nešto širi, to jest univerzalni način: zato su i proglašeni svetima, kako bi njihov život i prijateljstvo doprli i do ljudi, mjesta, konteksta i vremena koji im nisu najbliži. Jer sveci su braća i sestre toliko slični Isusu da mogu biti sigurne reference (svojim primjerom, učenjem, prijateljstvom i odanošću) za svako Božje dijete. Da svi budemo više sjedinjeni s Ocem i s braćom i sestrama, sličniji Isusu, sjedinjeniji međusobno kao braća i sestre.

Blaženi mučenik Enrique Angelelli, biskup La Rioje, bio je i ostao dar od Gospodina za Crkvu u Argentini. Čovjek velike slobode i ljubavi prema svakome: prijatelju ili protivniku, bratu ili neprijatelju. Istinski je to katolički biskup koji je bio sjedinjen sa sveopćom Crkvom slušanjem i sinovskom poslušnošću papi i ustrajnim zalaganjem da u svojoj biskupiji provede upute i poticaje Drugoga vatikanskog sabora. Na primjer, način na koji priopćava svom narodu susret s papom Pavlom VI. prigodom njegova posjeta ad limina Apostolorum bio je vrlo lijep – rekao bih čak i dirljiv; s istim entuzijazmom prenosi vjernicima i rezultate susreta te poruke i pisma koja je primio iz Rima. U isto vrijeme, unatoč rastućim opasnostima i neprijateljstvu njegovih protivnika, unatoč strahu i prijetnjama, on vrši zadaću pastira stada Crkve. Međutim, stado je to koje se ne želi zatvoriti u sakristiju, nego želi širiti Božju ljubav, prihvaćenu i slavljenu u sakramentima, u svakodnevnom životu rada, obitelji, udrugama i solidarnosti. Ne vjerujem da je Angelelli bio heroj, nego istinski mučenik (i stoga ga je Crkva takva i prepoznala).

Mučenik svjedoči da, ako su srce i um u Bogu, onda se u njemu uvijek javljaju određeni stavovi: iskrena ljubav prema svima i odbacivanje svake instrumentalizacije i prečaca koji ciljaju na osobni interes ili tihi život, osobito ako su na udaru prava i životi najslabijih, marginaliziranih – onih koji su, rekli bismo danas, na periferiji. Zato biskup Angelelli i njegove homilije, sabrane u ovoj zbirci pod naslovom “Osluškujući Boga i narod”, mogu biti izvor nadahnuća i rasta u evanđeoskom razlučivanju izazova i situacija koje je svatko od nas pozvan iskusiti u Crkvi i u našim profesionalnim i obiteljskim životima.

Biskup Enrique bio je pastir i jednostavnih: cijenio je pučku pobožnost (povezanu s mjestima, vremenima i blagdanima te zemlje i naroda) kako bi potaknuo prianjanje naroda – u jedinstvu i solidarnosti – Kristu i Majci Crkvi. Kao što svjedoči ova zbirka, njegovo propovijedanje bilo je doista popularno, upućeno i dostupno svima. Također bilo je ukorijenjeno u konkretnim okolnostima društvenog života kako bi se pokazalo da Evanđelje nije ideja, a vjera nije samo vjerovanje. Vjera u Krista zapravo je prihvaćanje odnosa koji mijenja naše srce i um te način na koji gledamo na sebe i druge. Evanđelje nas tjera da gledamo (oprostite na igri riječi i jezičnoj rastezljivosti) i to da gledamo s ljubavlju.