Susret je započeo pokorničkim bogoslužjem koje je predvodio fra Martin Jaković, župnik splitske župe sv. Stjepana pod Borovima i gvardijan Samostana sv. Frane u Splitu. U kratkom i poticajnom ispitu savjesti, fra Martin je svećenike podsjetio na Isusovu poniznost i jednostavnost koje je potrebno nasljedovati.

Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom, generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem, pastoralnim vikarom dr. Nediljkom Antom Ančićem te s ostalim okupljenim svećenicima. Liturgijsko pjevanje pripremio je i animirao maestro don Šime Marović. Adventskoj duhovnoj obnovi nazočili su i ovogodišnji đakoni, dijecezanski i redovnički, koji su ujedno polaznici pastoralne godine.

U homiliji nadbiskup Barišić približio je i protumačio liturgijska čitanja. Osobito se osvrnuo na evanđelje koje govori o Isusovim ozdravljenima i umnažanju kruhova i riba, rekavši: „U Isusovim učenicima možemo prepoznati svoju svećeničku ulogu u posredovanju Radosne vijesti, osobito u ozdravljenjima i umnažanju kruha, odnosno u sakramentima pomirenja i euharistije“.

Tema radnog dijela duhovne rekolekcije bila je „Pastoral obitelji nakon Susreta obitelji“. Naime, završnim slavljem Trećeg susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Splitu i Solinu 15. i 16. rujna ove godine Splitsko-makarska nadbiskupija uspješno je zaključila svoje domaćinstvo toga važnog događaja u našoj Crkvi. Nedavno je ravnatelju KBC-a u Splitu prim. dr. Juliju Meštroviću uručen prikupljeni iznos od 620.000 kuna u okviru akcije „Obitelji za najmanje“, namijenjen za kupnju endoskopskog aparata za Kliniku dječje kirurgije.

Prvo izlaganje „Poticaji za pastoral obitelji u najnovijim crkvenim dokumentima“ održao je mr. don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije i nastavnik na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Mr. Periš izrazio je zadovoljstvo organizacijom samoga Susreta obitelji, ali i bojazan da Susret ostane samo na razini slavlja, a ne pomogne da župnici u suradnji s aktivnim vjernicima intenziviraju pastoralni rad s obiteljima u župi.

Citirajući pobudnicu „Amoris laetitia“ don Josip je istaknuo da je nužan sustavan rad s obiteljima kako bi one od objekta postale subjekti pastoralnoga rada.

Upravo je župna zajednica – zajednica zajednicâ – povlašteno mjesto obiteljskog pastorala.

Frontalni pristup stoga treba prepustiti mjesto aktivnom sudjelovanju svih sudionika kateheze u kojoj župnik više nije sam kao voditelj nego mu se pridružuju i drugi aktivni vjernici – stručnjaci u određenim područjima, pojasnio je.

Dr. Perić je, na tragu crkvenih dokumenata, iznio nekoliko konkretnih prijedloga kako se može poboljšati rad s obiteljima u župi. U prvom redu to je stvaranje jezgre župnog pastorala – pokretanje obiteljske zajednice u župi ukoliko ona još ne postoji. Važno mjesto zauzima svakako i priprava djece i mladih na sakramente inicijacije te priprema zaručnika na sakrament ženidbe. Već su pripremljene i u praksi provjerene kateheze za mlade, a posebno za njihove očeve i majke, koje se mogu preuzeti na mrežnim stranicama Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije. Upravo su roditelji prvi katehete svoje djece i ne bi olako trebalo prihvaćati činjenicu da oni često tu svoju ulogu prepuštaju svećeniku ili vjeroučitelju. Osim toga, neizmjerno je važan i svećenikov osobni posjet obiteljima, bilo kroz redoviti blagoslov obitelji, bilo kroz druge susrete s članovima obitelji, potičući obitelji na molitvu, nedjeljnu misu i pučku pobožnost.

Izlaganje „Rad s obiteljima u okviru župnog pastorala“ održao je salezijanac don Ivan Terze, župnik župe Pomoćnice kršćana na splitskom Kmanu. Predstavljajući obitelj kao mjesto sigurnosti i bezuvjetnog prihvaćanja, govorio je i o nekim problemima s kojima se obitelj susreće. Pred tim poteškoćama svaki pastoralni djelatnik postavlja pitanje: „Što učiniti?“. Kao moguće odgovore na to pitanje, don Ivan je ponudio nekoliko prijedloga koji bi mogli pomoći. Prvi savjet koji je spomenuo jest empatija – sposobnost svećenika da se stavi u situaciju obitelji u problemu i da iz tog položaja pokuša barem saslušati problem i pomoći obiteljima da rastu u opraštanju i međusobnom prihvaćanju. Na taj se način rad s obiteljima stavlja u pastoralne prioritete pa iz toga proizlazi i već spomenuta važnost župnikova osobnog posjeta obiteljima i upoznavanja s prilikama u kojima žive, podržavajući ih u njihovu odgojnom poslanju. U župi svakako veliki naglasak treba staviti na kateheze, bilo u obliku roditeljskih susreta, bilo kao susret već organizirane obiteljske zajednice koja se sastoji i od mladih i starijih obitelji. Kateheze trebaju biti raznovrsne i dobro pripremljene, osobito o temama koje zanimaju sudionike. Takva obiteljska zajednica može u većim župama prerasti i u svojevrsno obiteljsko savjetovalište za obitelji koje se nose s većim teškoćama.

Generalni vikar mons. Vidović iznio je nekoliko najava određenih događanja na području Nadbiskupije te niz tehničkih informacija svećenicima. Duhovnu rekolekciju zaključio je nadbiskup Barišić, ohrabrujući svećenike da se, na tragu nedavno održanog Susreta obitelji i predstavljenih crkvenih dokumenata, i dalje s još više žara posvete obiteljskom pastoralu u svojim župama.