Nakon uvodnog pozdrava ravnatelja dijecezanskog Caritasa preč. Željka Zeca, prigodni nagovor održao je o. Mate Kolak, pavlin iz samostana u Svetom Petru u Šumi.

Predavač je nagovor započeo s citatima sv. Majke Terezije, no koji su na jednom svjetovnom portalu „prilagođeni“ na način da se ne spominje Isus Krist, a upravo je Krist u životu i riječima Majke Terezije bio ono najvažnije. Obraćajući se okupljenim članovima Caritasa, istaknuo kako u svome djelovanju trebaju uvijek biti svjesni da ono što daju potrebitima i što čine – sve je to u ime Isusa Krista. Time što čine trebaju i naviještati, svakome kome pomažu trebaju znati navijestiti „sve ovo što dajem, ne dajem ti ja već ti to daje Isus Krist“. Znak Caritasa je križ, to je ta ljubav koja gori. Ako želimo činiti nešto karitativno to je ono što moramo činiti – donijeti Isusa Krista, evangelizirati. Ljubav nije davati materijalno, davati materijalno je nedostatno, ljubav treba davati kako ju je davao Isus Krist. Za davati ljubav trebamo, poput svijeća, gorjeti, topiti se, nestajati. Smisao ovih malih duhovnih obnova je da se podsjetimo ‘tko sam i što sam’, jer o tome će ovisiti ‘kamo ću’.

„Nitko nas neće pitati što nismo napravili s onim novcima koje nismo imali niti smo mogli imati, ali s onih 10 lipa koje smo imali, e za to ćemo polagati račune. Boga nas poznaje bolje no itko, i ono što mi činimo treba biti plod te spoznaje. Naše djelovanje treba biti nešto što na zahvaća poput vatre, nešto što na obuhvaća u cijelosti. Ljubiš kada djeluješ, kada sagorijevaš, kada nestaješ. Nije bitno učiniti puno, ali svaka naša mala gesta neka bude vruća od Krista. To znači biti u Caritasu, jer mi nismo nekakva dobrotvorna agencija, nije zato Krist stvorio Crkvu. On želi da svojim djelovanjem naviještamo ljubav Božju“, rekao je predavač.

Citiravši sv. Pavla apostola istaknuo je da mi imamo upravo one karakteristike s kojima Krist želi da djelujemo, sa svim našim slabostima. „Možda ćemo ovog Božića nahraniti tek desetak ljudi, ali neka to bude nahraniti ne samo kruhom već Kristovom ljubavi; jer dajući svoje vrijeme, svoju riječ, svoju toplinu dajemo svoje srce. To nije lako ni učiniti ni prihvatiti. To davanje je nešto što ide izvan naših svakodnevnih shema, to nije planirano, to je nemir za dušama koji nosimo u srcu, to je poput žeđi.“ Potaknuo je okupljene da u toj misi mole upravo na tu nakanu-da budu „gladni i žedni, slabi i siromašni, jer samo takvi možemo pomoći drugima“. Isus je sam sebe osiromašio, uzeo je križ, bio je prosjak, siromašan. Izabrao je živjeti u siromašnom okruženju da bi nama bio bliži. Obukao je ljudsku bijedu na sebe da bi nam pokazao ljubav. Predavač je nastavio posvjestivši da smo pozvani biti proroci Istine. Pozvani smo učiniti mali korak, kao što se malim koracima ostvaruje uspon na visoku planinu.

U nastavku je pročitao početak evanđelja o rođenju Isusa Krista, o nedoumicama Josipovim i njegovom povjerenju u riječi anđela koji mu se objavio u snu. „Svi smo mi ostvarenje toga sna“, istaknuo je predavač. Osvrnuo se na prirodnu psihološku reakciju sv. Josipa pri saznanju da je trudna, htio ju je potajice otpustiti. No, zbog anđelovih riječi on prihvaća biti sudionik u Božjemu promislu. Nastavio je pojasnivši da Bog nije Josipu pomogao u materijalnim dobrima, jer je Josip bio radišan i sposoban. Pomogao mu je da srcem prihvati tu Istinu da je u tom slučaju ono što bi se inače moglo smatrati nevjerom, izdajom, u biti dokaz vjernosti Bogu. „Josipova veličina je u tome što je nastavio vjerovati tome snu i nakon što se je probudio, nije prestao vjerovati, i mi smo plod toga sna i toga buđenja, i tog sna i te stvarnosti, to je evanđelje. To je ono što smo i mi pozvani naviještati. Taj san ima jedno ime, Imanuel, na hebrejskom – ‘Bog je s nama’, naglasio je predavač.

„Bog zna da nam je često dalek i nerazumljiv, ali nam govori ‘znaj da sam s tobom, dajem ti svoju prisutnost’. „Ne znam što ćeš ti s time učiniti, ali ti to želim dati, dajem ti ono najdragocjenije“, rekao je predavač te je citirao rečenicu iz knjige Mali princ ‘Shvatio sam, upravo je vrijeme koje si potratio na svoju ružu učinilo tvoju ružu tako posebnom.’ „Upravo smo to pozvani učiniti ovog adventa, učiniti one siromahe, male, slabe ljude – posebnim, dati im svoje vrijeme, svoju ljubav, učiniti ih posebnim, a u biblijskom rječniku riječ poseban znači svet. Mi smo došli ovdje posvetiti ovaj svijet, učiniti ga drugačijim, učiniti ga svetim. Nismo došli riješiti problem gladi u svijetu, to ne možemo i ne znamo, ali  je problem i da se ljudi osjećaju nevoljeni, e to je već naša branša, to je naš poziv. No, kao i sveti Josip, ne smijemo zaboraviti zadnju lekciju koju nas on uči, a to je da treba to nešto odraditi, a onda, poput svetog Josipa treba učiniti ono najveće, najteže i najljepše – treba nestati. Ne znamo kako je sv. Josip završio. Tako i mi, nakon što smo učinili, prepustimo Isusu, jer i mi, kao i apostoli pozvani smo ‘pripraviti put Gospodinu’, kada smo to učinili, trebamo se znati maknuti. Trebamo tek nastaviti vjerovati da će Gospodin dalje učiniti najbolje. Učini ono malo koliko je potrebno a Gospodin će učiniti da to malo što si učinio procvjeta, da to donosi radost.“

Predavač je izlaganje zaključio naglasivši prigodnom anegdotom kako je u odnosu prema Bogu uvijek i apsolutno potrebna iskrenost, jer laž i prijetvornost bivaju otkriveni.

U nastavku je ravnatelj preč. Zec pozvao okupljene predstavnike župnih Caritasa da iznesu svoja iskustva djelovanja tijekom vremena pandemije. Pojedine su župe podijelile svoja iskustva, generalno gledano, osim kratkoročnih, značajnijih prekida djelovanja i nije bilo. Naglašena je učestala potreba s kojom se susreću djelatnici Caritasa, a to je najčešće potreba starijih osoba koje žive same da ih netko posjeti i popriča s njima, da ih sasluša. U pojedinim župama, gdje osim Caritasa djeluje i Udruga sv. Vinka Paulskog, postoji lijepa suradnja i koordinacija u brizi o korisnicima. Preč. Zec je istaknuo potrebu da se župe bolje organiziraju u pogledu pokrivanja sitnijih financijskih potreba za Caritas, a kao primjer uspješne prakse u tom smislu posebno je pohvalio župe Rovinj i Umag.

Uslijedile su tehničke obavijesti. Preč. Zec je pozvao da se ažurno evidentiraju izbjeglice iz Ukrajine na području naših župa. Ponuđen je na korištenje uređaj za izradu hostija. Obznanjena je nova lokacija Caritasovog skladišta, koja se nalazi pored pazinske željezničke stanice, te su okupljeni pozvani da se uključe u uređenje istog. Podsjetio je na činjenicu da je skladište odjeće i obuće u Puli, na Marsovom polju, otvoreno četvrtkom od 10 do 12 sati. Pozvao je okupljene da redovito šalju izvješća o radu župnih Caritasa, te da nastoje uključiti mlade članove. Napomenuo je potrebu suradnje sa župnicima u procjeni potencijalnih novih potrebitih, napose stoga što župnici obilaze domove prigodom blagoslova obitelji.

Preč. Zec je nagovijestio proslavu 3o. obljetnice osnutka dijecezanskog Caritasa, te je pozvao okupljene na suradnju u pogledu mišljenja glede načina obilježavanja te obljetnice. Uslijedila je mogućnost za ispovijed, na raspolaganju su bila šestorica svećenika, a nakon toga misno slavlje predvodio je pavlin Kolak uz koncelebraciju preč. Zeca. Susret je završen zajedničkim objedom.