Ovim misnim slavljem želi se iskazati i posebna duhovna blizina s oboljelima, ali i s medicinskim osobljem koje ne samo na Rebru, već i u drugim bolnicama, radi pod velikim pritiskom i potrebni su duhovne pomoći.

“Svaki dan gledam ljubav, rad i žrtvu tih djelatnika. To se ne može izmjeriti i ničim se ne može platiti. I liječnici, medicinske sestre, tehničari, pomoćno osoblje – oni su izabrani. Svjedoče ljubav živeći svoje zvanje i poslanje služeći bolesnima, nemoćnima i umirućima”, kazao je u razgovoru za Hrvatski katolički radio župnik bolničke župe sv. Barbare u Kliničkom bolničkom centru Zagreb na Rebru vlč. Zdenko Perija.

Govoreći upravo o medicinskom osoblju koje se svakodnevno u svojo praksi susreće s teškim situacijama, ali i s krajem zemaljskog života, vlč. Perija kaže da i oni kao ljudi proživljavaju te rastanke i emotivno, i u molitvi. Obilazeći bolnicu svaki dan, vidi i njihove suze, što govori da duboko proživljavaju svoje zvanje i poslanje.

„Smrt nije kazna i nije zadnja, ali mi kao ljudi se s tim moramo susresti.”

Župnik bolničke župe sv. Barbare u KBC-u Zagreb na Rebru velečasni Perija punih 25 godina ovdje je na raspolaganju za sve koji borave u kompleksu – od pacijenata, njihovih posjeta do medicinskog osoblja.

„Dok borave u ovom krugu, ja sam njihov župnik, a oni moji župljani.”

Tjedno kroz kompleks bolnice na Rebru prođe između 13 i 15 tisuća ljudi: oko šest i pol tisuća zaposlenih, ležećih pacijenata oko dvije tisuće, uz one koji dolaze na preglede, kontrole u posjete.

KBC Zagreb nije COVID bolnica, ali radi u punoj pripravnosti.

„Crkva sv. Barbare se nalazi u krugu bolnice, i ona je duhovna oaza. To je župna crkva u krugu bolnice Rebro. Kada je bolnica osnovana, bila je udaljena od svih župa, izvan grada, i zato je utemeljena bolnička župa. U vrijeme Drugoga svjetskog rata ovdje je bilo oko osamsto krštenja godišnje. Bilo je to vrijeme rata, brojni ranjeni, bolesni… Zato je kardinal Stepinac osnovao ovu župu i posvetio je sv. Barbari. A razlog? U stara kršćanska vremena najviše bolnica bilo je posvećeno sv. Barbari kao zaštitnici dobre smrti, onoj koja u prijelazu iz zemaljskog u nebeski život ona moli za nas, da nam Bog bude milostiv.”

Vlč. Zdenko svakodnevno svjedoči Božjim čudesima. „Ovo je najveće svjedočanstvo vjere, izvanredna čudesna Božja djela koja se događaju u bolnicama.” Tako opisuje rad i predanost liječnika i medicinskih sestara. U emisiji Aktualno Hrvatskog katoličkog radija (HKR-a) posvjedočio je o živoj prisutnosti pojedinačne molitve mnogih u crkvi tijekom cijelog dana, ali i noći. Naime, za vrijeme obnove crkve ovoga ljeta u njoj se moglo moliti i dan i noć. Liječnicima koji bi operirali do kasnih noćnih sati otvorena crkva, i molitva krunice u njoj, bila je pravi duhovni odmor.

Također primjećuje i povećani broj vjernika koji u bolnici traže pohod bolesnika – molitvu, ispovijed i Sakrament bolesničkog pomazanja.

„Čekam u uredu i sve prihvaćam. Svaki poziv i pohod bolesnicima prihvaćam, to je najvažnije, i sveta misa. Primjećujem da ljudi traže i razgovor. Pomalo je situacija depresivna, javlja se beznađe, ali ljudi smo. Pozivam, vrijeme je došašća, stavimo ovu situaciju pred Boga i pitajmo što je nama činiti? U osluškivanju ćemo dobiti odgovor na to pitanje.”

Današnja bolnica Rebro, odnosno KBC Zagreb, ujedno i najveća bolnička ustanova u Hrvatskoj, osnovana je 1942. godine. No, ideja za njezin nastanak vezana je uz Katoličku Crkvu. „Sada već daleke 1929., 8. listopada osnovana je Zaklada bolnice u Zagrebu, kao nastavak bolnice Milosrdne braće na Trgu bana Jelačića, od koje nam je danas ostala samo kapela Ranjenoga Isusa. Ta zaklada počinje pripremati gradnju nove bolnice jer se grad ubrzano razvija i nju podupiru Zagrebačka biskupija, Prvostolni kaptol, Grad Zagreb i Zagrebačka županija. Godine 1942. nadbiskup Alojzije Stepinac osniva župu i blagoslivlja crkvu, no, došlo je ‘olovno vrijeme’ u kojemu Crkva nije mogla slobodno djelovati ali Riječ Božja opet nije bila okovana. Crkva je svejedno djelovala, možda i životnije i jače nego danas iako s puno više žrtava.” Tako je povijest djelovanja Crkve na Rebru opisao zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić 2014. godine kada je posvetio novoobnovljenu crkvu sv. Barbare u bolničkoj župi ove svetice na Rebru. U tada novopodignuti oltar ugrađena je prednja ploča iz onog oltara koji je blagoslovio nadbiskup Stepinac. „Ona je kasnije bila skinuta i stavljena na pod da ne služi za oltar, nego da se po njoj gazi. No, ta je kamena ploča ponovno u središtu, u oltaru, i to je još jedan dokaz da Riječ Božja nije okovana”, rekao je kardinal Josip Bozanić. Crkva je i tijekom ovoga ljeta  obnavljana, jer je bilo potrebno sanirati štete nastale u potresu u ožujku 2020. godine.