Osvrnuvši se na riječi iz evanđelja „Apostoli se skupiše oko Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali“, vlč. Vučak rekao je da su se okupili na misi oko Isusa kako bi ga zamolili za snagu da mogu naviještati Božja djela ljubavi.

Posebno se osvrnuo na prvo čitanje u kojemu Salomon moli od Gospodina da mu da pronicavo srce da može suditi narodu, razlikovati dobro od zla, a Gospodin mu je jer nije iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavosti u prosuđivanju pravice, dao srce mudro i razumno.

„Svaki od nas je došao u Krašić bl. Alojziju Stepincu, došao je Isusu Kristu s nekom svojom nakanom. Pješaci su hodali desetke kilometara i imaju svoje nakane. A je li tko od nas tražio da mu Gospodin da mudrost, pronicavo srce da može biti razborit čovjek, da može donositi dobre, kvalitetne odluke, da može biti dobar kršćanin, da može hvaliti i slaviti Boga“, potaknuo je na promišljanje vlč. Vučak.

Primijetio je da su Salomon i bl. Alojzije Stepinac imali sličan život. Salomon je rekao Gospodinu da je još sasvim mlad i da još ne zna vladati. A Alojzije Stepinac posvećen je za biskupa 1934. godine s nepunih 35 godina. Bio je mladi zagrebački nadbiskup u velikoj nadbiskupiji. I već je tada vidio i zapisao da će njegovo služenje Bogu i Crkvi biti jedan svojevrsni križni put. Mnogi su ga napadali s raznih strana, mnogi su mu se podsmjehivali, mnogi su mu podmetali kojekakve brane u njegovom životu, ali on je bio čvrst jer je svoj život gradio na stijeni koja je Isus Krist. I on je molio Gospodina pronicavo srce, rekao je vlč. Vučak, podsjetivši da je Stepinčevo biskupsko geslo bilo „U tebe se Gospodine uzdam“.

Tražilo se od Stepinca da se odvoji od Vatikana. Ali, Stepinac je bio stamen i čvrst jer je imao pronicavo srce koje je znalo reći da nema Crkve bez pape, kazao je krašićki župnik.

Govoreći o srcu Isusa Krista koji „kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu“, vlč. Vučak kazao je da je Stepinčevo najveće pastoralno djelovanje bilo upravo u vrijeme devet godina sužanjstva u Krašiću, premda su mu oduzeli biskupsku službu, pa nije mogao u Krašiću ni podijeliti sakrament potvrde, nego su dolazili drugi biskupi.

Nadbiskup Stepinac je u sužanjstvu služio narodu, u mnogo čemu ga poučavao, pisao tolike propovijedi, tajnim putevima išla su njegova pisma preko časnih sestara u Maksimir, na Kaptol, preko susjeda i kumica koje su išle na Dolac na plac, na razne načine je Alojzije djelovao, kazao je vlč. Vučak.

Podsjetio je da je nadbiskup Stepinac svaki dan dolazio u krašićku crkvu i svaki dan je zahvalio Bogu na još jednom danu života. Nije znao koliko će živjeti. Pet godina su ga trovali u zatvoru. Na Svijećnicu 2. veljače 1960. nadbiskup Stepinac je blagoslovio svijeće i imao posljednju napisanu propovijed. Krašićkom župniku Josipu Vranekoviću rekao je da čuva njegovu blagoslovljenu svijeću jer će mu uskoro trebati. I došao je 10. veljače kad je rekao župniku da ga ispovijedi i pričesti i da pozove kanonika Šimeckoga da dođu na molitvu i pomažu zagrebačkog nadbiskupa. Posljednje riječi bile su mu Budi volja tvoja – Fiat voluntas tua. Umro je u 14.15 sati. „To je srce jednog sveca i srce jednog običnog čovjeka koji je živio život poput tebe i mene i koji nam pokazuje kako današnje evanđelje i prvo čitanje provesti u djelo“, zaključio je vlč. Vučak.

Devetodnevnom pripravom za proslavu 62. obljetnice smrti bl. Alojzija Stepinca želi se zahvaliti Bogu na daru Stepinčeva života i svemu što je učinio ne samo za Katoličku Crkvu, Crkvu u Hrvata, već za cijeli hrvatski narod. Središnje euharistijsko slavlje na samo Stepinčevo, 10. veljače, s početkom u 10.30 sati predvodi predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić.