U propovijedi se fra Filip osvrnuo na ulomak Evanđelja po Ivanu u kojemu je Marija Magdalena stajala kod Isusova groba i plakala. Zaviruje u grob nadajući se da će vidjeti Isusa kako leži mrtav. „Mi možemo danas uskliknuti ‘O sretna li njezina razočarenja kada je vidjela da je grob prazan’. (…) Isus Krist je razoružao smrt“, rekao je fra Filip.

„Koliko smo puta mi stajali uz prazan Isusov grob i ponašali se kao Marija Magdalena? Tužni, očajni, žalosni, izgubljeni, navezani, ovisni, bez nade, bez smisla, bez vjere, ne videći svjetlo, nemajući pouzdanja, sa srušenim svijetom i crnim mislima, ne znajući kako dalje“, potaknuo je na preispitivanje fra Filip, zaključivši da je razlika između Marije Magdalene i današnjih vjernika velika jer njoj nitko nije mogao objasniti što se dogodilo budući da je Isus tek tada uskrsnuo, a danas vjernici znaju da je Isus uskrsnuo, pa su ipak uplakani i ucviljeni.

Pozvao je vjernike i na promišljanje kakva je njihova vjera i pouzdanje u Gospodina, kritički ocijenivši: „Tražimo, a ne vjerujemo da ćemo dobiti. Molimo, a ne vjerujemo da će se ostvariti. Pouzdajemo se u sebe, a onda krivnju svaljujemo na Boga. Riječima prepuštamo Bogu da vodi naš život, a mi onda udaramo po svome. Želimo da nam Bog progovori, pa kada ga čujemo, onda ga ne slušamo. Tražimo njegovu volju, a vodimo se samo svojom. Same suprotnosti u našemu životu. Znam da je Bog živ. Znam da je Isus uskrsnuo. A ponašam se kao da je mrtav. Pa je li to moguće?“

Istaknuo je da je za promjenu takvih stavova važno obraćenje. „Obratiti se iznutra znači vratiti se Bogu, obratiti svoje srce, obrezati ga, promijeniti svoju nutrinu, uljepšati je. To znači promijeniti svoje stavove i uvjerenja. A vanjsko obraćenje koje treba biti vidljivo označava promjenu našega praktičnog ponašanja, onoga kako djelujemo, ponašamo se i govorimo i kako se odnosimo prema vanjskome svijetu i bratu čovjeku. Krštenjem je počelo naše obraćenje. Ali ono nije tada završilo nego traje do kraja života“, protumačio je fra Filip.

Govoreći o sv. Antunu, rekao je da je bio malen u svojim očima, ali velik u vjeri i pouzdanju u Boga. „U njegovu životu moglo se primijetiti odsijevanje Božjega milosnoga života. To se pokazalo u čudima koja su se događala za njegova života. Čuda su prisutna i nakon njegove smrti, čemu smo svjedoci i mi danas. Ta čuda su odraz vjere sv. Antuna. Sv. Antun nije bio govornik praznih i pustih riječi, nego su one bile utemeljene na obraćenju koje je činio svakoga dana. Sv. Antun je uzor i primjer kako svaki čovjek može postati velik time što drži Boga u svome naručju i svome srcu“, zaključio je fra Filip.

Mise sa Svetoga Duha mogu se pratiti utorkom u 19 sati u programu Hrvatskoga katoličkog radija, na Facebook stranici HKR-a i Laudato TV.