Budi dio naše mreže
Izbornik

Piškera: Hodočašće Kraljici ribara i blagoslov zvona

Piškera (IKA )

Crkva Male Gospe na otoku Jadro "svjedokinja je povijesti i vjere, bdijući nad tim dijelom Zadarske nadbiskupije i arhipelagom koji ima mnogo Marijinih crkava", no ipak je posebna, "jer je izraz vjere ondašnjih saljskih ribara, svećenika i puka, koji su znali da je Marijina prisutnost jamstvo opstanka i napretka", istaknuo je nadbiskup Prenđa

Piškera, (IKA) – Jedanaestu su godinu uzastopno u subotu 26. srpnja više stotina vjernika župe Sali, Dugootočkog dekanata i cijele Zadarske nadbiskupije, te brojni turisti hodočastili starodrevnoj crkvi Porođenja Marijina u mjestu Piškera na otoku Jadro u Kornatskom otočju. S gata zadarske rive u pet sati ujutro, na petosatnu hodočasničku plovidbu s vjernicima gradskih župa krenuli su brodovi Bačvica i Tornado, a u Salima na Dugom otoku Zadranima se pridružio brod Šangulin s brojnim otočanima, predvođenima saljskim župnikom don Dariom Tičićem i domaćim sinovima don Srećkom Frka Petešićem i don Zdenkom Milićem, hodočasteći svetištu Kraljice ribara, kako je u pozdravnoj riječi na Piškeri rekao župnik Tičić, u čast Male Gospe i spomen na brojne naraštaje saljskih ribara koji su u crkvi “tražili utjehu u Riječi Božjoj i snagu u Kruhu života”.
Svečano misno slavlje predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, u koncelebraciji s don Dariom, don Srećkom, don Zdenkom, don Emilom Bilaverom i don Antom Skračićem. Misa je započela blagoslovom zvona koje su darovali zaručnici Eva Marinković i Miroslav Horvat, i prvo je u povijesti te crkve za koju je nadbiskup Prenđa rekao da je “svjedokinja povijesti i vjere, bdijući nad tim dijelom Zadarske nadbiskupije i arhipelagom koji ima mnogo Marijinih crkava”, no ipak je posebna, “jer je izraz vjere ondašnjih saljskih ribara, svećenika i puka, koji su znali da je Marijina prisutnost jamstvo opstanka i napretka”.

U propovijedi je zadarski nadbiskup pozvao vjernike da se otvore Kristu, jer po njemu čovjek ostvaruje pravi odnos s Bogom i čovjekom, kao Marija, koja je slika i put Crkve i uzor Kristova učenika, jer je “svoje srce temeljito otvorila Bogu i posve se predala u službu ostvarenja Božjeg plana”, te da Riječ Božju ostvarujemo u svakodnevnom životu, poput nje, “žene i majke, koja je s Isusom i sv. Josipom živjela tvrdi nazaretski život, no sa sviješću da je Bog s njima mogli su ostvariti ono što je Bog htio, ne za ono doba, nego za čovječanstvo”.
Na kraju misnog slavlja, koje su pjevanjem tradicionalnih crkvenih napjeva uzveličali korišti i saljski župni zbor pod vodstvom s. Danke Žaper, s. Terezije Pervan i Zrinke Grbin, nadbiskup Prenđa i župnik Tičić potpisali su povelju o blagoslovu zvona, na kojem su upisana imena darovatelja, lik Bezgrešnog začeća BDM i stih “Slava Višnji Bogu i mir na zemlji ljudima dobre volje”. Promjer zvona je 390 mm, težina 35 kg, ton “ha”, a izliven je u poduzeću “Feniks Žalec” u Sloveniji.

Ovogodišnje hodočašće označila je još jedna posebnost. Na putu prema Piškeri brodovi su stali kod otoka Borovnika, a hodočasnici su se, predvođeni župnikom, pomolili za don Srećka Lovretića, podrijetlom s Molata, kojeg su 1942. g. u trideset i prvoj godini života ubili partizani, potopivši ga s brodom vezanog za jarbol. Obilježavajući 60. obljetnicu njegove pogibije, što će na putu za Piškeru hodočasnici činiti i svake sljedeće godine, u spomen na žrtvu svećenika, na mjesto mučkog ubojstva vjernici su u more bacili ruže i vijenac, “znak neprolaznog vijenca slave kojim je okrunjen u vječnosti”, kako reče don Dario Tičić. Nadbiskup Prenđa istaknuo je kako je žrtva don Srećka Lovretića sjeme novog života koje donosi velike plodove.
Cijeli slučaj zauzeto je istraživao Saljanin Vinko Buturić, koji se zahvalio Josipu Biliću i njegovoj obitelji, tadašnjem partizanskom funkcionaru, koji je službenim potvrdama dokazao čin i lokaciju ubojstva, potvrđujući argumentiranost Buturućevih pretpostavki da je upravo na jugu uvale Borovnika bilo mjesto tragične pogibije don Srećka Lovretića.

Crkva Male Gospe izgrađena je 1560. g. doprinosom saljskih i zadarskih ribara zbog vjerskih potreba brojnih ribara i trgovaca. Crkva je imala posebnog kapelana koji je bio i ribar tovariš, i uzdržavao se ribolovom, a od 19. st. brigu o njoj vodi saljski župnik. Nakon stoljeća redovnog bogoslužja, 1939. g. u njoj je posljednji put održana misa. U II. svjetskom ratu bila je bolnica za ranjenike, a o spomenu na te žrtve svjedoči i hodočasnik na Piškeru Kaljanin Janko Franov, čija je sestra 1942. g. u konvoju izbjeglica, u leutu s osamdeset žena i djece, napadom iz zraka poginula, a majka je bila ranjena, s povjerenom skrbi o jednom drugom preživjelom djetetu. Nakon rata crkva je zaštićena kao spomenik kulture.
Za proslave 1000. obljetnice prvog pisanog spomena ribarstva u Hrvata, koja se u Salima obilježava od 1995. g., crkvu je 1993. g. blagoslovio zadarski nadbiskup Marijan Oblak, a obnovljena je i uređena za bogoštovlje velikim zalaganjem tadašnjeg saljskog župnika, pokojnog don Tita Šarina, koji je prije deset godina i pokrenuo srpanjsko hodočašće “Kraljici ribara” u Kornatskom otočju, sigurnom sidrištu ribarskih brodova, turističkih jedrilica i utočištu vjerničkog puka.