Molitvenom zajedništvu u korskom sjedalu pridružio se i umirovljeni vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić.

Klanjanje je predvodio meštar Franjevačke bogoslovije fra Danijel Nikolić uz asistenciju franjevačkih bogoslova. Svetopisamske odlomke i prigodne meditativne tekstove čitale su sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog Provincije Majke Divne. Liturgijsko pjevanje predvodio je fra Emanule Josić s franjevačkim bogoslovima.

Nakon klanjanja uslijedila je pjevana Večernja iz Božanskog časoslova koju je predvodio fra Danijel uz asistenciju bogoslova.

Euharistijsko slavlje predvodio je starješina dominikanskog samostana bl. Augustina Kažotića iz predgrađa Zenice Klopče fr. Mato Bošnjak, član Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Blažene Djevice Marije, uz koncelebraciju petorice svećenika.

Uvodeći u misno slavlje fr. Mato kazao je da su se okupili kao braća i sestre dodajući da su braća i sestre dar, za razliku od prijatelja koje čovjek sam bira. Potaknuo je sve da zahvale Gospodinu što ih je pozvao na euharistijsku gozbu i kazao da su, prigodom svoga dolaska u katedralu po prepoznatljivoj redovničkoj odjeći, samom prisutnošću svjedočili Isusa Krista. Pozvao je na molitvu da uvijek mogu Krista svjedočiti, ali i na kajanje za trenutke kad su, zbog vlastite grešnosti, usmjeravali osobe oko sebe na stranputice umjesto na Onoga koji je za sebe rekao da je Put, Istina i Život.

U prigodnoj propovijedi fr. Mato je, odgovarajući na moguće pitanje ima li ih premalo, kazao da u svijetu postoji mnogo višemilijunskih gradova u kojima ima manje kršćana od onih koji su se te večeri okupili u sarajevskoj katedrali. Dodao je da Gospodin nije računao prije svega na brojnost, osim što hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine (1 Tim 2, 4). Istaknuo je da se, slaveći Dan posvećenog života, trebaju odviknuti od prebrojavanja koliko ih ima te više živjeti zajedništvo po kojem trebaju biti svijetu prepoznatljivi.

Govoreći o zajedništvu, propovjednik je podsjetio na riječi iz poslanice Hebrejima: „Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedokâ, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa.“ (Heb 12,1-2). Dodao je da su sveci zajedno s njima odnosno s Crkvom. „Oni nam pomažu da se ne osjećamo osamljenima. Hrabre nas i pokazuju nam na put kojim su i oni prošli“, kazao je fr. Mato dodajući da je ispred njih išao Isus.

„Gospodin nas je hrabrio time što nije rekao: hajdete za mnom nego: dođite k meni“, rekao je predslavitelj. Istaknuo je da je time Isus sažeo redovnički život koji ponajprije znači: biti s Gospodinom pa to – biti s Gospodinom – postaje život. Kazao je da su oni, koji su se odlučili krenuti za Isusom, bili s Isusom određeno vrijeme i osvjedočili se da biti s Gospodinom znači živjeti život u ljubavi i istini. „Tek nakon toga mogli su ići propovijedati, odnosno bili su poslani propovijedati ono što su već živjeli“, rekao je fr. Bošnjak te ukazao da ponekad naiđu na nesporazume kada oni, koji su se ne tako davno obratili, euforično pristupaju u zajednice i žele propovijedati.

„Crkva prije propovijedanja traži da se bude s Gospodinom“, istaknuo je pojašnjavajući da kod redovnika ima kandidatura, novicijat i drugi stupnjevi prije nego se dođe do propovijedanja. „Nema preskakanja. Najprije treba biti s Gospodinom, a onda iz toga iskustva propovijedati“, kazao je fr. Mato. Dodao je da taj život ima svoje forme i svoje izričaje, a to je život u zajednici tijekom kojeg se uči s drugima i od drugih.

„Taj život se jednostavno odvija u onome što nazivamo kontemplacija“, rekao je fr. Bošnjak podsjećajući na riječi koje dominikanci često ponavljaju da iz obilja kontemplacije proizlazi obilje propovijedanja. Potom je podsjetio da mladi rado pjevaju pjesmu svetog Ivana Pavla II. „Krist na žalu“ u kojoj stoje i riječi: „O Bože, zar si pozvao mene?“ Kazao je da na to pitanje, zašto je Bog pozvao svakoga od njih, trebaju nastojati odgovoriti tijekom cijelog života. Istaknuo je da ih je Gospodin pozvao zato što je tako htio podsjećajući na riječi iz Evanđelja po Marku: „Uziđe Isus na goru i pozove koje sam htjede.“ (Mk 3,13) Rekao je i da ih je Božji Sin i prije poziva da svjedoče za njega pozvao u postojanje, u život.

„Bez Isusa ničeg ne bi bilo. Oni koji žive posvećeni život, redovnice i redovnici, u trajnoj su školi učenja kako spoznati i prihvatiti od Gospodina živjeti njegov poziv u život i njegovo poslanje da u njegovo ime propovijedaju, žive i rade“, kazao je fr. Mato. Podsjetio je da je propovjednički i posvećeni život prepjevao P. Chaucharde riječima: „Pokušaj razumjeti, pokušaj upoznati, i u svakom slučaju ljubiti. Otvori oči ljepoti svijeta i svoju dušu tajni i kad shvatiš, objasni to svojoj braći.“

Na kraju propovijedi fr. Bošnjak je pozvao okupljene da nikad ne zaborave kako ih Blažena Djevica Marija uvijek gleda i prati te čeka da joj se pridruže u nebeskoj radosti. Ispričao je zgodu o jednom mladiću koji se pred mudracem htio pokazati velikim štovateljem svoje majke. Nakon što je saslušao jednu propovijed o Mariji, kazao je da je njegova majka ista kao Marija i ne vidi razlike između nje i Gospe. Na to mu je mudri čovjek odgovorio da ipak postoji razlika i to u sinovima. Pozvao je sve da nastoje biti što sličniji Sinu Marijinu, Sinu Božjemu.

Misna čitanja i molitvu vjernika čitale su sestre redovnice.