Pogreb don Ivana Babića

Sprovodnu misu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić uz koncelebraciju dubrovačkog biskupa Mate Uzinića, generalnog vikara mons. Miroslava Vidovića, pastoralnog vikara dr. Nediljka Ante Ančića, župnika župe Uznesenja BDM Katuni – Kreševo don Mije Grozdanića, stotinjak svećenika, uz sudjelovanje redovnica, obitelji, prijatelja, mještana rodne župe i župa u kojima je obnašao svećeničku službu.

Pozdravivši okupljene, nadbiskup Barišić izrazio je ljudsku i kršćansku sućut svima, a posebno obitelji pokojnika. Osvrćući se na život i pastoralno djelovanje pokojnog don Ivana, mons. Barišić je istaknuo kako je „don Ivan bio neumorni radnik u vinogradu Gospodnjem“. „Ivan je cijeli život posvetio Gospodinu, dopuštajući da Gospodin od njega učini znak svoje novosti. Bio je prepoznatljiv po svojoj ljudskosti i vjeri, a njegov pastoral nadilazio je uobičajene okvire pastoralnog djelovanja. U svojoj zauzetosti za bolesne, nemoćne i potrebite, naučio nas je kako se ljubi čovjeka. Izvor njegove zauzetosti za bližnjega je ljubav, a njegov život svjedočanstvo vjere u uskrsloga Gospodina“, rekao je nadbiskup.

Na kraju mise, pastoralni vikar dr. Ančić ukratko je prikazao don Ivanov život i rad, a uime svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije okupljenima se obratio dr. don Mladen Parlov. Uime obitelji pokojnika, riječi zahvale uputio je don Ivanov brat Filip Babić.

Don Ivan Babić sin oca Tome i majke Marije rođen je 20. lipnja 1960. u Zadvarju, a nastanjen u Šestanovcu, župa Katuni-Kreševo. U uzornoj katoličkoj obitelji bilo je šestero djece, četiri brata i dvije sestre. Osnovnu školu završio je u Šestanovcu. Poslije toga upisuje i završava Srednju tehničku elektroinstalatersku školu u Omišu. Zaposlio se u svojoj struci i radio nekoliko godina. Vojsku je odslužio u Ohridu (1979.-1980.).

Početkom godine 1985. Ivan je napravio molbu i bio primljen u Centralno bogoslovno sjemenište kao svećenički kandidat Splitsko-makarske nadbiskupije. Najprije je obavio pripremno razdoblje u Bogosloviji koje je bilo predviđeno za one bogoslove koji nisu dolazili iz Sjemeništa nego iz drugih škola ili fakulteta. Zatim upisuje Filozofsko-teološki studij na ondašnjoj Teologiji u Splitu, današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Nakon uspješno završenog petogodišnjeg studija godine 1990. primio je sveti red đakonata. Za svećenika ga je zaredio tadašnji splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić u Splitu 23. lipnja 1991. Mladu misu je slavio u rodnoj župi Katuni.

Nakon ređenja i mlade mise prvo don Ivanovo zaduženje bila je služba župnog vikarom u župi sv. Mihovila Arkanđela u Omišu gdje je pastoralno djelovao dvije godine. Odatle je premješten u Rašćane gdje mu je povjerena služba župnika te župe i Župe Biokovske. Iz tih je župa nakon dvije godine svećeničkog rada došao u župu Rogoznica u kojoj je ostao punih dvadeset godina tj. dvije trećine svoga svećeničkog života.

U Rogoznici don Ivan se pokazao kao pravi i marljivi graditelj, brinući se savjesno za njemu povjerene vjernike, ali i za brojne crkve i crkvice u toj prostranoj župnoj zajednici. Obnovio je grobljansku kapelu Sv. Kuzme i Damjana, zatim župnu crkvu Uznesenja BD Marije te filijalnu crkvu na Pisku. Potpuno je preuredio i modernizirao župnu kuću u Lokvi Rogoznici.

Dok je neumorno vodio i radio fizičke poslove, jednako tako se požrtvovno trudio da bude svojim vjernicima stalno na usluzi u njihovim različitim potrebama. Time je stekao veliko povjerenje među svojim župljanima koji su ga voljeli i poštovali. Primao je namjernike i putnike, pomagao potrebnima koji su mu se obraćali.

Don Ivan je bio čovjek velikog povjerenja u Boga i istinske molitve koji je osim svojih redovitih svećeničkih, pastoralnih i liturgijskih dužnosti rado i ustrajno molio s drugima i za druge. Ljudi su osjećali snagu i utjehu njegove molitve pa su mu se s različitih strana obraćali u svojim duhovnim nevoljama i potrebama. Osobito je štovao sv. Patra Pija te je svake godine hodočastio u njegove svetište San Giovanni Rotondo u Italiji.

Od godine 2015. don Ivan je bio župnik u župi sv. Karla Boromejskog u Okrugu. U toj se župi više mogao posvetiti pastoralnoj skrbi i duhovnoj izgradnji svojih vjernika. Iznenada je umro 8. lipnja.