Pogreb fra Jure Stipića

Misu zadušnicu u župnoj Crkvi Uznesenja BDM predvodio je banjolučki pomoćni biskup Marko Semren u koncelebraciji tridesetorice svećenika, među kojima su bili provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić i jajački gvardijan fra Vinko Marković.

Fra Vinko je izrazio sućut fra Jurinu bratu Franji s obitelji i sestri Kaji, kao i ostaloj rodbini i prijateljima te pozdravio provincijala i biskupa, svećenike, redovnice i vjernike, među kojima je bio i generalni konzul u Banjoj Luci Zoran Piličić. Potom je biskup Semren uime banjolučkog biskupa Franje Komarice, svećenika Banjolučke biskupije i u svoje ime izrazio sućut franjevačkoj zajednici Bosne Srebrene, franjevcima jajačkog samostana te fra Jurinoj rodbini i prijateljima i okupljenim vjernicima. Na ispraćaju, u kojemu su sudjelovali brojni vjernici Jajca, Podmilačja i Dobretića, sudjelovao je i veći broj školskih sestara franjevki Hrvatsko-bosanske provincije Krista Kralja, među kojima i provincijska predstojnica s. Kata Karađža. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti župni zbor pod ravnanjem i harmonijskom pratnjom s. Dubravke Dropulja.

Provincijal Marinčić je, između ostaloga, istaknuo kako u fra Jurinoj smrti „vidimo i našu zajedničku ljudsku sudbinu smrti“. Zato je ona za nas ne samo izvor žalosti nego i izazov i poruka, ponajprije zato što nam njegova smrt otvara oči da još bolje uočimo najsigurniju činjenicu našega života, činjenicu smrti koju valja prihvatiti. Izazov i poruka također i zbog toga što nas fra Jurina smrt potiče i poziva da čuvamo one vrednote po kojima je on živio, služeći nesebično Bogu i čovjeku. Kao redovnik i svećenik radio je nesebično i skrovito, time je, zapravo, na pravi franjevački način vršio svoju svećeničku službu i darivao sebe Bogu i ljudima kojima je bio poslan, rekao je provincijal, napominjući kako je fra Juro u svome redovničkom i svećeničkom životu obavljao razne službe i dužnosti u Provinciji Bosni Srebrenoj.

„Dragi fra Juro, često si bio u nezavidnim i teškim situacijama, a tvoj način komuniciranja, otvoren i srčan, otvarao je mnoga vrata za dobro Crkve i onih za čije si duhovno dobro skrbio. Brinuo si za prognane vjernike sjeverozapadne Bosne, u Karlovačkoj županiji od 1997. do 2016. godine. Obilazio si ih i tješio, nisi ih ostavio same, skrbio si o njima devetnaest godina. Vjernicima koji su iskusili ratne patnje i stradanja ulijevao si utjehu i nadu. I u tome si ostvarivao onu poznatu tradiciju bosanskoga fratra i „ujaka“ o kojima Ivo Andrić piše sa simpatijama kao o ljudima koji sa svojim narodom neodvojivo žive i rade, raduju se i pate, mole se i nadaju“, rekao je fra Jozo.

„Volio si svoj svećenički poziv i franjevačku zajednicu. Radovao si se susretima s braćom svećenicima i fratrima. Te susrete doživljavao si kao svoje duhovno obogaćenje, pa si to i napisao u jednom svom izvješću sa župe, upućenom u Provincijalat, u kojemu veliš: ‘Budući da nam je svima Krist ostavio zapovijed: ‘Budite savršeni kao što je On savršen!’, kad god sam imao priliku participirati u toj savršenosti, kušao sam to iskoristiti. I kada Duhovni stol poziva na duhovnu obnovu te, i kad samostanski poglavar poziva na duhovno-bratski susret, samo me viša sila može omesti pa da ne budem dionik tih duhovnih susreta i bogatstva koji mogu izvirati iz tih susreta“.

„Dragi fra Juro, hvala Ti za svjedočenje Kristove ljubavi u ovom svijetu. Tvoj zarazni gromki smijeh mamio je osmjehe na lica tvojih sugovornika i nikoga nije ostavljao ravnodušnim. Hvala Ti za Tvoj radosni pristup životu i za sve dobro koje si učinio za dobrobit naroda koji ti je bio povjeren, za dobrobit naše Provincije Bosne Srebrene, franjevačkoga reda i Crkve. Hvala ti na zauzetom i predanom radu, tvojoj dosljednosti i požrtvovnosti, radosnom pristupu životu, svjedočanstvu svećeničkog puta i franjevačke jednostavnosti“, kazao je provincijal Marinčić koji je, također, izrazio sućut franjevačkoj zajednici Bosne Srebrene, franjevcima jajačkog samostana te fra Jurinoj rodbini i prijateljima.

Na kraju mise gvardijan Marković detaljno je govorio o fra Jurinu životnom, redovničkom i svećeničkom putu te službama koje je obnašao u trinaest župa u BiH i R. Hrvatskoj. Fra Juro je nakon izgona iz župe Stratinska u BiH sa svojim vjernicima pastoralni rad nastavio kao župni vikar u Okućanima, a potom kao župnik u župi Gornji Viduševac te upravitelj župe u mjestu Gvozd u R. Hrvatskoj.

„Opraštamo se danas od fratra i svećenika koji je svojom susretljivošću oduševljavao svakoga s kim se susretao, a rado se susretao, koji je s radošću obavljao sve povjerene službe i revno vršio dužnosti, rado obilazio i opremao bolesnike, ispraćao pokojnike, ispovijedao i propovijedao. Volio je ljude i istinski prijateljevao s njima, volio je i svoj rodni kraj i narod iz kojeg je potekao. Uvijek je bio vedar i nasmijan i stoga rado viđen i iskreno prihvaćen. Do samog odlaska u bolnicu 11.ožujka sjedio je na ispovjedničkoj klupi i tog dana slavio sv. misu“, istaknuo je gvardijan.

„Dragi fra Juro, iznenađeni smo i zatečeni tvojom smrću. Jajačko samostansko područje i naša franjevačka Provincija Bosna Srebrena osiromašeni su za dobrog i revnog svećenika, čovjeka reda, rada i molitve. Hvala ti za sve ono dobro što si uradio na njivi Gospodnjoj, djelujući u različitim krajevima naše Bosne i među prognaničkim pukom u Republici Hrvatskoj“, zaključio je gvardijan Marković, zahvalivši medicinskom osoblju Doma zdravlja u Jajcu, bolničkom osoblju bolnice u Jajcu na čelu s ravnateljem dr. Stipanom Jezerčićem te bolničkom osoblju županijske bolnice u Novoj Biloj s ravnateljem dr. Velimirom Valjanom.

Obred ukopa, kojega su na jajačkom gradskom groblju Mašet predvodili gvardijan Marković i provincijal Marinčić, završen je uskrsnom himnom „Kraljice neba, raduj se!“