Pokopan salezijanac don Rudolf Belko

Don Rudolf Belko, salezijanac svećenik, rodio se u Mariji Bistrici 23. lipnja 1953, a umro je u Zagrebu od karcinoma 18. siječnja 2021.

Vjernici župe sv. Ivana Bosca u Podsusedu oprostili su se od svoga župnika don Rudolfa Belka u utorak 19. siječnja. Uz lijes s tijelom svoga pokojnoga župnika izmolili su u 18 sati krunicu, a nakon toga je slavljena misa koju je predvodio ravnatelj Salezijanske odgojne zajednice u Podsusedu don Mladen Delić. On je na početku mise podsjetio kako je pokojni don Rudi niz godina u toj istoj crkvi slavio i prikazivao Bogu svete mise. Po sakramentu pokore mnoge je župljane odriješio od njihovih grijeha i utješio ih svojim duhom i vjerom.

Don Anto Stojić, župni vikar i odgojitelj u salezijanskoj zajednici u Podsusedu, podsjetio je na životni put pokojnog don Rudija. Ujedno je iznio i neke misli i poruke župljana nakon što su doznali da je umro njihov župnik. Župljani poručuju: “Hvala ti Bože što smo ga imali!”, “Uvijek ću ga vidjeti kako djeci nakon mise dijeli sličice i kako im postavlja pitanja za vrijeme propovijedi”, “Bio je čovjek iz naroda. Zato su ga mnogi voljeli, a pogotovo mladi. Za svakoga je imao svoj veseli gromoglasni smijeh i pokoje pitanje: Što ima novoga?”
Provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Tihomir Šutalo na kraju mise je podsjetio: “Don Rudi je kao župnik bio prva osoba koja se brinula za vaše duše. On je bio duhovni otac i zato je to veliki gubitak.”

Djelatnici Osnovne škole bana Jelačića u kojoj je pokojni don Rudi u svojoj poruci ističu: “Stigla nam je, iznenada, tužna vijest: Preminuo je naš don Rudi! Za nas u školi, u kojoj je nekada radio kao vjeroučitelj, nekako naglo, iznenada, bez najave i objašnjenja. Stizale su poruke: Ljudina od čovjeka. Uvijek ću pamtiti njegov zarazni smijeh. Njegov grleni smijeh još uvijek odjekuje učionicama. Djeca su obožavala njegove šale i dosjetke. U našim školskim hodnicima zauvijek nam ostaje smijeh don Rudija. Njegovo zvonki smijeh veselio je sve. Bio je poseban, veseo i radostan služio je Gospodinu!”

Pokop na zagrebačkom groblju Miroševac u srijedu 20. siječnja u 10 sati vodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško. On je prenio zahvalnost Zagrebačke nadbiskupije za svećeničko služenje preminuloga don Rudija. Ujedno je naglasio kako se kršćani okupljeni na sprovodu podsjećaju na otajstveni susret smrti i života. Don Belko “je surađivao s Božjim Duhom, po kojemu se suobličavao Kristu kao salezijanac, a kao svećenik u osmijeh je preobražavao i druge. Njegov osmijeh je ostao živjeti u odgoju i obrazovanju, u djeci i mladima, u obitelji i školama, u brizi za vjernike u župama u Domovini i iseljeništvu. Taj nas pokojnikov osmijeh podsjeća na osmijeh Blažene Djevice Marije, koji je već odmalena vidio u liku Majke Božje Bistričke. To je bliz, tih i ponizan osmijeh, vidljiv u brzini pomoći kakvu uvijek pokazuje Marija.”
Nakon sprovoda, u crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu služena je misa zadušnica. Pjevao je zbor mladih “Rua” iz župe sv. Ivana Bosca iz Podsuseda. Misu je predvodio salezijanac don Petar Belina. On je spomenuo kako je on doživljavao pokojnog don Rudija u osobnim susretima i u suživotu s njim. Podsjetio je na njegovu dobrotu i činjenicu da mu je svaki čovjek i svaki župljanin bio na srcu. Don Rudi je uvijek bio spreman osobno pomoći i učiniti nešto za drugoga. Upečatljiva je bila njegova ljubaznost i radost. Don Petar je pozvao sve prisutne svećenike, časne sestre i vjernike da nastoje poput pokojnog don Rudija svijet učiniti boljim.