Draga braćo i sestre!

Od kad je papa Ivan Pavao II., prije dvadeset i devet godina, na blagdan Gospe Lurdske, uveo Svjetski dan bolesnika, nikada se nije obilježavao ni slavio kao ove godine.

Na ovaj su dan mnoge naše crkve, a osobito one posvećene Blaženoj Djevici Mariji, bile ispunjene bolesnima, starima, nemoćnima, kao i mnogim volonterima i zdravstvenim radnicima koji su svoju nesebičnu ljubav pretvarali u čin služenja najpotrebnijima i tako su i dugogodišnji bolesnici i hendikepirani bili ispunjeni posebnom radošću, jer su na djelu osjetili blizinu i toplinu kršćanskog zajedništva.

Uz ovu ljudskost do izražaja je dolazilo i samo euharistijsko slavlje i posebni doživljaj primanja sakramenta bolesničkog pomazanja za vrijeme svete mise i u zajedništvu s tolikima koji boluju na tijelu i u duši. Uistinu je to poseban dan jer ushit zajedništva s braćom i sestrama koji su okupljeni oko stola Gospodnjeg, nadilazi naše pojedinačne boli i patnje, i pretvara se u liturgiju slavljenja i hvaljenja Gospodina.

Radi ovog nesretnog virusa, ove će godine puno toga biti drugačije. I to toliko drugačije da sve naše dosadašnje ponašanje, pa čak i stoljećima izgrađivani običaji, danas dolaze u pitanje.

Bolesti su kroz povijest često izmirivale zavađene i posvađane. Kad se u nekoj obitelji pojavila teška bolest zavađene strane su prelazile preko međusobnih razmirica i posjećivali bi i obilazili bolesnike i umiruće. Bolest i smrt je ljude povezivala i činila ih humanijima i osjetljivijima za tuđu nevolju.

Suvremeni svijet ide u jedan veliki rizik da čovjeka današnjice, koji je ionako za života u mnogo čemu otuđen i prepušten sam sebi, liši i te posljednje ljudske geste, da bolesnik u svojoj bolesti ostane sam i da mnogi odlaze s ovog svijeta u posvemašnjoj izolaciji i bez ikakve ljudske blizine i utjehe.

Dragi bolesnici, dragi stari roditelji, bake i djedovi u domovima umirovljenika, podržavajte u sebi veliku nadu i živu svijest da vas vaši najbliži nisu zaboravili i da bi rado bili uz vas, stisnuli vam bolesnu i staračku ruku i pružili riječ utjehe, samo kad bi im to bilo moguće.

Sad se nalazite u sličnom stanju u kojem se našao sam Sin Božji Isus Krist kad je u Getsemanskom vrtu iskusio što znači biti sam u patnji. Neka vam on u ovom vremenu kušnje bude najveći i najjači oslonac, jer će vas samo on u potpunosti razumjeti. Neka vam bude blizu njegova i naša majka Marija koja je u svojoj boli i patnji pod križem stajala. Stajala i s Božjom pomoću nije dopustila da ju bol i patnja slome, nego ih je svojom čvrstom vjerom pobijedila.

Draga braćo i sestre liječnici, medicinske sestre i bolničko osoblje! Uz zahvalnost koju vam dugujemo, na vas je pao ogroman teret da uz stručnu njegu i ljubav koju gajite prema svome zvanju, u ovo izvanredno stanje u kojem se nalazimo, pokušate prema svojim mogućnostima bar donekle nadomjestiti i ublažiti onu blizinu koju su bolesnici primali od svoje rodbine i prijatelja, a koja je sada izostala, ni njihovom ni vašom krivnjom.

Draga braćo bolnički kapelani! Neka vaš posjet bolesnima koji su povjereni vašoj skrbi, njima donese i duhovnu i ljudsku okrepu, za koju ćete vi crpsti snagu i nadahnuće u euharistiji i molitvi.

Neka ovo vrijeme koje je postavilo i dovelo u pitanje sve naše odnose prema Bogu, čovjeku i svemu stvorenom, bude poziv i poticaj na radikalnu promjenu najprije nas kršćana, a onda i cijelog svijeta, u duhu Gospinih ukazanja u Lurdu i pozivu na molitvu, pokoru i obraćenje.

✠ Ivica Petanjak,
krčki biskup
i predsjednik Odbora HBK
za pastoral djelatnika u zdravstvu