Poruka povodom 10. godišnjice beatifikacije bl. Miroslava Bulešića

Deset milosnih godina uz bl. Miroslava Bulešića

„Hvala Ti, Bože, što si to dozvolio. To me nuka, da se što više Tebi približim… Ja želim, ako je Tvoja volja, čim prije doći k Tebi.“ (Duhovni dnevnik, 24. 6. 1947.)

1. Slavlje godišnjice uvijek nas vraća milosnom trenutku određenog događaja. Tako i 10. godišnjica beatifikacije svećenika i mučenika Miroslava Bulešića vraća nas u pulsku Arenu kad je prigodom misnog slavlja 18. rujna 2013. godine, u nazočnosti izaslanika Svetog Oca kard. Angela Amata, prefekta Kongregacije za kauze svetih i blaženih, na čast oltara uzdignut svećenik Miroslav Bulešić. Pulskom Arenom i preko medija odzvanjale su riječi pape Franje koji je u Apostolskom pismu napisao za našeg Blaženika: „svećenik i mučenik, marljivi pastir, revni odgojitelj mladih i neustrašivi svjedok Evanđelja.“ Riječi Svetog Oca najbolje opisuju identitet svećenika Miroslava Bulešića.

2. Od dana mučeništva bl. Miroslava naša mjesna Crkva obilježena je njegovim likom, a od dana beatifikacije miris svetosti raširio se u našem hrvatskom narodu, ali i puno šire. Bl. Miroslav svojim mučeništvom utkao se u sve duhovne i pastoralne niti Crkve u Istri. Reče kard. Amato za bl. Miroslava: „Kao svećenik bio je pozvan biti Dobar Pastir i Dobar Samaritanac, koji s lijekom ljubavi tješi, liječi, podiže i povija rane što krvare. Često je ponavljao: „mržnja uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane.“ Naš Blaženik, prema svjedočanstvima ljudi koji su po njegovu zagovoru bili uslišani, i danas povija duhovne i tjelesne rane. Mnogi mu se utječu u svojim potrebama i prema njihovim svjedočanstvima – bivaju uslišani.

U današnjem trenutku, kada u mnogim krajevima svijeta bukte ratovi, a mnoga druga potencijalna žarišta opasno prijete, blaženi nas Miroslav tješi i hrabri, podsjeća nas na ono najvažnije – na život u perspektivi Vječnosti. On nas ujedno podsjeća kakva treba biti ljubav prema bližnjemu – bez podjele. „Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji to traže – i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu“, zapisao je.

3. Prijeđeni put jednog desetljeća, nije dug, ali je milostan i duhovno inspirativan za svakog vjernika. Kroz ovih deset godina generacije pripravnika na svete redove izabrali su bl. Miroslava za svog zaštitnika, zagovornika na putu k svećeništvu. Njegovi problemi su problemi svih pripravnika na svećeništvo, njegove čežnje su čežnje mnogih koji žele jednog dana biti svećenici. Kako čitamo u Duhovnom dnevniku u pripravi na svećeništvo otkrivao je svoje mane kako bi se mogao popraviti. Bl. Miroslav kaže: „Bog hoće da me dobro iskuša prije nego mi podijeli milost i znak svećeništva Kristova. Hvala Bogu!“ (Duhovni dnevnik, 26. 2. 1943.).

Također i mnogi svećenici, posebno mlađi, vide u bl. Miroslava veliko nadahnuće za vlastito posvećenje a onda i posvećenje naroda Božjeg. On je kao svećenik, župnik, do te mjere potpunosti duhovno sazrio da je unaprijed oprostio svojim ubojicama. Svetost euharistije i nepovredivost liturgijskog prostora za bl. Miroslava imalo je veću vrijednost od vlastitog života. Sve ratne strahote kao župnika neće ga obeshrabriti, iako je tek par mjeseci svećenik, nego će doprinijeti da će se u njegovu srcu ubrzo stvoriti čežnja za mučeništvom. „Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna. Svoj život Ti sasvim darujem za tvoje stado. Uz tvoju milost , i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja“ (Duhovni dnevnik, 22. 3. 1944.) Reći će kardinal Angelo Amato: „Mučeništvo nije slučajni plod naše naravi. Božja Providnost po otajstvenim putovima milosti tijekom vremena priprema svjedoke Evanđelja za najuzvišeniju žrtvu.“ Vršeći redovitu župničku službu, sa svim ratnim i poratnim izazovima, on čezne da ga Gospodin učini dostojnim mučeništva. Zadnji ovozemaljski ispit prije mučeništva položio je bl. Miroslav braneći dostojanstvo liturgijskog prostora i svetost Euharistije u Buzetu 23. kolovoza 1947. („Dalje možete samo preko mene mrtva!“). Umirući izgovorio je riječi: „Isuse, primi dušu moju!“

4. Mjesto mučeništva Lanišće i grob bl. Miroslava u Svetvinčentu postali su milosna mjesta gdje se ljudsko spaja s božanskim, zemaljsko s nebeskim. Miris svetosti, poziv na oprost, proširio se iz Istre širom naše domovine do afričkog kontinenta. Oko 70 župa, kapela i mjesta trajno su obilježena likom bl. Miroslava gdje se vjernici pred njegovim relikvijama mole i trajno obnavljaju onu istu vjeru za koju je bl. Miroslav podnio mučeništvo. Bog se poslužio životom i mučeništvom bl. Miroslava kako se evanđeosko svjetlo ne bi ugasilo u Istri nakon 2. svjetskog rata. Ne samo da se nije ugasilo već se širi i zahvaća mnoga mladenačka srca koja su zalog budućnosti.

Među brojnim hodočasnicima posebno se ističu mladi a među njima krizmanici. Bl. Miroslav je svojevrsni zaštitnik krizmanika. On je podnio mučeništvo na krizmi u Lanišću, 24. 8. 1947. Oni, čitajući njegov životopis, posebno Duhovni dnevnik, osjećaju koliko im je blizak ali s druge strane i izazovan da ga slijede. Dive mu se kako bilježi svoje mane, ljudske nedostatke, ali i što sve čini da bude dobar, svet, najprije kao čovjek, a onda i kao svećenik. Poniznost, t jednostavnost je nešto što osvaja srca i potiče na promišljanje vlastitog života.

5. Deset godina malo je naspram cijele vječnosti, ali je puno za onoga koji je doživio obraćenje, pomirbu ili bio uslišan po zagovoru bl. Miroslava. Ovih deset godina bilo je deset godina upoznavanja bl. Miroslava i širenje kulta. Kao Vicepostulatura bl. Miroslava Bulešića zahvalni smo svima koji su sebe ugradili u širenje kulta bl. Miroslava, posebno našim nad/biskupima i svećenicima, redovnicima i redovnicama. Vi, dragi svećenici, posebno župnici i kapelani, organizirali ste broja hodočašća gdje su vjernici mogli upoznati duhovni profil bl. Miroslava i moliti se, u Lanišću ili Svetvinčentu. Tako Istra nije samo postala turistička destinacija nego i duhovna oaza milosti po zagovoru bl. Miroslava. Hvala i Vama, dragi štovatelji bl. Miroslava što svakodnevno molite i promičite kult bl. Miroslava. Budimo ustrajni u molitvi i vjerujmo da neće izostati zagovor bl. Miroslava te da će doći do milosnog trenutka kad će biti proglašen svetim. To ovisi o svima nama.

Pozivam na redovitu i ustrajnu molitvu bl. Miroslavu kako bi se našim srcima širio isti onaj duh kojim je bio prožet njegov život te kako bi mogli biti dobri ljudi i kršćani. Neka i obilježavanje desete godišnjice beatifikacije u Poreču, u Bazilici, 28. rujna 2023. s misnim slavljem u 18 sati koje će predvoditi naš porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja bude vidljivi znak našeg zajedništva u vjeri te zahvala Trojedinom Bogu za sve milosti kojima nas obasiplje po zagovoru bl. Miroslava Bulešića.

Vlč. Ilija Jakovljević,
Vicepostulator