„Posvoji sjemenište“

Kada se prošle godine mons. Etienne Ung’eyowun Bediwegi, biskup Bonda, biskupija u Demokratskoj Republici Kongo, našao pred impozantnim, ali praktički praznim sjemeništem Pennabilli, na brežuljcima Riminija u biskupiji San Marino-Montefeltro, spontano je na glas izrekao misao: „Da mogu, doveo bih ovo sjemenište u svoju biskupiju: vi imate strukturu, a nemate sjemeništarce; ja imam sjemeništarce, ali ne znam gdje bih ih smjestio. Možeš li mi pomoći?“

Rečeno, učinjeno: ove korizme biskupija San Marino-Montefeltro, u kojoj je Pennabilli jedna od dvadeset talijanskih općina koja se zajedno s drugih devet nalazi u Republici San Marino, pokrenula je inicijativu „Posvoji sjemenište“. Da, poduprijeti i praktično obnoviti cijelo sjemenište, a ne samo pojedine sjemeništarce, kako često bude slučaj.

Riječ je o zgradi manjeg sjemeništa Svetog Križa koje se nalazi u samom središtu biskupije Bondo; u biskupiji ima više od pola milijuna katolika, a tek tridesetak svećenika i stotine mladih koji se nalaze na svom putu svećeničkog zvanja, „ali bez strukture koja bi bila dostojna toga imena“, kako je to istaknuo don Jean-Florent Angolafal iz Demokratske Republike Kongo i koji u San Marino-Montefeltru pomaže u biskupijskom misionarskom centru: „Malo sjemenište Bondo trenutno ima 65 dječaka i pet odgojitelja, ali u devet drugih biskupija Demokratske Republike Kongo postoji malo sjemenište i tu se vjerojatno nalaze stotine i stotine mladih ljudi na putu svećeničkog zvanja. U tim strukturama ostaju tijekom godina koje su kod nas usporedive s dvije godine srednje škole i četiri godine više škole. Zatim slijede još dvije godine propedeutike u sjemeništu; u ovom slučaju po jedna za svaku biskupiju – dakle tri godine filozofije i četiri godine teologije, ali u istom sjemeništu za različite biskupije”.

Veliki procvat zvanja koji zahtijeva odgovarajuće strukture, koje si biskupije u DR Kongu ne mogu priuštiti jer često na svojim teritorijima ne idu dalje od samoodržive poljoprivrede, malih poduzeća ili eksploatacije sirovina i s resursima koji onda završavaju negdje drugdje. I tu dolazi pomoć drugih Crkava.

Biskupija San Marino daje snažan misionarski pečat u kontekstu zvanja, kako je naglasio don Rousbell Parrado, Kolumbijac, ravnatelj biskupijskog misionarskog centra koje provodi akciju „Posvoji sjemenište“: „Praktički, polovica biskupijskih svećenika ovdje su stranci, a mi imamo samo jednog biskupijskog sjemeništarca i četvero mladih u raznim redovničkim redovima.“

Konkretno, kako se sam don Parrado prisjeća, zajedno s Lucom Foscolijem, ravnateljem biskupijskog Caritasa, sadašnja zgrada sjemeništa Bondo sagrađena je 1936. godine, a osim što je tijekom vremena propala, situacija je postala katastrofalna građanskim ratovima tijekom kasnih 90-ih godina u kojima je zgrada više puta opljačkana; mještani su je obnovili koliko su mogli, ali ne cjelovito.

Vez solidarnosti s Crkvom u DR Kongo uspostavljena je već prošle godine, kada se, zahvaljujući velikodušnosti vjernika San Marina, izgradila škola u Murupiju, u biskupiji Isiro-Niangara odakle je podrijetlom don Jean-Florent. Velikodušnost koju je istaknuo i mons. Andrea Turazzi, biskup San Marino-Montefeltra, koji će ovih dana predati pastirski štap mons. Domenicu Beneventiju, u svom pozivu za ovu korizmu istaknuo je: „Zajednice i pojedinci našeg područja San Marina i Montefeltra poznati su po svojoj velikodušnosti i duhu dijeljenja: tisuće je to potoka koji nabujaju rijekom milosrđa. Ima onih koji su uključeni u pomaganje stanovništva pogođenih ratom, tu su i oni koji pomažu u zemljama u razvoju. Ali ima i onih koji su osjetljivi na potrebe mnogih, nama bliskih obitelji. Za sadašnju korizmu prijedlog je da se konkretno pomogne sestrinskoj Crkvi, izgradnjom sjemeništa namijenjenog školovanju budućih svećenika za biskupiju Bondo. „Dopustite mi provokaciju“ – nastavlja biskup – „brinemo se za onog koji nema sredstava za dostojanstven život (jao nama ako nas to ne brine), zalažemo se za promicanje ljudskog dostojanstva – i to je ispravno i nužno – no budimo spremni na gostoprimstvo onog koji kuca na naša vrata. To su često djela koja se čine srcem, s duhom iskrenog suosjećanja.“ „Događa se da na našem području postoje velika i dobro opremljena sjemeništa, ali u njima nema mladih, dok u sestrinskim Crkvama u područjima u razvoju ima mnogo mladih spremnih za misije, ali u njihovoj blizini nema mjesta za njihovu formaciju. Tako se rodio prijedlog za akciju ‘Posvoji sjemenište’“, zaključuje mons. Turazzi, potičući sve „da ‘blizu’ i da daju svoj doprinos u formaciji ljudi posvećenih Evanđelju i duhovnosti, jer ne živi čovjek samo o kruhu“.

© L’Osservatore Romano. Za pristup cjelovitom sadržaju, više informacija možete saznati ovdje.