„Dokument o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot“ nije samo prekretnica u odnosima između kršćanstva i islama, nego je također poruka s jakim utjecajem na međunarodnu scenu. U predgovoru, nakon što je potvrđeno da „Vjera vodi vjernika da u drugom vidi brata kojega treba podržati i ljubiti“, govori se o tom tekstu kao o dokumentu promišljenom iskrenošću i ozbiljnošću koji poziva sve ljude koji nose u srcu vjeru u Boga i vjeru u ljudsko bratstvo kako bi se ujedinili i zajedno radili, prenosi Vatican News.

Dokument počinje nizom zaziva. Papa i veliki imam govore uime Boga koji je stvorio sva ljudska bića jednaka u pravima, dužnostima i dostojanstvu; uime nevine ljudske duše koju je Bog zabranio ubiti; uime siromašnih, siročadi i udovica; izbjeglica i prognanika, te svih žrtava ratova i progona. Al-Azhar zajedno s Katoličkom Crkvom izjavljuje da će usvojiti kulturu dijaloga kao put; zajedničku suradnju kao ponašanje; međusobno poznavanje kao metodu i kriterij.

Dokumentom tražimo od sebe i svjetskih vođa, graditelja međunarodne politike i svjetske ekonomije da se ozbiljno zauzmemo za širenje kulture tolerancije, suživota i mira; da ćemo djelovati, što je prije moguće, kako bismo zaustavili prolijevanje nedužne krvi i okončali ratove, sukobe, uništavanje okoliša, te kulturno i moralno propadanje koje proživljava sadašnji svijet, piše u deklaraciji.

Dvojica vjerskih vođa ističu da je među najvažnijim uzrocima krize suvremenog svijeta umrtvljena ljudska savjest i otuđenje od vjerskih vrijednosti, kao i prevladavanje individualizma i materijalističkih filozofija. Prepoznajući pozitivne korake suvremene civilizacije, deklaracija naglašava da nazadovanje etike koja uvjetuje međunarodno djelovanje i slabljenje duhovnih vrijednosti te osjećaja odgovornosti, mnoge dovodi do pada, ili u vrtlog ateističkog i agnostičkog ekstremizma, ili u vjerski integralizam, te u slijepi ekstremizam i fundamentalizam. Vjerski i nacionalni ekstremizam zajedno s netolerancijom proizveli su znakove trećeg svjetskog rata u dijelovima.

Papa i veliki imam tako ističu da su snažne političke krize, nepravda i nedostatak pravedne raspodjele prirodnih zaliha, koje koristi samo manjina bogatih na štetu većine naroda na zemlji, prouzročili, te i dalje to čine, veliki broj bolesnih, potrebitih i preminulih, potičući smrtonosne krize čije su žrtve mnoge zemlje. U odnosu na te krize koje dovode do izgladnjivanja milijuna djece, vlada neprihvatljiva međunarodna šutnja.

Bitna je obitelj kao i važnost buđenja religioznog osjećaja osobito kod mladih kako bi se mogli suočiti s tendencijama prema individualističkom, egoističnom, konfliktnom, slijepom radikalizmu i ekstremizmu u svim oblicima njegova izražavanja, napisali su Franjo i Al-Tayyib te podsjetili:

Stvoritelj nam je dao dar života da ga čuvamo. To je dar koji nitko nema pravo oduzeti, ugroziti ili manipulirati po vlastitom nahođenju. Zato osuđujemo sve prakse koje ugrožavaju život kao što su genocidi, teroristička djela, prisilna preseljenja, trgovina ljudskim organima, pobačaj i eutanazija, te politike koje sve to podržavaju.

Izjavili su također da religije nikada ne potiču rat i mržnju, neprijateljstva i ekstremizam, te ne pozivaju na nasilje ili krvoproliće. Te su nesreće plod odstupanja od vjerskog učenja, te političke upotrebe religija, pa i tumačenja vjerskih skupina ljudi.

Zbog toga molimo sve da prestanu koristiti religije kako bi poticali mržnju, nasilje, ekstremizam i slijepi fanatizam, te da prestanu koristiti Božje ime kako bi opravdali ubojstva, progone, terorizam i ugnjetavanje. Papa i veliki imam napomenuli su da Svemogući Bog ne treba nikoga da ga brani i ne želi da se Njegovo ime koristi za ugnjetavanje ljudi.

Deklaracija potvrđuje da je sloboda pravo svake osobe. Svatko treba uživati slobodu vjerovanja, misli, izražavanja i djelovanja. Pluralizam i različitost religija, boje, spola, rase i jezika mudra su Božja volja. Upravo iz božanske mudrosti proizlazi pravo na slobodu vjerovanja i različitosti. Zbog toga se osuđuje prisiljavanje ljudi da se pridruže određenoj vjeri ili kulturi, kao i nametanje civilizacijskog stila koji drugi ne prihvaćaju.

Zatim se navodi da je zaštita mjesta bogoštovlja: hramova, crkava i džamija, dužnost koju jamče religije, ljudske vrijednosti, zakoni i međunarodni sporazumi. Svaki pokušaj napada na mjesta bogoštovlja ili njihovo ugrožavanje atentatima, eksplozijama i uništavanjem, odstupanje je od učenja religija kao i jasno kršenje međunarodnog prava.

Ponovno se naglašava da terorizam, kako na Istoku tako i na Zapadu, nije posljedica religije, iako je teroristi iskorištavaju, već nagomilanih pogrešnih tumačenja vjerskih tekstova, politike gladi, siromaštva, nepravde, ugnjetavanja i oholosti.

Zato je nužno prestati podržavati terorističke pokrete novcem, oružjem, planovima, opravdanjem i medijskim izvještavanjem, te sve to treba smatrati međunarodnim zločinima koji u svijetu ugrožavaju sigurnost i mir.

U dokumentu se navodi da je potrebno obvezati se da se u društvu uspostavi koncept punog građanstva i odrekne diskriminirajućeg korištenja izraza „manjine“ koji sa sobom nosi osjećaj izoliranosti i podčinjenosti. Deklaracija ističe također neophodnu potrebu priznanja prava žena na obrazovanje, rad i ostvarivanje vlastitih političkih prava. Nadalje, napominje da se mora raditi za oslobađanje od povijesnih i društvenih pritisaka suprotnih načelima vlastite vjere i dostojanstva.

Mora se zaustaviti sve neljudske prakse i proste običaje koji ponižavaju dostojanstvo žena i raditi na promjeni zakona koji sprječavaju žene da u potpunosti uživaju svoja prava.

Potrebno je osuditi svaku praksu koja krši dostojanstvo djece i njihova prava, istaknuli su papa Franjo i veliki imam Al Tayyib, i naglasili:

Također je važno bdjeti nad opasnostima kojima su ona izložena, osobito u digitalnom svijetu, a trgovinu njihovom nevinošću i svako kršenje njihova djetinjstva treba smatrati zločinom.

Na kraju deklaracije Sveučilište Al-Azhar i Katolička Crkva zahtijevaju da taj dokument postane predmet istraživanja i promišljanja u svim školama, sveučilištima i obrazovnim i odgojnim ustanovama, te se nadaju da će deklaracija postati simbol zagrljaja između Istoka i Zapada, sjevera i juga.