Poštovani i dragi uzvanici, gosti i sudionici ovoga našega simpozija, napose draga subraćo u biskupstvu, kao vaš domaćin – nasljednik svetoga Dujma na stolici salonitansko-splitskih nadbiskupa, najsrdačnije vas pozdravljam! Dobro nam došli u drevno zdanje ove naše splitske prvostolne crkve!

Mi, hrvatski biskupi, u Pastirskom pismu koje smo objavili u prigodi jubilejske godine 2025., 1100. obljetnice splitskih crkvenih sabora i početaka Hrvatskoga Kraljevstva, poručili smo i sljedeće: „Slavlje jubileja uvijek je sjećanje na najvažnije događaje iz prošlosti koji određuju sadašnjost i budućnost. Tako slavlje jubileja može postati istinskom sponom između prošlosti i budućnosti, koja u sadašnjosti ne samo da budi i oživljava uspomene nego također upućuje na ono što je važno, a u određenim trenutcima i presudno za život. Sjećanje pojedinca povezuje sa zajednicom i ukorjenjuje njegov identitet, a zajednicu ojačava i povezuje. Usto valja imati na pameti da je kršćanska vjera ukorijenjena u povijesni slijed Božje objave kao ‘povijesti spasenja’ koja ima svoj vrhunac u događaju Isusa Krista. U tome pak događaju svoj temelj ima i ona eshatološka nada obećane budućnosti konačnoga cilja povijesti, prema kojemu su pozvani i upravljeni svi ljudi i narodi. Unutar te povijesti spasenja odvija se i povijest hrvatskoga naroda, u čijim korijenima stoji prihvaćanje kršćanske vjere u početcima nacionalne povijesti i izgradnja identiteta koji nije odvojiv od kršćanske vjere i Katoličke crkve.ˮ (br. 10).

To je duh i usmjerenje u koje smo čvrsto uvjereni, koje nas i danas nadahnjuje. Nadahnjuje nas i misli nam vodi u naše najstarije kršćanske i narodne početke. Radosna vijest Kristova evanđelja vrlo je, vrlo rano doprla do naših jadranskih žala. Već u apostolsko ili, najdalje, u prvo poslijeapostolsko vrijeme, tijekom 1. stoljeća ona je stigla u barem neke od primorskih gradova tadašnje rimske Dalmacije, zacijelo najprije u Salonu, glavni i najveći među njima, živo povezan, prometno i trgovački, s Italijom i s raznim zemljama istočnoga Sredozemlja. Tu su Vijest spasenja svojim životom posvjedočili brojni i mnogi. Salonitansku će kršćansku zajednicu, snažnu i dobro organiziranu, proslaviti najviše njezini sveti mučenici iz vremena posljednjega i najkrvavijega žestokoga progona kršćana za cara Dioklecijana: Anastazije, Dujam i Venancije, Asterije i Antiohijan, Gajan i Paulinijan, Septimije i Telije. Najslavniji te, od svih njih, najštovaniji bio je i ostao mjesni biskup Dujam. Eno svih njih i danas na mozaiku u rimskoj kapeli sv. Venancija pri lateranskom Baptisteriju. Dujmovih svetih moći, koje smo jučer u našem gradu pobožno častili slaveći njegov dies natalis – dan rođenja za nebo, evo također ovdje među nama, da nad nama bdije. Jednako je tako danas ovdje među nama, da i on nad nama bdije, dragocjeni nam Splitski evanđelistar (Evangeliarium Spalatense), najstariji kodeks u Hrvatskoj pisan latinskim jezikom koji pomno čuvamo u našem Kaptolskom arhivu, a za koji znademo da ga je kroz duga stoljeća pratila predaja da ga je litteris apostolicis – apostolskim slovima napisao upravo sv. Dujam. Za ovu jedinstvenu prigodu htjeli smo ga ovdje izložiti da ga pogledamo, da ga vidimo. Da vidimo makar i na kratko kako izgleda u izvorniku tekst riječi četveroevanđelja što ih ovaj kodeks sadrži. Bolje pak i točnije rečeno: da ta Riječ vidi nas, da nas pogleda u ovom našem životu i u ovom našem vremenu, kako to samo može i kako to samo čini – Božja Riječ!

Taj je Kodeks vrlo izvjesno bio svjedokom splitskih crkvenih sabora održanih, po svemu se tako čini, u ovom drevnom zdanju. Možda su na njemu prisegnuli njihovi sudionici, možda i sam Tomislav – kralj… Uvjeren sam također da svojim duhom iz nekoga svog nebeskog skriptorija nad nama ovdje bdije i stari Toma, arhiđakon ove katedrale, prebirući danas po svojoj Historia salonitana: po povijesti salonitanske i splitske Crkve od rimskoga doba do 1266. i mnogobrojnim vrijednim podatcima o hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti.

Iako je minulo jedanaest stoljeća od prvih naših nacionalnih crkvenih sabora, oni nedvojbeno predstavljaju onu baštinu na koju se vrijedi iznova vraćati i kojoj se u ovom svečanom času i vraćamo. Jer, oni su, dobro to znamo, u crkvenome smislu udarili smjer crkvenopodručnoga ustroja naših prostora, povezavši ga s upravo spomenutim korijenima naših prvih kršćanskih početaka, a nacionalno-politički gledano, zaokružili i uokvirili ondašnji hrvatski prostor pod kraljevskom vlašću Tomislava, kralja Hrvata (rex Croatorum) kako ga se dva puta titulira u Papinim pismima.

Mi danas, sa stolice svetog Dujma, obuhvaćamo u svojim mislima i svomu srcu sav taj prostor, sav naš narod, ma gdje on bio. Njegovu prošlost, njegovu sadašnjost i njegovu budućnost. Obuhvaćamo ga i pozdravljamo svjedočkom ljubavlju mučenika biskupa Dujma i svih naših svetih mučenika, salonitanskih i onih s drugih naših prostora, od prvoga do 21. stoljeća. Obuhvaćamo ga i pozdravljamo ljepotom kojom zrači ova propovjedaonica iz 13. stoljeća podignuta na šest mramornih stupova od skupocjenoga crvenoga i zelenoga porfira, možda doista s carskoga sarkofaga; obuhvaćamo ga i pozdravljamo skladom starih oltara – onoga Dujmova što ga isklesa Bonino iz Milana, i onog Staševa – djelo našeg Jurja Dalmatinca s dirljivim prikazom Kristova bičevanja; obuhvaćamo ga i pozdravljamo otvorenošću vratnica majstora Buvine iz davne 1214., te ponosom našega vitkoga zvonika u skladnom suglasju njegove prozračnosti i elegancije njegovih stilova… Nadahnuti smo u svemu tomu pastirskim srcem Dobroga pastira sa sarkofaga u kojem su stoljećima počivale Dujmove moći, ovdje gdje, kako to reče sveti i veliki papa Ivan Pavao II. 4. listopada 1998., a što kao dragocjen spomen zabilježismo na podignutoj spomen-ploči, doista „povijest nije šutjelaˮ.

Dok vam svima izražavam svoje pozdrave i srdačnu dobrodošlicu, želim da ta ista povijest, na istinoljubiv, znanstven, konstruktivan i kreativan način progovori kroz ova tri dana u izlaganjima doista brojnih znanstvenika o početcima Hrvatskog Kraljevstva, splitskim crkvenim saborima, Tomislavu i njegovu dobu o 1100. obljetnici – kako je i naslovljen ovaj Međunarodni znanstveni skup – koji proglašavam otvorenim!

Hvala vam na vašoj pozornosti!