Istina je prava novost.

Pozdravni govor biskupa Komarice na početku mise biskupskoga ređenja mons. Željka Majića

Pozdravni govor umirovljenog banjolučkog biskupa Franje Komarice na početku euharistijskog slavlja biskupskog ređenja mons. Željka Majića u subotu 2. ožujka 2024. godine u banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure, prenosimo u cijelosti.

Dragi naš metropolite, mons. Tomo Vukšiću, vrhbosanski nadbiskupe i predsjedatelju ovog svečanog slavlja, i dragi svi drugi članovi naše Biskupske konferencije!

Dragi naš domaći sine, kardinale Vinko Puljiću!

Dragi moj brate mons. Željko, današnji ređeniče, moj nasljedniče!

Dragi apostolski nuncije mons. Francise Chullikatte!

Draga braćo u biskupskoj službi iz: Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Slovenije, Austrije i Norveške!

Draga braćo u svećeničkoj i đakonskoj službi!

Drage sestre redovnice, bogoslovi i svi članovi moje dosadašnje biskupije!

Draga majko, braćo i sestre i rodbino i župljani našeg ređenika mons. Željka, novog biskupa ordinarija naše biskupije!

Dragi svi drugi Kristovi vjernici, pristigli iz drugih biskupija naše domovine i susjedne Hrvatske i drugih europskih zemalja!

Dragi dobročinitelji naše biskupije iz naše domovine, iz Hrvatske, Njemačke, Nizozemske, Poljske, Austrije i Italije!

Poštovani predstavnici Banjolučke eparhije i Banjolučkog muftijstva!

Poštovani predstavnici civilnih vlasti iz naše zemlje i iz Republike Hrvatske!

Dragi svi prijatelji Boga i čovjeka – u ovoj katedrali, pred katedralom i svi vi koji pratite ovo slavlje putem sredstava javnog priopćivanja!

Svima vam želim: „milost, milosrđe i mir od Boga, Oca našega i Gospodina Isusa Krista!“ (Gal 1,3). Upućujem vam svima iskrenu i srdačnu dobrodošlicu i izražavam zahvalnost za vašu solidarnost s ovom mjesnom Crkvom, za Vaš dolazak odnosno Vaše sudjelovanje u ovom jedinstvenom, povijesnom liturgijskom duplom slavlju: slavlju Svete mise i slavlju sakramenta svetog reda – ređenja novog banjolučkog biskupa ordinarija mons. Željka Majića. Obredna Misa ređenja biskupa započinje riječima samoga Isusa koje nam donosi evanđelist sv. Luka, a koje glase: „Duh Gospodnji na meni jer me pomazao. Posla me blagovjesnikom biti siromasima.“ (Lk 4,18).

Te izuzetne riječi Božje objave i Božje istine obvezuju sve nas, članove Kristove Crkve, kojoj je božanska Glava sam Isus Krist, utjelovljeni Sin Božji. I u našoj današnjoj generaciji kršćana prisutan je i djelotvoran Duh Božji i sam Isus Krist, Spasitelj naš i cijelog ljudskog roda. I mi smo zaduženi kao članovi Crkve imati otvorene oči i otvoreno srce za siromahe, duhovne i materijalne, u našoj životnoj sredini.

Crkva Kristova na području Banjolučke biskupije nije ni do sada zatvarala ni oči ni srce pred raznovrsnom i mnogostrukom duhovnom i materijalnom bijedom naših sugrađana i suvremenika. Ona tu zadaću ima i u budućim godinama i vremenima! Tu svoju zadaću ona ne smije zanemariti!

Mi, kao ljudi, kao kršćani, kao svećenici i biskupi, dolazimo – od Boga pozvani i poslani – na određeni važan posao u Crkvi i u ime Crkve.

Završavamo taj posao i odlazimo, a dolaze mlađe generacije i kršćana i njihovih drugih sugrađana i suvremenika. Svi oni imaju pravo na Krista kao jednog Spasitelja ljudskog roda.

Svima vama, članovima dosadašnje moje biskupije, ali i svima vama drugima koji me danas slušate, upućujem posljednji put kao dosadašnji biskup ordinarij ove Crkve riječi, sa željom i molbom da ih dobro upamtite. Uzeo sam ih iz poslanice Hebrejima, a one glase: Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju, a to je Isus Krist jučer i danas i uvijek (usp. Heb 13,7). Ovu dragocjenu duhovnu baštinu da je Isus Krist isti jučer, danas i sutra i uvijeke, koju su nam namrla brojna ranija pokoljenja kršćana, dužni smo sačuvati i predati sljedećim generacijama kršćana, Kristovih vjernika, u ovom gradu, kraju, biskupiji i zemlji.

I ovu vam poruku iz poslanice apostola Jakova želim staviti na srce: „Molite jedan za drugoga“ (5,16). Molite osobito za one, koji vam služe i pomažu vam da ostanete postojani u vjeri, koju su živjeli i vaši vjerni očevi i majke i svi drugi preci. Posebno molite za onoga, koji će pred Bogom i Crkvom od sada biti najodgovorniji za vaš duhovni život i za vaše vječno spasenje! To je novi naš biskup današnji ređenik, naš dragi brat i prijatelj mons. Željko Majić. On je našoj biskupiji osobiti Božji dar! Budite mu svi od svakovrsne pomoći kako bi i on mogao što vjernije i plodnije svakodnevno izvršavati svoju tešku i odgovornu službu! Svi vi, članovi naše Banjolučke biskupije, budite svom novom biskupu odani i poslušni!

I još samo jednu, zadnju želju i poruku ostavljam vam služeći se opet riječima apostola Pavla iz njegove Druge poslanice Korinćanima (13,11): „Braćo i sestre, radujte se, usavršujete se, tješite se, složni budite ispunjeni nadom i mir njegujte, pa će i Bog mira i ljubavi biti s vama!“.

I ovaj put još jednom, nakon sinoćnjeg zahvalnog slavlja, iz dna srca govorim: Hvala dobrom Bogu za sve njegove darove i milosti udijeljene meni osobno tijekom moje biskupske službe, a i svima vama u našoj biskupiji!

Hvala vama i drugim brojnim dobročiniteljima i prijateljima za svakovrsnu pomoć i ljubav tijekom proteklih 35 godina upravljanja ovom biskupijom.

Na sve vas zazivam obilje Božjeg blagoslova, molim majčinsku zaštitu presvete Djevice Bogorodice Marije, Majke Crkve, Majke dobrog savjeta, Majke svih naroda i Kraljice mira te zagovor nebeskih zaštitnika naše biskupije sv. Bonaventure i blaženog Ivana Merza za čije se skoro proglašenje svetim i dalje molimo i nadajmo!