Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici!

I ove godine smo se okupili uz crkvu Hrvatskih mučenika da molitvom zahvalimo Bogu za tolike naše mučenike koji nisu žalili svoje živote da bi sačuvali vjernost Bogu. To su ljudi koji su svojom patnjom donijeli puno blagoslova svojoj zemlji i svome narodu. Oni su svojom žrtvom okupljali narod i učvršćivali zajedništvo u narodu. To čine i danas.

Osim mučenika koje je Crkva proglasila svetima ili blaženima, u širem smislu možemo nazivati mučenicima i mnoge druge ljude koji su puno pretrpjeli i život dali za neke uzvišene ideale, poglavito za ideal slobodu, ideal pravednost i zaštite potlačenih i obespravljenih.

Sveti papa Ivan Pavao II. nazvao je mučenicima i one koji su sve do žrtve života bili vjerni čovjeku, one koji su bili mučenici kršćanske ljubavi, ili mučenici pravednosti, istine, mira. To su bili ljudi koji se nisu nikada  borili samo za svoja osobna prava i svoje osobno dobro, nego prije svega za dobro drugih, kako pojedinaca tako i cijelog naroda. Koliko je i naš narod imao ovakvih, to samo Bog zna. Mi ovdje zahvaljujemo Bogu za sve poznate i od Crkve priznate mučenike, ali i za sve druge koji nam nisu poznati, ali su podnijeli velike žrtve za svoj narod, a njihova imena su Bogu poznata.

Ti mučenici naroda su nam trajan poticaj da ih imitiramo u velikodušnosti i spremnosti da darujemo svoj život za druge. Takav život ne propada, ni smrt mu ne može nauditi.

Zato je sveti papa Ivan Pavao II, čiji lik dominira na ovom trgu ispred crkve, pozvao, na početku trećeg tisućljeća, sve narode da popišu svoje mučenike i da njih stavljaju za uzore današnjem i idućim naraštajima. Papa nije mislio u tom pozivu samo na proglašene mučenike vjere, nego na sve one koji su bili spremni izložiti i založiti vlastiti život za druge. On to naziva “spasonosno trpljenje”.

Na današnji dan prije 530 godina polje ispod ove crkve je bilo poprište teškog stradanja našeg naroda i početak njegova dugotrajnog krvarenja sa užasnim posljedicama. No, usprkos svemu, preživjeli smo kao narod, još smo tu.

Govoriti o mučenicima nikada ne smije biti poziv na mržnju i osvetu, nego da njihovi ideali nadahnjuju današnje naraštaje na velikodušnost i zauzetost za opće dobro do darivanja vlastitog života kroz ljubav i služenje. Neka naše molitve na ovom svetom mjestu budu potpora ostvarenju ovih uzvišenih ideala.

Radujemo se da su s nama ovdje i mnogi naši biskupi koje od srca pozdravljam:

• Mate Uzinić, riječki nadbiskup i metropolit
• Želimir Puljić, apostolski upravitelj splitsko-makarske nadbiskupije;
• Milan Zgrablić, zadarski nadbiskup
• Vjekoslav Huzjak, bjelovarsko-križevački biskup
• Ivica Petanjak, krčki biskup
• Tomislav Rogić, šibenski biskup
• Ivan Štironja, porečki i pulski biskup
• Ante Ivas, šibenski biskup u miru
• Juraj Batelja, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa
• Ivica Pervan, generalni vikar i izaslanik dubrovačkog biskupa
• preč. Krunoslav Novak, generalni tajnik HBK

Pozdravljam i provincijalnu poglavaricu sestara milosrdnica iz Zagreba s. Barbara Vručina čija je Družba imala dosta mučenica komunističkog režima nakon Drugog svjetskog rata za koje je, prije više godina, započeo službeni proces beatifikacije. Jedna od žrtava, s. Žarka Ivasić, je ubijena u Gospiću i počiva na gospićkom groblju.

Pozdravljam i sve nazočne svećenike, redovnike i redovnice, i još jednom sve vas dragi hodočasnici, kao i sve one koji su s nama uz prijenos Hrvatske radio-televizije.

Poseban pozdrav predvoditelju današnjeg slavlja mons. Đuri Hraniću Đakovačko-osječkom nadbiskupu, koji se rado odazvao da predvodi ovo euharistijsko slavlje za sve hrvatske mučenike bilo da su mučenici krvlju ili ljubavlju i služenjem. Molim preuzvišenog oca nadbiskupa da započne Euharistijsko slavlje.