Pozdravni govor don Ivice Huljeva na biskupskom ređenju mons. Ranka Vidovića

S radošću smo dočekali da u ovom svečanom slavlju uz novog biskupa Ranka možemo zahvaliti Bogu i na daru dvojice živućih predšasnika: biskupa Slobodana i biskupa Petra. I dok pratimo i pozdravljamo prve pastirske korake novog biskupa, tko bi danas mogao zanijekati da nas Bog uvijek iznova iznenađuje. Stoga mu iskrena hvala, kao i vama biskupe Slobodane i biskupe Petre na svemu što ste svojim nastojanjem utkali u ovu mjesnu Crkvu.

Biskupe Ranko, dolazite nam iz susjedne i velike nadbiskupije. Vjerujemo da Vam neće biti malo to što smo mala otočka Crkva. Iskreno nas raduje da ćete s nama upoznavati dušu otočana i stoljetno naslijeđe prožeto vjerom i kulturom. Ne krijemo ponos zbog svoje baštine u kojoj se hrvatsko biće sljubilo sa zapadnom kulturom pa mi, iako mali, možemo stajati uz bok velikima i svjedočiti da nismo “lutalice bez korijena”.

No ove riječi pozdrava u ime svećenika, redovnika i redovnica nemaju namjeru isticati prošlost. Dapače, samodopadan pogled na slavnu prošlost, često sužen “psihologijom groba”, lako nas odvlači u izolaciju, narcizam i pesimizam pa nije čudno kad se spozna da se u našim župama često odvija miran suživot kulta tradicijskih običaja i zlatnog teleta.

Biskupe Ranko, Božji je dar da smo s Vama ovdje proživljavali slavlje u kojem je nad vašom glavom stajao otvoren evanđelistar, znak i poziv na pastirsko služenje u duhu Evanđelje, izvor moći Crkve koja jedino privlačenjem prodire u srca ljudi. Kao vaši prvi suradnici raduje nas da ćete potvrđivati moć Evanđelja kojom se gradi krov nad dušom svijeta. Evanđelje se, znamo, ne može naučiti, ali se može živjeti u prilikama i neprilikama konkretnog prostora i vremena za ljude i s ljudima u kojima djeluje Duh Sveti koji nam otvara pamet i srce da jedni druge prihvaćamo za braću i sestre te se radujemo plemenitim idealima ljudi koji preziru ili niječu vrijednosti kršćanskog življenja.

Oče biskupe, s nama možete uvijek računati u svojoj pastirskoj službi na putu misijske preobrazbe Crkve. Svjesni smo svojih dobrih i loših strana. Znamo da nismo uvijek vjerni svjedoci Evanđelja, ali nismo ni protivnici. Vjerujemo da ćemo s Vama njegovati uravnotežen duhovni život i izbjegavati naivna pastoralna rješenja u kojima se krije poganska slika Boga i napast političko-folklornog kršćanstva koje guši moć Evanđelja i zavodi sadašnjost fantazijama o budućnosti.

Osjećajte se među nama kao u svojoj kući, kao otac male otočke Crkve koja se ne boji razlika, u kojoj kler ne žudi ni za častima ni za prvim sjedalima. A mi ćemo, spremni na zajedničko promišljanje i djelovanje, moliti Gospodina da po vama uznemiruje lažni mir savjesti i suzbija pastoralnu mlitavost.

Biskupe Ranko, zahvalni Bogu na vašim prethodnicima, neka Vas Bog poživi i očuva zdravim u službi Hvarske Crkve. Ne bojte se biti naš pastir a s nama Kristov vjernik da kao obitelj vjere slijedimo primjer Dobrog Pastira koji traži izgubljeno i povija ranjeno.