Na početku slavlja prepošt Hrgić podsjetio je kako se „na Dušni dan svojom molitvom, vjerom, nadom i ljubavlju želimo približiti onima koji su se prije nas na različite načine ugradili u naše postojanje, napose onima koji su položili svoje živote za našu slobodnu domovinu.“

U homiliji prepošt Hrgić istaknuo je duhovnu povezanost Velikog petka i Dušnog dana, dvaju trenutaka u crkvenoj godini kada čovjek jednostavno zašuti pred tajnom smrti i života. Govoreći o smislu Dušnog dana, prepošt je pozvao okupljene da se u molitvi i zahvalnosti spomenu svih pokojnika koji su im prethodili. „Sjećamo se svih onih koji su nam ostavili ono što danas imamo i uživamo, a počivaju na našim grobljima. Zadužili su nas svojom dobrotom, žrtvom i ljubavlju“, istaknuo je. Dodao je i kako se toga dana „sjećamo i onih za čije grobove ne znamo gdje su“.

Osvrnuvši se na odlomak iz Knjige o Jobu, Hrgić je podsjetio da je Job „u Starom zavjetu najveći životni gubitnik“, ali i primjer čovjeka koji je unatoč svemu ostao vjeran Bogu. „Nije li Jobovo iskustvo ujedno iskustvo svih nas kad vapimo: ‘Bože, zašto baš meni taj križ?’“, upitao je prepošt, tumačeći da su trenuci slabosti i osjećaja napuštenosti sastavni dio ljudskog života. „Sami možemo jako malo, ali s Bogom možemo puno – zapravo sve“, rekao je.

Prepošt je vjernicima predložio i nekoliko konkretnih odluka koje bi mogli donijeti na Dušni dan. Kao prvu je naveo odluku „da ljubimo više one koji su pokraj nas“, jer „ljubav koja dolazi od Boga nema kraja“. Druga odluka, kako je rekao, jest „biti svjetlo i nositi svjetlo drugima“, podsjećajući na molitvu sv. Franje Asiškog: „Gospodine, učini me oruđem svoga mira, da tamo gdje je tama donesem svjetlo.“ Treća odluka odnosi se na oprost: „Tko prašta, već u ovome životu kuša svjetlo uskrsnuća.“ Na kraju je pozvao vjernike da redovitije pristupaju sakramentima, jer „sakramentalni život priprema za vječnost“.

Na kraju je ispričao istinitu zgodu o dječaku koji je pred smrt pitao roditelje što je istina o Bogu i životu poslije smrti. Otac, dotad nevjernik, rekao mu je: „Sine, vjeruj ono što ti je govorila tvoja majka i baka, jer to je sigurnije od onoga što sam ti ja govorio.“ Tom je pričom prepošt Hrgić zaključio svoje razmišljanje, istaknuvši da Dušni dan treba u svakome probuditi vjeru u uskrsnuće i pouzdanje u Božje milosrđe.

Nakon popričesne molitve predvoditelj Hrgić se sa svećenicima i drugim vjernicima uz zvonjavu katedralnih zvona na spomen preminulih u procesiji uputio u kriptu katedrale. Ondje su predstavnici svećenika i redovnica, pojedinih gradskih ustanova i udruga, hrvatskih branitelja, policije i vojske, djece i mladih pred velikim križem izrekli molitvu i položili svijeće za pokopane u kripti i druge preminule iz svih redova građanstva, a prepošt Hrgić je zaključio molitvom odrješenja.