Pozdravljajući vjernike i čestitajući im svetkovinu sv. Lovre, biskup ih je podsjetio da su se okupili pokraj osam stoljeća stare Svečeve crkve, u kojoj je na neki način upisano sve ono što je on tijekom tog vremena unosio u srca požeških građana. Pozvao ih je da tom istom duhovnom djelovanju sv. Lovre otvore svoja srca, a napose da mu povjere biskupijsko služenje čovjeku putem naviještanja Radosne vijesti i karitativnog djelovanja. Pozdravio je svećenike, đakone, bogoslove, sjemeništarce, redovnice i redovnike, volontere župnih Caritasa, stipendijante biskupijske Zaklada za pomoć učenicima i studentima. Posebni pozdrav uputio je svećeniku Karlu Prpiću, koji će uskoro navršiti trideset godina misionarskog djelovanja u Kamerunu u Africi te je pozvao nazočne da ga i dalje prate molitvenom i drugom potporom.

U homiliji biskup je spomenuo kako nas mediji u Hrvatskoj redovito izvještavaju kad na našu jadransku obalu dođe netko od slavnih svjetskih glumaca, sportaša i pjevača, tzv. celebrities, kako ih volimo nazivati. Naglasio je kako za razliku od tih ljudi čija slava i uspjeh završava njihovom smrću, ima jedan «celebrity», Gospodin Isus Krist koji nije bio slavan samo do groba, već je prije dvije tisuće godina svojom žrtvom na križu i svojim slavnim uskrsnućem pobijedio smrt, „da bi i danas nastavio slavno pobjeđivati u nama“. Naglasio je da su s njime postali slavni i svi oni koji su mu povjerovali, te poput njega bili spremni položiti svoj život iz ljubavi prema Bogu i čovjeku, a jedan od njih bio je i mladi rimski đakon Lovro, koji je 10. kolovoza davne 258. godine umro mučeničkom smrću. On se tim činom svoje slobode, nastavio je biskup, uključio u dinamizam umiranja, započet na Isusovu križu, u njegovoj smrti i uskrsnuću – ne da bi izgubio život i nestao – nego da bi umirući pobijedio i postao dionikom Isusove proslave. Pozvao je sve nazočne, napose Caritasove volontere, da se i oni dadu zahvatiti tim istim Isusovim dinamizmom umiranja da bi života bilo, i na taj način posvjedoče da je Isus Krist uistinu njihova nada, kako se pjeva u biskupijskom geslu: «Krist danas i uvijek, naša nada!», te da u onima koji zbog siromaštva, bolesti i nepravde žive na rubovima hrvatskog društva svojim karitativnim djelovanjem bude nadu kako će se Isus Krist proslaviti i pobijediti i u njihovim nemoćima i trpljenjima.

Osvrnuvši se na ulomak prvog čitanja, u kojem sveti pisac pripovijeda o mučeništvu sedmorice sinova majke Makabejke, biskup je ustvrdio da su spomenuti mučenici, živeći u poganskom okruženju, postali pobjednici zahvaljujući vjernosti Božjem zakonu i vrijednosnom sustavu otaca, kojemu ih je njihova vjerna i hrabra majka dobro poučila. Riječ je o sustavu po kojemu je ljudski život sijanje, ulaganje u vrijednosti o kojem govori sv. Pavao u ulomku drugog čitanja iz Druge poslanice Korinćanima, te veli da će onaj «tko sije oskudno, oskudno i žeti». Dodao je da je sijanje uvijek povezano s umiranjem, kako Isus u pročitanom evanđeoskom ulomku tumači o pšeničnom zrnu koje se polaže u zemlju da umre i tim putem donese obilan rod. Spomenuo je da „onaj tko je spreman sebe založiti, umrijeti za Boga kao prvu vrijednost našeg postojanja, potom za Crkvu koja je Isusovo djelo, za čovjeka, brak i obitelj, moralne i druge vrijednosti, istinski je pobjednik“. Podsjetio je „da nam je Bog tijekom trinaeststoljetne hrvatske povijesti posvjedočio svoju vjernost“. Pozvao je sudionike slavlja da mu dadu prvo i najvažnije mjesto u osobnom, obiteljskom i javnom životu, te im je poželio da budu za njega čvrsto opredijeljeni poput majke Makabejke i njezinih sedam sinova, sv. Lovre i suvremenih svetaca, među kojima je i bl. Alojzije Stepinac, i da iz tog opredjeljenja za Boga crpe snagu za svakodnevni život. Pozvao je nazočne neka uz pomoć Božje milosti rastu u ljudskosti, i ne dopuste da zbog potamnjivanja vrijednosti braka i obitelji Hrvatska umire, a zbog gubitka moralnih vrijednosti postane bolesno društvo. Među ostalim spomenuo je kako je Crkva vrijednost koja traje koliko i hrvatski narod, a „čijim smo članovima postali krštenjem, po kojem je Isus svojom ljubavlju s križa kao pobjednik nad smrću ušao u naše sudbine“. Svećenike je podsjetio da je njihovo požrtvovno služenje dušama također svojevrsno umiranje po kojem Isus Krist pobjeđuje. Bogoslove je potaknuo da u svom hodu prema svećeništvu razbistre svoje nutarnje nesigurnosti i otklone napast traganja za laganim i lagodnim putem jer tako ostaju na površini gdje nema života, da svoje mladenačke snage ulože u ono što je uistinu vrijedno u Božjim i ljudskim očima. Caritasovim pak volonterima poručio je neka svojim djelovanjem svjedoče kako idu putem služenja kojim je Isus Krist ostvario pobjedu života i stekao vječnu slavu. Svima je poželio da po primjeru i zagovoru sv. Lovre, obnovljenom zauzetošću, oduševljenjem i radošću žive i ostvaruju svoje poslanje na mjestima i u okolnostima u koje ih je Bog postavio.

Nakon popričesne molitve, svi sudionici slavlja, predvođeni biskupom Škvorčevićem upravili su Bogu molitvu za Požešku biskupiju. Potom je biskup zahvalio sv. Lovri „što nas primjerom svoga života i zagovorom ohrabruje da u Požeškoj biskupiji budemo odvažni hrvatski ljudi koji vjeruju Bogu, koji se opredjeljuju živjeti vrijednosti koje su naučili u školi Evanđelja, i na taj način omogućuju Isusu Kristu da on u njima i po njima pobjeđuje“. Svim nazočnima zahvalio je za sudjelovanje na ovom slavlju, napose djelatnicima i suradnicima Biskupijskog Caritasa na čelu s ravnateljem Ivanom Popićem, zatim volonterima župnih Caritasa, svećenicima, te članovima pjevačkog zbora koji su svojim pjevanjem pridonijeli ljepoti ovog slavlja.

Nakon završetka misnoga slavlja uslijedio je program u Dvorani sv. Terezije kojega je vodio prof. Miroslav Paulić, a na početku programa nazočnima je pozdrav i dobrodošlicu uputio ravnatelj Caritasa Ivan Popić. Zahvalio je svim volonterima župnih Caritasa koji svakodnevno služe potrebitima u župama Požeške biskupije, suradnicima u središnjem Biskupijskom Caritasu, a na poseban način biskupu Škvorčeviću na njegovim poticajima, ohrabrenjima i brizi za djelovanje Caritasa koju iskazuje na različite načine osobito u pohodima obiteljima s brojnom djecom, starima i bolesnima. Ravnatelj Popić je potom predstavio određene planove i programe u predstojećem vremenskom periodu, istaknuvši izobrazbu i edukaciju volontera, promicanje volonterstva među mladima i njihovo uključivanje u Caritasove akcije te promicanje Zaklade Požeške biskupije za pomoć učenicima i studentima. U glazbenom dijelu su nastupili klapa sv. Lovre, KUD „Bektež“ iz Bekteža, sestre Amalija i Sara Tkalčec koje su stipendistice Zaklade Požeške biskupije za pomoć učenicima i studentima. Sestre Tkalčec su predstavile svoju višečlanu obitelj te govorile o zajedničkom životu, istaknuvši kako im stipendija Zaklade uvelike olakšava život. Potom je volonterka Višnja Mikić iz župe sv. Marije Magdalene u Štivici predstavila djelovanje župnoga Caritasa kroz različite akcije u koje su uključeni svi slojevi vjernika. Tajnik Ivica Rajkovača je podnio godišnje izvješće o djelovanju Caritasa Požeške biskupije i akcijama koje su provedene. Pri koncu programa biskup Škvorčević otvorio je natječaj za stipendije Zaklade Požeške biskupije za školsku i akademsku godinu 2019./20. te uručio čestitku i novčani dar Mateji Pauković iz Katoličke gimnazije u Požegi i Ivi Slavić iz Katoličke klasične gimnazije u Virovitici koje su proglašene najboljim maturanticama u školskoj generaciji.