Sudjelovali su i župnik o. Anto Knežević, OCD i đakon Karlo Špoljarić, a asistirali su bogoslov Marko Butković, br. Boško Roguljić i ministranti.

Svećenici su ušli i „prostrli se pred ogoljenim“ oltarom moleći u šutnji. Uslijedio je navještaj čitanja i Muke Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu, koju je pjevao katedralni zbor pod vodstvom Nikole Perišića. Tekst evanđelista pjevao je vlč. Špoljarić, Isusa župnik Knežević a ostalih ulog zborski pjevači.

Preč. Grgurić homiliju je započeo spominjući se Isusovog ulaska u Jeruzalem i „slavnog“ dočeka. Nekoliko dana od toga događaja, izrugan je sramoti, uhićen i mučen. „Taj isti narod koji mu je klicao i slavio ga, sada ga želi pogubiti. Evo što je čovjek i njegova dosljednost! Isus je u patnji ostao posve sam. Tolike je ozdravljao, nahranio, ohrabrio, spašavao, a sada, kada sâm ima potrebu ljudske blizine i suosjećanja, nema nikoga.“

Propovjednik je nastavio objašnjavajući kako je Isus prošao zemljom čineći dobro, ali se nije uklapao u propise i židovske Zakone, pa je s toga osuđen. Preč. Grgurić pozvao je svećenike i vjernike da ne čine to isto prema onima koji tek upoznavaju vjeru jer bi im ju, ponekad izmišljenim zakonima, mogli „ugušiti“.

„Čuvajmo se te zaraze da se smatramo boljima i jedinima pozvanima privoditi Bogu, a sami smo obijeljeni grobovi: ‚Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće‘ (Mt 23).“

Nadalje je govorio kako je Isus jedini pravi Jaganjac koji je mogao na sebe uzeti patnju ovoga svijeta. Ta je Kristova žrtva jedina, ona dovršuje i nadilazi sve žrtve. Ponajprije, ona je dar samog Boga Oca: Otac predaje svoga Sina da nas pomiri sa sobom; istodobno je žrtva Sina Božjega postalog čovjekom, koji, slobodno i iz ljubavi, prikazuje svoj život Ocu u Duhu Svetomu radi nadoknađivanja našeg neposluha – rekao je kancelar.

Spomenuo se riječi nadbiskupa Zdenka Križića koji je, govoreći o tom događaju, rekao da „u cijeloj ovoj drami Božjeg Sina, Bog šuti!… Kako čovjeku mora biti teška ova Božja šutnja u trenutcima kada je pogažena pravda, kada nevin ispašta a nitko se za njega ne zauzima, kada se čini da pobjeđuje i trijumfira nepravda, nasilje i zloća. Bog nije reagirao niti u slučaju svoga Sina jer trijumf zla je samo trenutačan; zlo u konačnici ne pobjeđuje. Isus je postao slika i glas mnogih nevinih patnika koji su u povijesti bili žrtve ljudske zlobe i okrutnosti“.

Predvoditelj je naglasio da Isus s čovjekom želi podijeliti iskustvo patnje, želi biti blizak svakom patniku, nevoljniku, progonjenom, svakom čovjeku koji trpi na bilo koji način. Isus dijeleći patnju sa svakim čovjekom potiče i na prihvaćanje patnje. Pred Isusovim križem mnogi unesrećeni našli su olakšanje i mir, pred njim su se toliki rasteretili grižnje savjesti i krivice, u njemu su mnogi u bolestima i agonijama života otkrili svijetlo novog života te ohrabreni prihvatili umiranje.

„Braćo i sestre, iskažimo i mi danas poštovanje prema Kristovom križu. Poljubimo ga poljupcem vjere, a ne poljupcem izdaje i nevjernosti prema našem Spasitelju. Zahvalimo našem Spasitelju za dar spasenja, za dar vječnoga života kojega je pružio s drveta križa koje jedino „bilo vrijedno Žrtvu svijeta nositi, postat lađom što će k luci potopljene voziti, koju svu će Jaganjčeva Sveta Krv orositi. Amen“, zaključio je preč. Grgurić.

Uslijedio je obred klanjanja križu, uz prigodne psalme koje je predvodio katedralni zbor, te pričest i polaganje Presvetoga na pokrajnji oltar. Vjernici su se razišli u tišini.