Nakon uvodne molitve i riječi dobrodošlice studentskog kapelana vlč. Maria Žigmana, vlč. Farkaš okupljene je uveo u temu. Započeo je mislima kako svatko od nas ima dobra i lošija razdoblja, kako je i naš molitveni život prožet i danima u kojima smo radosni, ispunjeni, u zanosu, ali isto tako i danima kada nismo raspoloženi, kada nam se ‘ne da’.

U svemu tome ne smijemo zaboraviti da naša vjera raste cijeli život, a da se taj rast sastoji i od uspona i padova. Tako se svatko od nas susreće i s napastima i kušnjama, naglasio je. Istaknuo je potom kako ova dva pojma nisu istoznačnice. Napasti su misli koje nas, kako i sama riječ govori, napadaju, a dolaze od Sotone. Mnogi ljudi misle kako on ne postoji, ali on je stvaran i napada nas kako bi nas odvojio od Gospodina. Isto je radio i Gospodinu u pustinji. S druge strane, kušnje su situacije koje Gospodin daje ili dopušta kako bi nas izgradio i učvrstio u vjeri. On time ne želi povrijediti, jer je on Bog koji ljubi i ne daje više nego možemo podnijeti. Zaključio je kako će naši životi uvijek biti prožeti i kušnjama i napastima, ali da nam sakramentalni život pomaže u prepoznavanju je li nešto kušnja ili napast i kako se s njima nositi i boriti.

Nakon kateheze uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je predvodio vlč. Farkaš, a susret je animirao Duhos band.