Moralno-etički aspekti komunikacije

Prof. dr. Vladimir Dugalić izlagao je o temi Moralno-etički aspekti komunikacije. U prvom dijelu pojasnio je kako dijalogom poštivati dostojanstvo ljudske osobe i nužnost izričaja empatije i suosjećanja u komunikaciji. U drugom je dijelu naglasio važnost naviještanja istine osobnom autentičnošću, a u trećem naveo neke izazove koje je stavilo suvremeno zakonodavstvo. Istaknuo je kako vjera počiva na dobrovoljnoj objavi Boga. Tu se ne radi o logičnom zaključku, nego o susretu dviju osoba. Vjera je više nego pokušaj spoznaje Boga, vjera je dijalog s Bogom. Bog u tom dijalogu govori jezikom objave, a čovjek sluša i odgovara. Sve su naše spoznaje relacijskog tipa i bez drugih ne bismo mogli doći do njih. U dijalogu s Bogom otkrivamo sebe, a vjera nas potiče da sebe otkrivamo u drugome. U dijalogu, važno je poštivati tuđe dostojanstvo pa na taj način dobivamo i svoje dostojanstvo. Dijalog za razliku od razgovora uvijek pretpostavlja ravnopravnost. To se očituje u sinodskom hodu koji naglašava važnost slušanja. Svećenik je pozvan na dijalog – to je osobita forma svjedočenja, evangelizacije, a Crkva ima svoju istinu koju želi priopćiti drugima, ali na bratski način. Na tome se treba temeljiti i suradnja svećenika i suradnika. Tako svećenik mora biti sposoban slušati druge, a tek onda potaknuti na odgovornost.

Prof. Dugalić potom je govorio o važnosti naviještanja istine osobnom autentičnošću, rekavši kako se u razgovoru koristimo gestama koje govore o tome kakav je naš stav prema sugovorniku. Tako tijelo mora biti shvaćeno kao način izražavanja jer sve što činimo, ili nas izgrađuje ili nas razara. Ovdje vidimo važnost neverbalne komunikacije. Tako i odijevanje pokazuje svećeničku autentičnost. Posljednji dio predavanja odnosio se na izazove suvremenog zakonodavstva, na oprečnosti između prava na informaciju i zakona o privatnosti, između prava sa slobodu govora i prava na kritičnost. Predavanje je završeno konkretnim primjerima.

Svećenik i komunikacija. Psihološki aspekti svećeničke komunikacije.

Uslijedila je diskusija, a nakon nje predavanje Svećenik i komunikacija. Psihološki aspekti svećeničke komunikacije. doc. dr. Sande Smoljo-Dobrovoljski. Predavanje je započela tumačeći psihološke aspekte komunikacije. Tako pojam komunikacija označava pružanje i primanje informacija; pojam komunikativan opisuje onoga koji se lako ophodi s ljudima, pristupačan je, otvoren, razumljiv i dostupan; pojam komunicirati znači biti u vezi, ophoditi se, održavati, uspostavljati, vršiti komunikaciju. Značajke komunikacije koje je navela su: komunikacija iz različitih razloga, komuniciranje rezultira namjernim i nenamjernim učincima, komunikacija je najčešće obostrana, uključuje najmanje dvije osobe koje utječu jedna na drugu u nejednakoj mjeri. Važno je naglasiti da se komunikacija dogodila čak i kad nije uspješna. Komunikacija također uključuje uporabu simbola. Komunikacijom prenosimo sebe, svoje intelektualne, emocionalne, socijalne osobine, stavove i uvjerenja. Preduvjeti uspješne komunikacije su: samopoštovanje i slika o sebi, otvorenost, ljubaznost, toplina te izbjegavanje stereotipa i predrasuda.

Komunikacija može biti verbalna i neverbalna. Verbalnom se komunikacijom bolje prenose logičke i apstraktne ideje, dok se neverbalnom bolje prenose emocionalna stanja. Cilj neverbalne komunikacije jest dovesti do empatije i suosjećanja. Onaj tko namjerava tumačiti govor tijela drugih, ali i svoj, mora biti sposoban prepoznavati vlastite osjećaje, kontrolirati emocije, procijeniti emocije drugih, uočavati znakove u govoru tijela i uspješno se povezati s drugima. U komunikaciji možemo naići na neke prepreke gdje upućena poruka može biti izmijenjena ili od pošiljatelja ili od primatelja. Zbog toga postoje pravila za uspješnu komunikaciju – nikada ne ulaziti u verbalne dvoboje sa sugovornicima, ne donositi prebrze zaključke, ne okrivljavati sugovornika, ne obećavati ono što se ne može ispuniti, ne prekidati sugovornika i pustiti sugovornika da izgovori misao. U svemu tome, nužno je postavljati granice. Granice koje se postavljaju u odnosima, moraju se postavljati i u pastoralu jer granice definiraju što jesmo, a što nismo. Ukazuju gdje završavam ja, a počinje netko drugi. Nezdrave granice izazivaju emocionalnu bol koja može dovesti do ovisnosti, depresije, anksioznosti i dugoročnog stresa, dok svećenike mogu dovesti do preispitivanja vlastitoga poziva i odustajanja od istoga.

Temeljni vidovi pastoralne komunikacije

Posljednje predavanje na ovogodišnjem TPS-u Temeljni vidovi pastoralne komunikacije održao je dr. sc. Vitomir Zečević. Na početku je definirao pojam pastoralne komunikacije rekavši kako je ona komunikacijsko djelovanje službenika Crkve čiji je cilj razvoj kršćanskog života, vjere i morala. Karakteristični elementi pastoralne komunikacije mogu se svesti u sedam točaka. Prva točka je model – Isus Krist kao vrhovni komunikator, model Dobroga Pastira. Druga točka je identitet – kršćanska i crkvena komunikacija mora biti onakva kakva je opisana u mnogim pastoralnim uputama o komunikaciji. Treća točka jest poslanje. Potrebno je tražiti koji odgovor danas treba ponuditi na pitanje čovjekove vječite potrage za Bogom. Sljedeća točka je izvor – pronaći međuljudsku i zajedničku dinamiku pastoralnog djelovanja oslanjajući se na duhovnu teologiju, pastoralnu psihologiju i koncept međuljudskih komunikacija. Peta točka je inkulturacija – razmišljati o tome koliko je važno da se pastoralna komunikacija prilagodi lokalnim kulturama. Šesta točka je dinamizam, što znači proučiti probleme komunikacije u odnosu na obnovu Crkve jer pastoralna komunikacija je sastavni dio života Crkve. Posljednja točka su djela. Potrebno je razmisliti o tome kako uzeti u obzir sve te vidove komunikacije unutar malih skupina, ali i u vjerskom programu masovnih medija.

Isus se u naviještanju Radosne vijesti služio zahtjevima. Prvi i temeljni zahtjev masovne komunikacije su simboli, znakovi i geste. Drugi temeljni zahtjev masovne komunikacije jest sposobnost stvaranja priča u parabolama. One prenose vrijednosti s jedne skupine na druge. Treći zahtjev jest sposobnost dubinskog dijaloga među ljudima. Temeljni vidovi pastoralne komunikacije su: evangelizacija, katehizacija i informacija. Profesor je zatim naveo dokumente koji govore o komunikaciji. Tako je spomenuo dekret Drugog Vatikanskog sabora Inter mirifica koji govori o sredstvima društvenog priopćavanja. Naveo je i dokument Crkva i internet Papinskog vijeća za sredstva društvenog priopćavanja u kojem vidimo da je Crkva u internetu upoznala novi digitalni prostor gdje može naviještati Evanđelje. I u našoj biskupiji vidimo kako je Crkva prepoznala važnost komunikacije putem medija, a to vidimo iz dokumenta Ti si Krist za nas i za sve ljude, ali i postojanjem Tiskovnog ureda, kao i Vjesnika.

Nakon predavanja profesora Zečevića, uslijedila je diskusija. Prije zatvaranja TPS-a, održan je plenum svećenika gdje su mogli iznijeti svoje mišljenje o organizaciji TPS-a te kako ga ubuduće poboljšati. Na kraju je dekan KBF-a prof. dr. Dugalić službeno zatvorio ovogodišnji TPS.