U uvodnom govoru predstojnik Katehetskog ureda preč. Damjan Koren, nakon riječi dobrodošlice zahvalio je svima na dosadašnjoj ugodnoj suradnji te potaknuo sve nazočne da pozorno poslušaju biskupovu božićnu poruku kako im se ne bi dogodilo da ih ovoga Božića ponese slavlje bez slavljenika.

U obraćanju mons. Bože Radoš najprije je zahvalio svim okupljenim ravnateljima te županijskim i gradskim pročelnicima na iskazanoj suradnji, brizi i međusobnom podupiranju u zajedničkom poslanju.

Govoreći o vremenu došašća kakvo Riječ Božja želi prikazati, otac biskup istaknuo je važnost triju znakova koji im pomažu u prihvaćanju Isusa koji dolazi „a da bismo dočekali Isusa potrebno je postiti od vlastite riječi i dopustiti da Riječ Božja bude ona koja govori kroz naš život“. Promišljajući o izrečenome, mons. Radoš je istaknuo važnost prvog znaka – šutnje (asketske i teofanijske) navodeći primjere biblijskih osoba po kojima Bog progovara u njihovoj šutnji.

Pritom je mons. Radoš naveo primjer Zaharije koji je „zanijemio da bi Bog poslije progovorio po njegovu sinu Ivanu Krstitelju, a i kroz primjere Elizabetine, Marijine šutnje uočavamo kako Božja riječ u tišini progovara. Drugi znak – strah (koji nas okreće prema nama, prema životu, prema Bogu) u Sv. pismu uvijek je izražen poticajem: ‘Ne boj se!’ Naslonjenost na Boga uvijek nam daje potrebnu sigurnost. Osobe došašća su osobe koje iz straha po ljubavi dolaze do sigurnosti i, zaključuje biskup, osjećaju radost, taj treći znak po kojemu vidimo što Bog čini po nama u ovome svijetu donoseći preko nas radost drugima“, poručio je.

Na kraju susreta ravnatelji su biskupu uputili božićnu čestitku, darovali simbolične poklone te mu zahvalili za susret ispunjen poticajnim mislima, kao i razumijevanjem i potporom za njihov rad. Isto tako, mons. Radoš uzvanicima je darovao poklone, a susret je završio zajedničkim ručkom.