Budi dio naše mreže
Izbornik

Predsjednik HKLD-a: Priziv savjesti nam nitko ne može oduzeti

Zagreb (IKA)

O 30. godišnjici osnivanja Hrvatskoga katoličkog društva liječnika HKLD-a donosimo razgovor s predsjednikom Društva dr. Rokom Čivljakom.

Možete li se za početak prisjetiti 1991. i vremena stvaranja slobodne Hrvatske? Liječnici su se među prvima odlučili organizirati kao Hrvatsko katoličko liječničko društvo.

Ideja za okupljanje zdravstvenih djelatnika u jednu katoličku organizaciju postojala je već nekoliko desetljeća prije 1991. i osamostaljenja Republike Hrvatske. Još davno su pojedine manje skupine liječnika, njih dvoje-troje, djelovali u okviru župa i nekih biskupija. Primjerice u Zagrebu, na Kaptolu, kod franjevaca na Svetom Duhu, u Vinogradskoj bolnici ili kod isusovaca u Palmotićevoj djelovale su manje grupe liječnika koji su pomagali u pastoralnom radu, i uglavnom pružali zdravstvenu skrb osobama koje u to vrijeme nisu mogle ili nisu smjele imati zdravstveno osiguranje. Ujedno su se bavili i pastoralnim radom.

Međutim, osamostaljenjem Hrvatske najznačajnija osoba u tom zadnjem poticaju za osnivanje službene udruge bio je p. Valentin Pozaić koji je u to vrijeme već završio poslijediplomski studij bioetike na Gregoriani u Rimu. Kao profesor bioetike je upoznao tih nekoliko kolega i došli su na ideju osnovati nacionalno društvo katoličkih liječnika, po uzoru na druga takva društva koja su već postojala u drugim europskim zemljama.

Koje su glavne vrijednosti oko kojih se organiziralo Društvo i koja je njegova misija?

Misija društva i glavna ideja osnivanja je da se svi visokoobrazovani djelatnici u zdravstvu, ne samo liječnici, nego i doktori dentalne medicine, magistri farmacije, magistri medicinske biokemije i drugi zdravstveni djelatnici, okupe u jednom Društvu da bi promicali kršćanska načela u pružanju zdravstvene skrbi u svom zdravstvenom radu i u zaštiti zdravlja naroda.

Naravno, najvažnije je čuvanje ljudskog života od začeća do prirodne smrti. S jedne strane, to je glavno poslanje Društva, a poruka članovima je da oni to moraju zastupati ne samo deklarativno, putem svog Statuta i programa rada Društva, nego i svjedočiti u svom svakodnevnom životu, što je možda malo teža instanca, ali svi moramo raditi na tome da budemo bolji ljudi, bolji kršćani i bolji zdravstveni djelatnici. U tom smislu i pripadnost jednom ovakvom Društvu pomaže da si osvijestimo pitanja o kojima mi moramo imati jasne stavove, i kako djelovati na dobrobit ljudi, u prvom redu bolesnika o kojima skrbimo.

S tim povezano je djelovanje liječnika katolika u javnosti, uz što se često spominje i problem prava na priziv savjesti. Kako se Društvo i pojedinci u njemu s tim nose? Kako pristupiti tim problemima koje neki problematiziraju više nego bi trebali?

Mi smo od osnivanja društva od 1991. pa i danas uvijek bili napadani od nekih struktura i pojedinaca, što je u jednu ruku i očekivano – to nije za nas iznenađenje. Nekad se, naravno, teško s tim nositi, teško je odgovoriti na pravi način. Pitanje je trebamo li uvijek odgovoriti na takve napade. No, s vremenom smo se naučili nositi s tim nerazumijevanjem dijela javnosti.

Najvažnije što radimo je način na koji svjedočimo svoju pripadnost Katoličkoj Crkvi i načelima koje zastupamo. U tom smislu smo orijentirani na samoedukaciju i izgrađivanje stručnih i profesionalnih, ali i etičkih i moralnih stavova da budemo sigurni da je ono što radimo dobro i ispravno. Naravno, time šaljemo poruku i ostalima kako bi se trebali ponašati u društvu.

Jedan od problema s kojim se suočavamo je pravo na priziv savjesti za što nam ponekad prigovaraju te se navodi da nemamo pravo na njega. Naravno, sve javne i profesionalne zdravstvene i etičke institucije daju pravo zdravstvenim djelatnicima na priziv savjesti i to je nešto što nam nitko ne može oduzeti – da se mi u situaciji kada živimo u društvu u kojem su čak neki akti zakonski opravdani i mogući, možemo pozvati na to da nama naša savjest ne dopušta raditi nešto što smatramo neispravnim i zlim i da ne dovodimo sebe u grijeh s nečim što ne želimo činiti.

Približava se godina dana otkako je novi koronavirus ušao u Republiku Hrvatsku. Kakva je današnja situacija Društva, koliko je vaših članova aktivno u borbi protiv koronavirusa? Koliko članova imate i kako ste organizirani?

Svako vrijeme nosi neke svoje izazove. Tako je primjerice devedesetih i dvijetisućitih godina kada se epidemija AIDS-a proširila Hrvatskom i Europom bilo vrlo teško naći liječnika koji će raditi na odjelu za pacijente i pristupati i pružati skrb oboljelima i zaraženima HIV-om. Prvi liječnici koji su radili na tom odjelu bili su članovi HKLD-a.

Tako i danas u novim izazovima s kugom 21. stoljeća – covidom-19 nije lako smoći snage i sukobiti se i ući u koštac s tom bolesti, jer naravno da bavljenje infektologijom i izlaganje sebe riziku od bolesti i smrti nije laka odluka. No mi kršćani dodatno u povjerenju u Boga i svece zaštitnike koje molimo i štujemo pružamo skrb svim najugroženijima.

Brojni naši članovi, njih oko 1200 diljem Hrvatske, sudjeluju bilo izravno, bilo neizravno u skrbi za bolesne jer naše Društvo okuplja ne samo liječnike nego i farmaceute i druge zdravstvene djelatnike. Oni na svim razinama pružaju pomoć oboljelima od covida. Pozvani smo i toj populaciji naših građana pružiti najbolje što možemo u danim okolnostima.

Kako vidite budućnost HKLD-a i koji su vam planovi? Što biste željeli da Društvo postigne u godinama koje dolaze?

Kada se prisjećamo početaka i slavimo okruglu obljetnicu trebamo se sjetiti onih najhrabrijih koji su 1991. na današnji dan, 16. veljače, organizirali i održali prvu osnivačku skupštinu Društva. Neke smo srećom imali prilike upoznati, a nažalost neki nisu više među nama, dok će se dio osnivača okupiti na današnjoj misi zahvalnici. Trebamo se sjetiti kako je počelo i tko je pomagao u tim prvim danima, tko nam je bio uzor i tko nam je udario temelje.

Prateći te temelje i uzore samo nastojimo prenijeti tu ideju i poslanje HKLD-a mlađim generacijama. Ono što nam daje nadu su mladi koji nam se pridružuju koji nas prate, koji žele učiti od nas, žele biti dio Društva. Naše je samo da prenesemo naša znanja, iskustva i stavove mlađim generacijama koje će nastaviti graditi veći i bolji HKLD.