Budi dio naše mreže
Izbornik

Predstavljanje knjige „Junačka i sveta Hrvatska“ i dodjela zlatnih plaketa autorima

Sisak (IKA)

Predstavljanje knjige „Junačka i sveta Hrvatska“ održano je u četvrtak, 14. listopada u Velikom Kaptolu u Sisku. Tom prigodom autorima sisačkom biskupu Vladi Košiću i generalu HV u miru Ivanu Tolju je svečano dodijeljena Velika zlatna plaketa „Bili smo prvi kad je trebalo“, za najbolju ovogodišnju knjigu o Domovinskom ratu.

Knjigu su predstavili književnik Đuro Vidmarović i novinar Mladen Pavković.

Predstavljanju je uz brojnu publiku nazočilo i desetak hrvatskih generala, predstavnici braniteljskih udruga, Hrvatskog svjetskog kongresa te državne i županijske vlasti.

Na početku sve okupljene pozdravio je predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. Mladen Pavković koji je pojasnio da se nagrada za najbolju knjigu na temu Domovinskog rata dodjeljuje proteklih 15 godina pod pokroviteljstvom Ministarstva branitelja. Ove godine na natječaj je pristiglo 18 djela. Govoreći o knjizi, rekao je da je ona nastala kao pismo o 30. obljetnici Domovinskoga rata koji je svom žestinom započeo u Hrvatskoj 1991. godine. Kroz samo nekoliko mjeseci doživjela je i svoje drugo prošireno izdanje, a na 146 stranica i kroz 7 cjelina geopolitički i geostrateški definira poziciju našeg naroda tijekom stoljeća.

Književnik Đuro Vidmarović rekao je da je povijesni trenutak da se na promociji jedne knjige okupe toliki generali Domovinskog rata na kojima počiva hrvatska država. Upozorio je i da su takve knjige uglavnom nedostupne široj javnosti zbog odnosa države prema povijesnim temama, nazvavši to diverzijom. Predložio je da bi 25 godina nakon rata konačno trebalo uključiti mlade educirane literate da istražuju i pišu o toj temi, a ne dopustiti da se u domaćim djelima, osobito filmskim, nerijetko branitelje i rat sramoti. Uputivši kritiku aktualnoj politici, rekao je i da koalicijski odnosi političara ne smiju biti na štetu nacionalne povijesti i povijesne istine.

Vidmarović je ustvrdio i da su svojom knjigom Tolj, kao prvi hrvatski general književnik i biskup Košić uputili neviđenu zajedničku poruku, te da je to prvi puta u povijesti da jedan hrvatski general i hrvatski biskup pišu zajedno knjigu i nalaze se na istoj relaciji. Knjižica je pisana telegramski, ali svako poglavlje ove knjige zahtijeva dodatnu elaboraciju i posebnu knjigu, jer današnja Hrvatska još nije riješila mnoga pitanja.

Zahvaljujući na priznanju, general Tolj rekao je da se predstavljanjem knjige odaje počast Hrvatskoj koja je prije 30 godina doživjela strašne udare i krvarila na sve moguće načine. Pojasnivši odakle je došlo do toga da su autori biskup i general, rekao je da je knjiga izrasla iz njihovog 40-godišnjeg prijateljstva te da su nastojali evocirati sve što su osjećali i doživjeli te, što je najvažnije, dijagnosticirati duhovno, demografsko i gospodarsko stanje hrvatske nacije. Zaključio je i da je knjiga poziv apsolutno svima da prionu posvemašnoj obnovi Hrvatske inače joj se piše totalna propast i pitanje je tko će za stotinu godina živjeti u njoj.

Na kraju je sve pozdravio i zahvalio biskup Košić rekavši da je trideseta godišnjica prilika da se još više istakne važnost i da se ne zaboravi da je Domovinski rat temelj ove države. Također, želja autora je da se knjigom, ne samo učvrsti istina o prošlosti, nego i uoči ono što se trebalo razriješiti u minulom razdoblju, a nije se dogodilo, zbog propusta, pa i grijeha nečinjenja svih političkih garnitura, od završetka Domovinskoga rata, a posebice od 2000. godine do danas.

Biskup je rekao i da je hrvatska pobjeda u ratu pravo čudo te kao što Židovi imaju Pashu i obilježavaju izlazak iz egipatskog ropstva, tako bi to trebali činiti i Hrvati, biti zahvalni Bogu i braniteljima te čitavom narodu. Konstatirao je i da je Hrvatska 1991. godine opstala zahvaljujući zajedništvu, a da se to nije dogodilo, danas je ne bi bilo. Na kraju je poručio i da je Hrvatska obranjena pod znakom Kraljice Krunice, križa i hrvatskog grba te da poražena crvena zvijezda pod kojom su učinjeni strašni zločini nema što tražiti u javnom prostoru.