Prijevod su predstavili predsjednik Upravnog vijeća Centra HBK za promicanje socijalnog nauka Crkve i predsjednik Komisije HBK Iustitia et pax đakovačko-osječki nadbiskup dr. sc. Đuro Hranić, pročelnik Centra HBK za promicanje socijalnog nauka Crkve mons. dr. sc. Stjepan Baloban te redovni profesor na Katedri za teologiju i Tehničkom fakultetu Hrvatskoga katoličkog sveučilišta vlč. Odilon Singbo.

Prva enciklika Lava XIV. objavljena je na hrvatskom jeziku samo 30-ak dana nakon što je predstavljena u Vatikanu. Prepoznavši njezin značaj, hrvatski biskupi su željeli da što prije bude dostupna široj hrvatskoj javnosti, istaknuo je mons. Hranić.

Na početku je istaknuo da je Magnifica humanitas socijalna enciklika. „Često se može čuti kako je riječ o enciklici o umjetnoj inteligenciji (UI). No, to nije precizna, pa onda ni sasvim točna kvalifikacija Papine enciklike. Naime, već sam podnaslov enciklike jasno ističe da je riječ o očuvanju ljudske osobe, njezina dostojanstva i središnjeg mjesta u stvorenom svijetu u vremenu umjetne inteligencije i robotike.“

Papa je to jasno naznačio potpisavši ju 15. svibnja, na 135. obljetnicu objavljivanja prve socijalne enciklike Rerum novarum nakon koje je objavljeno više od 45 socijalnih dokumenata Crkve. Veličanstveno čovještvo nastavlja taj niz i aktualizira njegovu važnost za poslanje Crkve, rekao je nadbiskup.

Pojasnio je da je socijalni nauk Crkve, utemeljen na Svetom pismu i Predaji te u dosluhu s raznim znanostima, „plod promišljanja i crkvene mudrosti stjecane godinama, koja pomaže nama novim generacijama – da koristeći mudrost, iskustva i baštinu prethodnih generacija, stjecanu u različitim kontekstima, podnebljima i vremenima – lakše uočimo izazove našega vremena, dubinu i doseg otvorenih pitanja i da se poslužimo prokušanim načelima, kriterijima i smjernicama socijalnog nauka u pristupu aktualnim pitanjima i dilemama“.

Istaknuo je da u nijednom dokumentu socijalni nauk Crkve nije prikazan izričito, temeljito i sustavno kao u prvoj enciklici Lava XIV. Uz to Papa „donosi nove definicije socijalnog nauka Crkve te dodatno osvjetljava i produbljuje pojedine dimenzije i teme teološko-socijalnog nauka Crkve, pružajući pritom i svoj osobni obol tom crkvenom socijalnom nauku: a to su središnje mjesto i zaštita dostojanstva ljudske osobe u novoj epohi umjetne inteligencije, digitalizacije i robotike“.

Stoga Veličanstveno čovještvo nije tek enciklika o UI-ju, nego prvenstveno nudi baštinu i načela socijalnog nauka Crkve te ih aplicira u razlučivanju pitanja i izazova što ih donosi moć i neslućene mogućnosti UI-ja, poručio je nadbiskup Hranić.

Zato je važno encikliku čitati i tumačiti u njezinoj cjelovitosti, dodao je mons. Baloban. Upozorio je da izvlačenje dijelova enciklike može dovesti do pogrešnih tumačenja. „Prva dva poglavlja, tj. socijalni nauk Crkve kao misao vodilja i način argumentacije, temelj su razumijevanja cijelog sadržaja socijalne enciklike. Ako netko primjerice tumači samo 3. poglavlje o umjetnoj inteligenciji, a ne povezuje ga s logikom socijalnog govora Crkve, taj nije vjerodostojno protumačio misao pape Lava XIV. Nažalost, to se događa i u teološkim tumačenjima.“

„U 1. poglavlju Papa ocrtava različite faze razvoja socijalnog nauka Crkve od pape Lava XIII. do danas“, te ga, što je novost, nudi kao put legitimne prisutnosti Crkve u svijetu, pojasnio je mons. Baloban.

No, „Papa ne predlaže konkretna tehnička rješenja, jer to nije uloga Crkve. Ali, u nemogućnosti pronalaska rješenja u svijetu, poziva na dijalog nudeći načela socijalnog nauka Crkve.“ U 2. poglavlju Sveti Otac predstavlja i primjenjuje dva temelja: dostojanstvo ljudske osobe i ljudska prava, te pet načela: opće dobro, opću namjenu dobara, supsidijarnost, solidarnost i socijalnu pravednost.

Sveti Otac o prednostima i opasnostima UI-ja ne govori uobičajenim rječnikom nego se služi socijalnim govorom Crkve, naglasio je mons. Baloban.

Tako u 5. poglavlju kulturi moći sučeljava civilizaciju ljubavi. Kultura moći u doba UI-ja „normalizira rat“, potiče na „beskrajna naoružanja“, te uporabom UI-ja u ratne svrhe samo „prividno“ želi smanjiti moralnu odgovornost čovjeka, upozorio je mons. Baloban.

S druge strane Lav XIV. poziva na izgradnju civilizacije ljubavi, predlažući pet smjernica „svakodnevne i javne odgovornosti: razoružati riječi, graditi mir u pravednosti, usvojiti pogled žrtava, njegovati zdrav realizam, oživjeti dijalog i multilateralizam“.

Tu napetost Papa opisuje dvjema biblijskim slikama, primijetio je vlč. Singbo. „S jedne strane stoji Babilonska kula – simbol kolektivnog projekta koji slijedi plan dominacije, a na kraju dehumanizira. S druge strane stoji obnova Jeruzalema pod Nehemijinim vodstvom – projekt podijeljene odgovornosti, kamen po kamen.“ Kroz cijelu encikliku, dodao je, odzvanja pitanje: „Što danas zapravo gradimo?“

Pritom je jedno od ključnih pitanja moralna neutralnost tehnologije. Umjetna inteligencija nije moralno neutralna,  jer „svaki tehnički alat utjelovljuje izbore, svjetonazor i prioritete dizajnera“. Zato Papa pita „možemo li dalje govoriti o njoj kao alatu ili treba naći nove izričaje za opis njezinog sadržaja i dinamike“.

„U toj perspektivi tehničke dvoznačnosti, etička prosudba ne smije stati na pitanju koristimo li tehnologiju u dobre ili loše svrhe. Mora ići dublje i ispitati kakva je vizija čovjeka ugrađena u same podatke i modele koji ju oblikuju“, istaknuo je vlč. Singbo.

Što se tiče naziva umjetna inteligencija uobičajenog za alate strojnog učenja, Papa ju vrlo jasno razlikuje od ljudske inteligencije. U 3. poglavlju piše: „Takozvane umjetne inteligencije ne prolaze kroz iskustva, ne posjeduju tijelo, ne osjećaju radost ili bol, ne sazrijevaju kroz odnose, ne znaju iznutra što znače ljubav, rad, prijateljstvo ili odgovornost.“

Stoga je vlč. Singbo upozorio da UI danas predstavlja emocionalnu pa čak i duhovnu protezu za mnoge, osobito mladež, koja pomoću nje traži odgovore bez potrebe za ljudskim licem.

Lav XIV. zato u 4. poglavlju ulazi u konkretne, svakodnevne posljedice digitalne transformacije – od istine u javnom prostoru i obrazovanja, preko transformacije rada, krhkosti obitelji, sve do najtežih oblika izrabljivanja. Taj dio enciklike vlč. Singbo je nazvao provokativnim jer se otvoreno govori o „novim oblicima ropstva“.

U njemu se „može iščitati ono što se može nazvati ‚digitalnim kolonijalizmom‘, ali ne više u smislu osvajanja teritorija, nego prisvajanja zdravstvenih, genetskih i demografskih podataka naroda, koje Papa naziva ‚novim rijetkim zemljama moći‘“.

Jedna od najsnažnijih rečenica, po mišljenju vlč. Singboa, nalazi se u zaključku enciklike: „Nijedan računski sustav, kolikogod napredan bio, ne može oblikovati srce koje se daruje ni savjest koja razlučuje dobro. Čak i kada su strojevi najučinkovitiji, središte povijesti ostaje ljudsko lice koje traži da ga se pogleda. To je ljudsko lice punina prema kojoj povijest hodi.“

„Srce i savjest oblikuje Bog koji je uzeo ljudsko lice da nas učini odgovornima jednima za druge te nas poziva da u tom duhu odgovornosti stvaramo onu tehnologiju koja može biti instrument rasta, pravde i bratstva – a ne izvor isključivanja i dominacije“, zaključio je vlč. Singbo.

S talijanskog jezika encikliku je prevela Tihana Semijalac. Jezičnu lekturu i korekturu napravila je Marijana Jakovljević. Teološku lekturu napravio je mons. Baloban koji je na predstavljanju istaknuo da se službeni prijevod razlikuje od prijevoda umjetne inteligencije koji su „kolali“ portalima nakon predstavljanja u Vatikanu. Kao primjer naveo je podnaslov o očuvanju ljudske osobe u doba umjetne inteligencije u kojem je očuvanje bilo krivo prevođeno kao briga.

U tiskanom izdanju enciklika je izišla u nakladi Kršćanske sadašnjosti, a bit će objavljena i u digitalnom obliku na mrežnoj stranici Centra HBK za promicanje socijalnog nauka Crkve.