Predstavljena knjiga „…da svijet uzvjeruje“ nadbiskupa Giorgia Lingue

O knjizi su govorili rektor Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić, bibličarka s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Đakovu prof. dr. s. Silvana Fužinato, novinar na portalu Bitno.net Ivo Džeba te glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić.

Knjiga „…da svijet uzvjeruje“ zbirka je propovijedi koje je mons. Lingua izrekao u različitim prigodama tijekom svoje službe apostolskoga nuncija u Republici Hrvatskoj. Osamdesetak propovijedi tematski su grupirane u šest područja. U svojim se tekstovima u ovoj knjizi pastoralne naravi nadbiskup Lingua posebno posvećuje važnosti euharistije, srca i vrhunca kršćanskoga života, kao i ulozi Blažene Djevice Marije. No knjiga također govori i o važnosti svetaca kao uzora vjernosti i ljubavi prema Bogu. Propovijedi obuhvaćaju i prikladna teološka razmišljanja, pisana pristupačnim i razumljivim stilom, a naglasak je stavljen na duhovni život i evangelizacijsko poslanje.

Uvodeći u predstavljanje knjige okupljenima se obratio glavni urednik Glasa Koncila, Branimir Stanić koji je istaknuo tri uporišta govoreći o knjizi „…da svijet uzvjeruje“. „Prvo je uporište iznenađenje autorom. Malo tko bi, u nekom stereotipu, očekivao za crkvenoga diplomata da nosi pastirsku, očinsku toplinu, kao što bi malo tko očekivao da crkveni pastir, duhovni otac, bude ponajprije crkveni diplomat. Tekstovi u ovoj knjizi predstavljaju nam osobu apostolskoga nuncija na drugačiji način. Ili, kako je primijetio u predgovoru zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša: „Mons. Lingua prima se pera ne samo kao diplomat Svete Stolice, nego i kao pastir duboko ukorijenjen u tradiciju i učenje Katoličke Crkve“, rekao je Stanić te nadodao da je drugo uporište iznenađenje vjernika. Naime, s ciljem „…da svijet uzvjeruje“ nadbiskup Lingua tako je propovijedao diljem Hrvatske da je umio iznenaditi vjernike koji su ga slušali, i to ne samo čitanjem svojih homilija na tečnom hrvatskom jeziku“, primijetio je Stanić te istaknuo i „treće uporište, a to je iznenađenje suradnika. Kada nam je u Glas Koncila prije godinu dana došla doc. dr. sc. Snježana Mališa s prijedlogom da zajedno s doc. dr. sc. Odilonom Singboom uredi knjigu nuncijevih propovijedi – s tim iznenađenjem apostolski nuncij tada još nije bio upoznat. Ta „malena diverzija“  njegovih bliskih suradnika dovela je do ove zbirke propovijedi. Nuncij se nije mogao tomu oduprijeti jer, kako je zapisao u uvodnom poglavlju: „Ako za sebe zadržim darove koje mi Bog daje ili mi ih je dao, nikomu ne mogu biti od koristi. Naprotiv, ako darujem ono što sam primio ili iskusio milošću Božjom, dobro se umnožava. Jer dobro je zarazno i širi se, kao i zlo“, napisao je nuncij. Glas Koncila ovom je, novom knjigom koja je nastajala na zagrebačkom Ksaveru, nastavio niz dosadašnjih knjiga kojima su autori bili nunciji u Republici Hrvatskoj“, istaknuo je Branimir Stanić, glavni urednik Glasa Koncila.

Prof. dr. s. Silvana Fužinato, bibličarka s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Đakovu istaknula je nekoliko značajki kojima je potaknula čitatelje na otkrivanje bogatstva u propovijedima nuncija Linguae primjetivši da je to zbirka živog i autentičnog iskustva odnosno svjedočanstva vjere koja proizlazi iz prisnog odnosa ljubavi prema Bogu i čovjeku te je knjigu preporučila navjestiteljima evanđelja koji će, čitajući ih, raspirit navjestiteljski žar, redovnicima i redovnicama koji će, čitajući ih, obnoviti svojju pripadnost Bogu i čovjeku, osobama u formaciji kojima može poslužiti kao izvrstan primjer pripremanja propovijedi prema uputama pape Franje iz Evangelli gaudim (br. 108-159.), vjernicima koji će u njima osnažiti duh i učvrstiti korak na putu življenja i svjedočenja vjere, tražiteljima Istine koji će u njima pronaći putokaz na putu susreta s Bogom ljubavi i života. Uvjerena sam da će Božja riječ po riječi autora ove zbirke pronaći put do srca svojih čitatelja te da će traženje i pronalaženje dragocjenih bisera koje je autor u njoj velikodušno darivao uroditi novim dragocjenim biserima u životu njezinih čitatelja“, zaključila je s. Silvana.

Rektor Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta vlč. prof. dr. Željko Tanjić govoreći o knjizi između ostaloga upitao je: „Kakva je vjera i kakvo je razumijevanje Božje Riječi u propovjednika Giorgia Lingue? Kakvom se on hranom hrani i kakvom hranom hrani zajednicu i pojedince kojima naviješta Božju Riječ? Najbolji odgovor na to dao je sam nuncij u intervju koji je dao za portal Bitno.net Tinu Krvavici, objavljenom u travnju 2023. U njemu na pitanje o vlastitom duhovnom putu i duhovnosti između nuncij je između ostalog rekao: „Kada sam upoznao karizmu jedinstva Pokreta fokolara, mogu reći da sam pronašao „blago skriveno na njivi“. Bilo je to 23. svibnja 1976. godine kada mi je jedan sjemeništarac, nešto mlađi od mene, predložio da živim „Riječ za život“ – redak iz Svetog pisma koji se mijenja svakog mjeseca i koji nastojimo zajednički živjeti, komunicirajući plodove dobra koje taj redak čini u svakom od nas. Odmah sam rekao samome sebi: to je upravo ono što sam tražio, mogućnost da živim Evanđelje zajedno s nekim“, rekao je Tanjić te se nadovezao u nastavku formacija koja se tada dobivala u mojem sjemeništu bila je prilično individualistička: jutarnja meditacija, krunica, duhovno štivo, euharistijsko klanjanje, ispit svijesti, duhovno vodstvo itd. Upoznavši Pokret fokolara našao sam metodologiju primjerenu želji za zajedništvom koju sam osjećao: doživio sam radost koja dolazi iz Isusove prisutnosti, gdje su dvojica ili trojica sabrani u Njegovo ime (usp. Mt 18,20). Shvatio sam važnost međusobne ljubavi i da to, između ostalog, uključuje nastojanje da zajedno postanemo sveti jer je svetost drugih jednako važna kao i moja; naučio sam bratski opomenuti, dijeliti materijalna dobra u punoj slobodi, ali i ona duhovna kroz komunikaciju onoga što Isus čini u meni i sl. Bilo mi je temeljno pronaći nekoga s kime mogu biti „jedno srce i jedna duša“ (Dj 4,32): previše je Isusovih zahtjeva, a među najvažnijima je da ne možeš živjeti sam. Shvatio sam da nije dovoljno samo biti zajedno, čak ni ako imamo isti plemeniti cilj, potrebno je pomagati jedni drugima da „hodamo zajedno“: „Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne“, kaže Propovjednik (Prop 4,10).

Kada govori o blaženom Alojziju Stepincu: “Mnogo sam putovao po svijetu u 30 godina svojega djelovanja u diplomatskoj službi Svete Stolice i moram reći da sam rijetko naišao na narod koji toliko voli i koji je toliko privržen nekomu svecu kao što je hrvatski narod privržen kardinalu Stepincu. Ne usuđujem se uspoređivati privrženost hrvatskoga Naroda prema njemu s onom koju meksički narod ima prema Gospi Guadalupskoj, ali da, možemo je usporediti s ljubavlju koju salezijanci imaju prema svojemu ljubljenomu don Boscu, franjevci prema svetomu Franji, isusovci prema svetomu Ignaciju ili dominikanci prema svetomu Dominiku. Puno sam puta, putujući Hrvatskom, imao dojam da ovaj narod osjeća očinstvo blaženoga Stepinca te da ga voli i štuje kao pravoga oca. Današnji spomendan na poseban način povezuje u molitvi I štovanju hrvatski vjernički narod, kako onaj u domovini tako i onaj u dijaspori. Možda je i hrvatski narod u cjelini pozvan živjeti u tišini onaj redak »Duša mi je sada potresena«. Ne razumije zašto dragi Blaženik kojega smatra »ocem« još nije proslavljen, kao što zaslužuje, no možda svi zajedno možemo reći: »Još nije došao čas« i nadalje se nadati da taj čas nije daleko”.

Ivo Džeba, novinar na portalu Bitno, rekao je o knjizi “da riječi napisane u ovoj knjizi ne svjedoče brizi samo za nas, koji smo unutar Crkve i koji smo slušali i čitali propovijedi nego i za one vani, kao što joj naslov i govori: “da sav svijet uzvjeruje”. Govoreći o sumnji, Džeba je primijetio da su ta pitanja nezaobilazna svakome.

“Kada čujemo da jedan nadbiskup spominje da mu se javljaju sumnje u vjeri, mi možemo ostati utvrđeni u svojoj vjeri jer shvaćamo da naše vlastite sumnje nisu ništa specifično ili znak otpadanja od vjere nego najnormalniji proces kroz koji prolaze i ljudi na visokim crkvenim položajima. “Gledam taj kruh koji sam upravo posvetio i vidim da je isti kao prije. Pijem to vino, ali kako ga mogu zvati krvlju? I spontano mi se postavlja pitanje: Je li istina ono što kažem da vjerujem? Je li istina ono što propovijedam?”, podijelio je nuncij u jednoj od svojih propovijedi i dobro je da je to učinio jer vjerojatno nema vjernika komu se barem povremeno ne javljaju takve sumnje, ali smo nerijetko zatvoreni da ih jedni drugima priznamo, pa tako ostajemo usamljeni u vlastitim bitkama”.

U nastavku predstavljanja Džeba je istaknuo nuncijev stav o radosti koja mora biti “odijelo kršćanina”, piše nuncij dodajući kako “žalostan kršćanin nije pravi kršćanin”. Nema sumnje radost jest Božja volja za naš život, ali pitanje je kako tu volju kojom se stiže do radosti prepoznati. Tu dolaze praktični savjeti koje nadbiskup Lingua nudi u svojim propovijedima. Kada smo u nedoumici, prvo što treba je, preporučuje nam nuncij, jest poslušati glas savjesti, ako nakon toga nismo sigurni, valja za savjet pitati duhovnika ili nekog zrelog vjernika koji nam je prijatelj. No ako se i tada nedoumica nije razjasnila nuncij preporučuje: “Evo malog savjeta, u tim rijetkim slučajevima kada više ne znamo što bismo: bolje je izabrati ono što mi je teže, i siguran sam da nam Gospodin neće dopustiti da učinimo nešto suprotno Njegovoj volji nakon što smo pokazali sve naše dobre namjere, čak i spremnost da učinimo nešto što nam se ne sviđa, samo Njemu za ljubav, Njemu za volju. I tada Gospodin djeluje i ne dopušta nam da učinimo ništa loše.” Siguran sam da bi ovo jednostavno trostruku pravilo mnogim vjernicima podarilo puno mirniji san nego što su ga ponekada imali u svojim duhovnim previranjima. Iako cijene slobodu, ljude ona nerijetko preplavi I po mome iskustvu neobično cijene ovakve praktične savjete koji im daju orijentacijski okvir u trenutku kada se nađu izgubljeni“, zaključio je Džeba.

Na koncu, okupljenima se obratio i sam autor, mons. Giorgio Lingua koji je zahvalio svima na dolasku i organizaciji prilikom predstavljanja knjige. „Da nisam došao u Hrvatsku ne bi bilo ove knjige. Jezična barijera prisilila me da se za svaku homiliju potrudim više nego inače. Pritom sam shvatio koliko je važno posvetiti vrijeme za molitvu u pripremi homiliji. Shvatio sam da postoje dva izvora mudrosti, nutarnji koji proizlazi iz kontemplacije pred Presvetim oltarskim sakramentom i vanjski koji izlazi iz zajedništva s braćom i prisutnosti Isusove kada smo ujedinjeni u Njegovu imenu. Kada smo ujedinjeni u molitvi, onda je i Isus Krist s nama,“ rekao je Lingua i govoreći o prvoj propovijedi izrečenoj u zagrebačkoj katedrali prije potresa. „ Kleknuo sam pred Stepinčevim grobom i kao da sam čuo da mi govori: Zašto brineš za moju svetost? Brini se za svoju! S vremenom sam razumio da cilj nije imati još jednoga svetca na Nebu gdje ih je mnogo već ovdje na zemlji, gdje ih nema dovoljno”, rekao je Lingua.

Knjiga „…da svijet uzvjeruje“ zbirka je propovijedi koje je mons. Lingua izrekao u različitim prigodama tijekom svoje službe apostolskoga nuncija u Republici Hrvatskoj. Prva ukoričena propovijed je ona s početka njegove misije u službi Svete Stolice koju je izrekao u zagrebačkoj katedrali u listopadu 2019., a posljednja iz ožujka 2024. u prigodi 11. godišnjice izbora pape Franje s naslovom „Kako je veličanstven svećenički poziv!“

Osamdesetak propovijedi tematski je grupirano u šest područja naslovljenih: „Kristova otajstva“, „Hrvatski puk u hodu prema Mariji“, „Sveci su Božji odraz djelotvorne Božje ljubavi“, „Iz riznice ‘nebeske Hrvatske’“, „Pozvani smo biti Božja neprocjenjiva oruđa u svijetu“ te „Svaka bol i trpljenje u Kristu se preobražavaju“. U svojim se tekstovima u ovoj knjizi pastoralne naravi nadbiskup Lingua posebno posvećuje važnosti euharistije, srca i vrhunca kršćanskoga života, kao i ulozi Blažene Djevice Marije. No knjiga također govori i o važnosti svetaca kao uzora vjernosti i ljubavi prema Bogu. Propovijedi obuhvaćaju i prikladna teološka razmišljanja, pisana pristupačnim i razumljivim stilom, a naglasak je stavljen na duhovni život i evangelizacijsko poslanje.

Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša napisao je u predgovoru da je knjiga „…da svijet uzvjeruje“ poziv na dublje promišljanje o vlastitom odnosu s Bogom, na ohrabrenje i poticaj za suočavanje s izazovima suvremenoga svijeta, ali i poziv na duhovno buđenje. „Svaka riječ, svaki odlomak odražava autorovu duboku povezanost s Kristom i njegovim učenjem, njegovu neumornu predanost u širenju vjere i njegovo nepokolebljivo uvjerenje u Božju ljubav koja spašava i oslobađa.“

Uvod u knjigu nuncija Lingua napisao je kardinal Ennio Antonelli, nekadašnji predsjednik Papinskoga vijeća za obitelj te istaknuo: „Čitanjem ovih propovijedi može porasti prihvaćanje i poštovanje prema apostolskim nuncijima kod mnogih: ne samo kao jednostavnim službenicima i diplomatima, nego velikodušnim službenicima Crkve i evanđelja koji tkajući odnose između Svete Stolice, biskupa i državnih vlasti u raznim zemljama, susreću i stanovništvo i evangeliziraju ga riječju i svjedočanstvom života.“