S koliko su ponosa župljani Kašine prihvatili izlaženje prve sveobuhvatne monografije o njihovoj župi, i s koliko su radosti sudjelovali u predstavljanju, bilo je vidljivo u besprijekornoj organizaciji u koordinaciji s kašinskim župnikom Josipom Senjakom, koji je okupio raspjevane glazbeno-pjevačka i dobrovoljna društava i mlade koji su uredili Društveni dom i sudjelovali u tom jedinstvenom događaju.

Da župljani Kašine cijene svoje svećenike vidjelo se i u njihovim susretima s prijašnjim, nazočnim župnicima Draženom Radigovićem i Matijom Pavlakovićem, koje je župnik Senjak sa zahvalnošću pozdravio na početku svečanosti predstavljanja monografije. „Ono što na poseban način ističem svih ovih proteklih dana, a i večeras, to je, da je ova knjiga mons. Kožula izniman događaj i izniman projekt, ne samo za župu Kašina nego i puno šire. Ona donosi more bogatstva povijesti ove drevne župe Zagrebačke nadbiskupije. Želim istaknuti da ove knjige ne bi bilo da u povijesti ljudi nisu zapisivali događaje, doživljaje, i sve ono što su oni smatrali važnim i potrebnim. Zato smatram da je i danas u ovom našem digitaliziranom svijetu i takvom kakav je, isto tako važno bilježiti događaje. Pa čak i one koji nam se u ovom trenutku ne čine toliko bitnim“, istaknuo je domaćin svečanosti župnik Senjak, zahvalivši onima koju su kašinsku povijest stvarali – svećenicima, redovnicima, redovnicama i cijelom vjernom puku kašinske župe.

„Zbog iznimnog bogatstva ove knjige, držim da bi se ona trebala naći u svim obiteljima naše župe“, kazao je župnik Senjak, obrativši se i svima onima koji i danas na različite načine pomažu da ova župa živi i raste: „Neka tom životu i rastu pomogne i ovo iznimno djelo mons. Kožula i neka sve one koji ga budu čitali potakne i na sakramentalni život, pogotovo na nedjeljne dolaske na svetu misu, kao što su to činili naši pređi u povijesti kojoj je ova knjiga poseban spomenik.“

Toponimi Blaguša i „stari grad pogana“

Predstavljanje je moderirala župljanka Tatjana Šišak, predstavljajući glazbene točke i izvođače te govornike koji su predstavili knjigu. Prvi je govorio povjesničar i arheolog Damir Fofić, kustos Muzeja Prigorja u Sesvetama, osvrnuvši se na najstariju prošlost kašinskog područja koja se saznaje na temelju arheoloških pronalazaka na više lokaliteta i ostataka grada Blaguše i Kozolina. Ruševina grada Blaguše više ne postoji, ali je sjeverno od sela Blaguše jedan brežuljak, na koti 245 m, označen kao Gradište, s tragovima staroga grada, čiji se lokalitet spominje u Karlovoj-Ludovikovoj ispravi iz 1328. godine. Drugi utvrđeni grad u spomenutoj ispravi je naveden kao „stari grad pogana“, što znači da je iz predkršćanskoga vremena, a riječ je vjerojatno o brijegu Kozolinu, na koti 511 m, a tu je zemlju u bregovima iznad Kašine kupio Stolni kaptol zagrebački godine 1279. U nastavku svoga izlaganja, kustos Fofić se osvrnuo i na važnost zagrebačkog Kaptola, koji je proširivao svoj posjed Kašine darovnicama, ostavinama i kupnjom te je ostao stoljećima zemaljski gospodar, ali i pokrovitelj župe u Kašini, gotovo do sredine 20. stoljeća. Zagrebački Kaptol je vodio brigu o svojim posjedima I gospodarski ga osnaživao i ujedinjavao, a u vrijeme turskih prodora gradio i utvrdu u Sisku, kazao je Fofić osvrnuvši se i na prve sačuvane tragove o postojanju župe već 1201. i 1217. godine.

Važnost izvorne rukopisne arhivske građe

Urednik knjige mons. Nedjeljko Pintarić u svom je osvrtu na knjigu kazao da su monografiju objavili Župa svetih Petra i Pavla u Kašini i Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“ te je objavljena kao 37 knjiga u knjižnom nizu „Radovi“, a ujedno kao 14. autorova knjiga u tom nizu, od ukupno 25, koliko ih je objavio. Spomenuo je da je kašinska monografija jedna od pet knjiga u vijencu povjesnica župâ Remetsko-sesvetskog arhiđakonata, koje je autor od 2014. godine objavio kao arhiđakon Remetsko-sesvetskog arhiđakonata, obradivši prošlost župâ Lupoglav, Savski Nart, Sesvete, Kašina i Cerje.

„Kada bi prosječni čitatelj pročitao uvodni tekst sadašnjeg župnika vlč. Senjaka, prijašnjeg župnika Radigovića, u čije je vrijeme započela priprema ove knjige, urednikov proslov, autorov uvod i prvih pet poglavlja, upoznao bi se s poviješću mjesta i župe Kašina, i više nego dovoljno. Ti dijelovi bi mogli sačinjavati zasebnu knjigu o ovoj župi, jer su u njima opisani ključni datumi nastanka župe“, rekao je mons. Pintarić istaknuvši nadalje važnost i jedinstvenost daljnjih poglavlja u knjizi, osobito onih koja su temeljito obradila zapisnike kanonskih vizitacija od 1622. do 1910. godine.

Prvi sačuvani zapisnik kanonskoga pohoda potječe od 9. i 10. ožujka 1622. kada je arhiđakon Benedikt Vinković obišao zatečeno stanje u župi te opisao staru župnu crkvu i crkvu sv. Jurja u Planini. Nakon tog prvog sačuvanog zapisnika kroz 400 godina su vizitatori, njih više od 20 u više od 30 pohoda, bilježili o župi, crkvi, kapelama, svećenicima i svemu što je prema određenim pitanjima trebalo u vizitacijama vidjeti, ispitati i zapisati.

Uz tu izvornu rukopisnu arhivsku građu iz prve ruke na latinskom jeziku, mons. Pintarić je istaknuo i župnu spomenicu – Kroniku događaja u kašinskoj župi od godine 1829. do 2020. s 11 manjih podpoglavlja, koju je počeo pisati župnik Stjepan Migić lijepim rukopisom na latinskom jeziku u vrijeme zagrebačkoga nadbiskupa Jurja Haulika (1837.–1869). Bez poznavanja sadržaja te spomenice nemoguće je objektivno i točno opisivati povijest, ne samo crkvenu nego također opću i kulturnu ovog mjesta, jer su u njoj opisana događanja tijekom djelovanja 12 župnika, koji su dakle proživjeli ratove, bune, potrese, poplave, razna stradanja, ali i obnove, radosti i nade zajedno sa svojim župljanima, napomenuo je mons. Pintarić.

Nešto što se ne može naći u nijednoj dosada objavljenoj knjizi o Kašini, a i u drugim sličnim izdanjima, je poglavlje o svećenicima službom i rođenjem vezani uz župu Kašina, rekao je mons. Pintarić, spomenuvši opširne životopise 38 kašinskih župnika i njihovih 32 kapelana, koji su bili akteri svih događanja u župi, istaknuvši kapelana Jurja Magjerca koji je kasnije postao rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu, Pavla Jesiha koji je ubijen kao župnik u Ščitarjevu u vrijeme Drugog svjetskog rata i proglašen „pravednikom među narodima“ te slovenskog svećenika Franje Rihara koji je kao župnik u Gornjoj Stubici odveden u logor Jasenovac i ubijen. U tom su poglavlju obrađeni i životopisi 29 domaćih sinova, rodom iz kašinske župe, koji su postali svećenici, a u ostalima završnim poglavljima opisani su kanonski pohodi i podjela sv. potvrde poslije godine 1900, demografska statistika o župi kašinskoj od 1531. do naših dane te komunističko pustošenje župe u Kašini, rekao je mons. Pintarić.

„Pamtimo svoju prošlost“

Nazočnima se obratio i autor Kožul te je zahvalio svima na tako lijepom svečanom događaju, istaknuvši: „Predstavljanje nove knjige je svojevrsni blagdan knjige. Ne u smislu, da se iznose neke neprovjerene senzacije, ili pak hvalospjevi piscu knjige, nego da se uči važnosti izvornih arhivskih vrela, važnosti knjige i stručnih znanstvenih radova. Da se knjigu zavoli kao pouzdanog prijatelja. Da se knjigu, makar povremeno, uzme i čita!“

Kazavši da je posebnu pozornost posvetio starim arhivskim vrelima kako bi se nakon skromnih podataka o srednjovjekovlju vidjelo što cjelovitije kasnije stanje župe u Kašini, mons. Kožul je napomenuo da se iz arhivskih vrela prati pojedina sela, imena i prezimena ljudi u njima i niz drugih pojedinosti, posebice dviju kapela u Kašini – Sv. Tome i Sv. Vida, te one Sv. Jurja u Planini, i Duha Svetoga u Žerjavincu, gdje je od 1975. godine počela djelovati nova župa sa sjedištem u Soblincu, kojoj je župa Kašina „župa majka“.

„Pamtimo svoju prošlost, učimo iz nje, i usmjerujmo se prema budućnosti, koja je u Božjim rukama, baš kao i svaki ljudski život. Učimo i mladi naraštaj što treba pamtiti i čime se treba ponositi! Budimo postojani u naravnim ljudskim i kršćanskim vrednotama života. Napajajmo se na bistrim izvorima Evanđelja i Kristove novosti! Rastimo u bogatstvu vrlina koje nas iznutra obogaćuju i oplemenjuju! Učvršćujmo svoje zajedništvo na temelju vjerske i kulturne baštine naroda i Crkve“, zaključio je mons. Kožul, a dvoranom se prolomio gromoglasni pljesak.

Glazbene točke, koje su razgalile srca nazočnih, ispreplele su sviračko i pjevačko umijeće kašinskih zborova. Puhački orkestar DVD-a Kašina pod ravnanjem Branka Šarkanja dočekivao je svojom glazbom sve uzvanike ispred Društvenog doma, a tijekom svečanosti nastupila su tri župna zbora: Zbor Apostoli pod vodstvom Miodraga Vojvodića, Zbor mladih Piscatoces pod ravnanjem Bojana Culeja i Zbor filijalne crkve sv. Jurja u Planini pod vodstvom Marice i Gabrijele Balog. Završne pjevačke točke, čiji su tekstovi opjevali prigorska zvona i ljude, a zajedno izveli svi zborovi uz pratnju tamburaškog orkestra KUD-a Kašina, još su jednom iskazale kako Prigorci vole svoj kraj i običaje.

Kako bi uspomena na taj važan događaj u kašinskoj župi bio ukorijenjena što dublje u povijest župe, tog je dana župnik Senjak zasadio u župnom dvorištu dvije mladice lipe, kloniranih s višestoljetnih lipa podno crkve sv. Jurja u Planini, u okviru hvalevrijedne akcije udruge „Zelene i plave Sesvete“.

Nakon predstavljanja, okupljeni su se prošetali do obližnjeg Vatrogasnog doma, u kojem su vrijedne župljanke pripremile domaće gibanice i ostale prigorske specijalitete te je nastavljeno to ugodno i lijepo druženje.