Predstavljanje je organizirala Udruga Daksa 1944./’45 u suradnji s Hrvatskim žrtvoslovnim društvom i uz potporu Dubrovačke biskupije.

Predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva Ante Beljo pozdravio je na početku okupljene te predstavio zadaću ovog društva napomenuvši kako oni svake godine organiziraju preko četrdeset hodočašća posjećujući masovne grobnice u nastojanju da one postanu dio hrvatske memorije i za buduće generacije. Velika je nepravda šutnja koja je do sada postojala o biskupu Careviću, rekao je uz ostalo.

Povjesničarka Iva Kajfež predstavila je okupljenima život i lika biskupa Carevića rekavši kako se u hrvatskom narodu ne zna puno o njemu te podsjetila kako je se do danas ne zna za njegov grob. Na čelo Dubrovačke biskupije biskup Carević stupio je na Malu Gospu 1929. godine, u teško vrijeme velikosrpske diktature koja se obrušila na sve hrvatsko, kazala je predstavljačica te podrobnije opisala povijesne okolnosti tog vremena. Biskup se isticao domoljubljem što se nije svidjelo vlastima. Podsjetila je kako je dao podići križ na Srđu i obnovio Biskupsko sjemenište. Isticao se i velikom karitativnom djelatnošću te je bio osnovao i pučku kuhinju. Kada je Dubrovnik 1939. godine pripojen Banovini Hrvatskoj biskup Carević je to proslavio svečanom misnom, čime je dodatno navukao na sebe bijes protivnika. Kraljevina Jugoslavija je tražila preko Vatikana da se biskup Carević odstrani s ovog područja, kazala je povjesničarka Kajfež te navela ostale činjenice ostatka biskupovog života, sve do nasilne smrti u Zagorju o kojoj se ponešto doznaje iz usmene predaje stanovništva tog kraja. Počinitelji su se također sami hvalili svojim zločinom. Istaknula je kako je žalosno da se do danas ne zna za grob jednog biskupa.

Franjevac fra Nediljko Jerkan je progovorio dosta emocionalno o samoj knjizi i nekim detaljima života biskupa Carevića. Slikovito je usporedio događaje Isusovog križnog puta s križnim putem kojeg je prošao biskup Carević. Istaknuo je i kako je pokojni biskup za geslo uzeo riječi „Kristov mir“, što znači da je želio mir svima. Da je biskup ostao u Dubrovniku, imao bi sudbinu stradalnika na Daksi, ustvrdio je, jer je i njegov prijatelj otac Perica kojeg je on doveo u Dubrovnik, tako završio. Naveo je i neke biskupove misli i pročitao par ulomak iz knjige te preporučio knjigu za čitanje.

Autor knjige Ivanjek, dugogodišnji knjižničar i promicatelj kajkavske baštine, istaknuo je kako je žarko želio doći u Dubrovnik i predstaviti ovu knjigu, ne zbog literarnih razloga, nego da biskup Carević „na ovaj knjiški način ponovno dođe u Dubrovnik“. Kazao je i kako je biskup Carević učinio puno dobra, te detaljnije govorio o datumu njegovog stradanja 1945. godine. Zahvalio je također svima na sudjelovanju te naglasio važnost njegovanja kulture sjećanja u hrvatskom narodu, ne radi osvete nego zbog toga da se povijest ne zaboravlja i da se zna nositi s križevima. Spomenuo je i želju oca posljednjeg biskupovog ministranta da se pronađe grob biskupa Carevića i da on bude proglašen mučenikom.

Na završetku predstavljanja obratio se dubrovački biskup Roko Glasnović koji je kazao kako on kao biskup svake godine slavi misu za pokojnog dubrovačkog biskupa Severina Perneka. Rekao je i kako je u Prijekom prošle godine slavio misu za dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića, a toga dana za biskupa Carevića. “Ljudsko srce i ljudski život poznaje samo Bog”, kazao je biskup, pa uz sve ono što istražimo i napišemo uvijek ostaje puno toga što ne znamo, no to ne znači da ne treba istraživati. Čestitao je autoru na knjizi i zahvalio predstavljačima te naglasio kako je poziv svima da nasljeduju Krista.

Knjigu o dubrovačkom biskupu Josipu Mariji Careviću objavili su ogranci Matice Hrvatske u Zaprešiću i Metkoviću.

Josip Marija Carević rođen je u Metkoviću 16. veljače 1883. godine u obitelji s više djece. Rano je ostao bez oca, pa se očekivalo da će izabrati zvanje kojim će moći preuzeti ulogu hranitelja obitelji. Kada je pokazao želju za svećeništvom, majka je to prihvatila. Školovao se u klasičnoj gimnaziji u Splitu, potom je studirao na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je doktorirao filozofiju i teologiju. Za svećenika je zaređen 28. listopada 1908. godine.

Pastoralno djelovanje započeo je u Splitu, gdje je bio kateheta, profesor i duhovnik, a od 1924. godine kanonik teolog Stolnog kaptola. Snažno je iskazivao socijalnu svijest, te su ga prozvali „ocem siromaha“.

Dubrovačkim biskupom imenovan je 13. travnja 1929. godine. Za biskupa je posvećen 4. kolovoza u Zagrebu, a u posjed biskupije ušao je na Malu Gospe iste godine. Za vrijeme svoje biskupske službe biskup Carević stalno je nastojao biti što bliže onima najmanjima na čija je pleća je padao najveći teret ekonomske krize u tom nestabilnom vremenu. Pomagao je zalažući se za zbrinjavanje najsiromašnijih i za dobru duhovnu klimu. Uz ostalo je organizirao podizanje križa na Srđu.

Zatražio je razrješenje od službe te je umirovljen 1940. godine. Nastanio se u Zagrebu i stavio na raspolaganje zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu. Obavljao je razne službe na udaljenim župama, a u drugoj polovici rata boravio je u Vižovlju u Hrvatskom zagorju, duhovno pomažući puk na tromeđi župa Veliko Trgovišće, Klanjec i Luka. Najvjerojatnije je na žalosni petak 1945. godine okrutno mučen i umoren. Do danas se ne zna gdje su pokopani njegovi posmrtni ostaci.