Euharistiju je predvodio dubrovački biskup Roko Glasnović, a propovijedao je predsjednik Hrvatskog Caritasa varaždinski biskup Bože Radoš.

U koncelebraciji su bili ravnatelj Hrvatskog Caritasa fra Tomislav Glavnik, ravnatelj Caritasa Bosne i Hercegovine mons. Tomo Knežević i drugi svećenici među kojima su bili predsjednici i ravnatelji nad/biskupijskih Caritasa iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine. Ostali ravnatelji i ravnateljice kao i djelatnici Caritasa su također sudjelovali na misnom slavlju.

Na početku je okupljene pozdravio dubrovački biskup Glasnović iskazavši im dobrodošlicu na Isusovu gozbu ljubavi te osobito pozvao na molitvu za sve bolesnike i djelatnike raznih ustanova koji brinu o njima. Naglasio je kako je teško obratiti se i pobjeđivati sebe, baš kao što u čitanju dana Jona bježi od Gospodina, no iako nije lako Isus nam želi darivati ljubav – da budemo poslušnici i djelitelji te njegove ljubavi drugima.

Biskup Radoš je, tumačeći evanđelje koje je govorilo o Milosrdnom Samarijancu, istaknuo nekoliko važnih poruka. Poručio je kako je Isus uvijek neočekivan i pričajući zakonoznancu prispodobu o Milosrdnom Samarijancu želi unijeti novost u njihovo zaključivanje i poremetiti tijek kojeg oni očekuju.

U prispodobi i svećenik i levit zaobilaze teško ranjenog čovjeka koji je upao među razbojnike, o čemu je biskup Radoš kazao: „Možemo o tom čovjeku razmišljati kao o mamcu, da su ga razbojnici tu stavili kao jednog od njih da namami druge, a želeći sačuvati hramsku čistoću oni ga zaobilaze. Tako i mi, ako želimo nekog zaobići, uvijek možemo naći razloge za to, pa čak i vjerske, duhovne, evanđeoske, crkvene naravi, kao što to ova dvojica čine. No, nešto je dublje u njima od vjerskog razloga. Treći koji dolazi, on ga vidi.“

Rekao je, uz ostalo, kako se u ovoj prispodobi može vidjeti i lijepa slika Isusa liječnika, onog koji obilazi bolesnike, kao što to rade i zdravstveni djelatnici: „Vi ne liječite bolesnika na daljinu, nego ga dolazite vidjeti. Prvi znak ljubavi je približiti se čovjeku, pregledati ga, doći ga vidjeti. Početak blagoslova, početak liječenja, početak vraćanja dostojanstva je otići bolesniku. Iz pogleda slijedi stanje sažaljenja koje je slično onome koje majka ima za svoje dijete – majčina utroba koja reagira suosjećanjem i zaštitom.“

Nema više definicije bližnjega u krugu obitelji, zajednice, krvnog srodstva ili vjerskih osjećaja, nego pomagati svima koji su u potrebi – bližnji je onaj koji iskazuje milosrđe, protumačio je mons. Radoš.

Potaknuo je djelatnike Caritasa, kao i zdravstvene djelatnike, ali i sve vjernike, da nasljeduju Isusove riječi. „Palijativa nema granica, nego pomažete da onaj koji je bolestan ima dostojan put prema smrti, prema vječnom životu. I na nama, koji smo djelatnici Caritasa, jest to da ponovno čujemo Isusove riječi, da nam on pročisti srce i ulije svježinu. Ne govori o tome previše, nego: ‘Idi, pa i ti čini tako!’, po tome ćemo biti Isusovi učenici.“

Misu je pjesmom animirao sastav Speramus.

Poslije mise predsjednik Caritasa Dubrovačke biskupije i generalni vikar mons. Ivica Pervan okupljenima je predstavio Moćnik dubrovačke katedrale i Biskupsku palaču gdje je nastavljeno druženje.

Caritas Dubrovačke biskupije domaćin je godišnjeg susreta predsjednika te ravnatelja i ravnateljica Caritasā iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine, dok Tjedan palijativne skrbi organizira palijativna skrb Doma zdravlja Dubrovnik i Odjela za palijativnu skrb Opće bolnice Dubrovnik.