Posljednjih mjeseci Kontaktni tim za slučajeve pritužbi protiv isusovaca Delegacije za rimske međuprovincijske kuće i djela Družbe Isusove (Domus Interprovincialis Romanae – DIR) primio je nekoliko novih svjedočanstava i prijava koje se tiču o. Marka Rupnika. Saslušane su sve uključene osobe koje su izrazile želju susresti se s Kontaktnim timom. Otac delegat, Johan Verschueren, SI, iznimno je zahvalan svim osobama koje su smogle snage ispričati svoja iskustva, ponekad uz nutarnju patnju zbog koje su morale iznova iznositi mnoge bolne epizode. Osobe su doista „preživjeli“ i „preživjele“ s obzirom na zlo koje su navele da su pretrpjele.

Mnoge od tih osoba ne poznaju jedni druge, a ispričane činjenice odnose se na različita razdoblja (zajednica „Loyola“, pojedinačne osobe koje su izjavile da su zlostavljane u savjesti, duhovno, psihički ili seksualno uznemiravane tijekom osobnih iskustava relacija s o. Rupnikom, osobe koje su bile dio „Centro Aletti“). Stoga se čini da je stupanj vjerodostojnosti onoga što se izvještava ili svjedoči vrlo visok.

Prijavljena ponašanja o. Rupnika događala su se u različitim razdobljima od sredine 1980-ih do 2018. godine. Obuhvaćaju vremenski raspon duži od trideset godina. Kontakt tim je bezuspješno predlagao o. Rupniku da se sastanu s njim o tome. Tim je izradio iscrpan dosje svog rada i dostavio ga o. delegatu DIR-a. Taj dosje je popraćen zaključcima tima o različitim mogućnostima u vezi s daljnjim pravnim, građanskim i kanonskim, postupcima te vlastitim smjernicama i preporukama Družbi o mogućim koracima koje treba poduzeti.

Otac delegat, o. Johan Verschueren, SI, kao viši poglavar Domus Interprovincialis Romanae, proučio je dosje i mišljenje Kontaktnog tima. Priroda primljenih prijava naginje isključivanju kaznene relevantnosti ponašanjâ o. Rupnika pred talijanskim pravosudnim tijelima. Međutim, relevantnost s kanonske točke gledišta i glede njegova života te njegove redovničke i svećeničke odgovornosti sasvim je drugačija.

Ovdje dajemo kratku proceduralnu bilješku u vezi s mogućom kanonskom panoramom glede različitih slučajeva u odnosu na prijave ove tipologije.

Studija koju je proveo Kontaktni tim jednaka je prikupljanju prvih informacija koje viši poglavar obično poduzima kako bi utvrdio radi li se o razumnim pritužbama s mogućom osnovom istinitosti. Ako ishod ovog prvog kruga informacija pokaže pouzdanost osoba koje su prijavile [zlostavljanja] i stvarnu mogućnost kaznenog djela, mogu uslijediti sljedeći mogući koraci:

0. Prijavljeni je službeno obaviješten o prijavi (ili prijavama) te o pravnom postupku koji će biti pokrenut. U slučaju potrebe viši poglavar može formalno izreći nove mjere opreza za vrijeme trajanja postupka ili potvrditi mjere koje su eventualno već na snazi.

1. Ako u prijavi postoji sumnja da je počinjen teži zločin protiv sakramenta pokore (odrješenje suučesnika u grijehu protiv šeste zapovijedi, navođenje na grijeh protiv šeste zapovijedi u činu ili prigodom ispovijedi, izravnim ili neizravnim kršenjem sakramentalnog pečata…), prijava se mora podnijeti Dikasteriju za nauk vjere Svete Stolice. Isključiva je nadležnost Dikasterija za nauk vjere da odredi što učiniti s prijavom. Na primjer, Dikasterij za nauk vjere može zatražiti od redovničkog autoriteta (u ovom slučaju Družbe Isusove) da provede administrativni kazneni postupak da bi se, ako je moguće, došlo do moralne sigurnosti u pogledu krivnje ili nevinosti optuženika.

Valja napomenuti da se pri odabiru ovog postupka pozornost usmjerava na kazneno djelo koje se odnosi na sakrament, a ne na druge zloporabe ili zlostavljanja koja nisu u nadležnosti Dikasterija za nauk vjere, iako mogu biti s njime povezane.

2. Ako se iz prikupljenih početnih informacija ne utvrdi obveza dostave dosjea Dikasteriju za nauk vjere, viši poglavar optuženog isusovca može provjeriti ima li u prijavama i svjedočanstvima elemenata koji se izravno tiču redovničkog života i redovničkih zavjeta, ili je li ponašanjem dotičnog isusovca bio ugrožen dobar ugled redovničke zajednice i Crkve i jesu li neki vjernici pretrpjeli neki oblik zlostavljanja i štete. U svakom slučaju, prijavljeni se poziva na razgovor o optužbama sa svojim višim poglavarom (ili s osobama koje je on ovlastio da to učine u njegovo ime).

Nakon toga, viši poglavar može napraviti tri izbora.

2 a. On može, na temelju svoje redovničke vlasti (ZKP, kan. 129. i dalje), isusovcu nametnuti bilo koju vrstu ministerijalne restrikcije (ograničeno ili potpuno). Također ga može obvezati na preseljenje u određeno mjesto na određeno ili neodređeno vrijeme.

2 b. Ako se u dosjeu ističu stavovi koji su osnova za neophodno (kan. 695) ili fakultativno (kan. 696) otpuštanje iz redovničke ustanove, viši poglavar može odlučiti pokrenuti postupak za otpust iz Družbe Isusove. Naravno, dotična osoba ima pravo na pomoć te pravo na obranu u ovom postupku. Ako je riječ o fakultativnom razlogu za otpust, postoji i mogućnost pokajanja nakon što je zaprimio opomenu utvrđenu kan. 697. U tom slučaju ne može se nastaviti postupak otpusta. Valja napomenuti da za ove vrste postupaka koji nisu kazneni, ne postoji zastara.

2 c. Ako prijavljeni stavovi odgovaraju deliktu koji ne spada u nadležnost Dikasterija za nauk vjere, viši poglavar može, na temelju ZKP-a kan. 1720 itd., odlučiti pokrenuti administrativni kazneni postupak. Ovaj postupak, između ostalog, može dovesti i do otpuštanja optuženika. No, za pojedina kaznena djela, viši poglavar na kraju postupka može odlučiti i da se ne nastavi s otpuštanjem iz ustanove, već da se donesu druge mjere.

Odluka delegata Domus Interprovincialis Romanae

Viši poglavar o. Marka Rupnika, o. Johan Verschueren, nakon što je pročitao izvješće i cijeli dosje koji je dostavio Kontaktni tim – kojemu se želi ovdje iskreno zahvaliti na ogromnom i delikatnom obavljenom radu – potvrđuje da raznolikost primljenih svjedočanstava, u kombinaciji s onim što je već poznato, pokazuje kako ih treba shvatiti ozbiljno te ih u potpunosti razmotriti.

Nakon što je pregledao cjelokupni dosje koji je dostavio Kontaktni tim, nakon pažljivog razmatranja zaključaka i preporuka potonjeg, nakon što je pregledao dokumente pronađene u raznim arhivama Družbe, on izjavljuje da je njegova čvrsta namjera nastaviti s mjerama koje osiguravaju da ne dođe do situacija sličnih navedenima.

Stoga namjerava promicati interni postupak Družbe gdje isti o. Rupnik može dati svoju verziju činjenica (što nije učinio pred Kontaktnim timom, iako je bio pozvan). Ovaj postupak može rezultirati disciplinskom mjerom.

S obzirom na ovaj interni postupak, a kao mjeru predostrožnosti, pooštrio je restriktivne norme protiv njega zabranjujući mu [i obvezujući ga] u poslušnosti – bilo kakvu javnu umjetničku aktivnost, osobito što se tiče religijskih struktura (kao što su crkve, ustanove, oratoriji i kapele, kuće za duhovne vježbe ili duhovnost ). Ova se ograničenja, dakle, pridodaju onima koja su već na snazi (zabrana svake javne ministerijalne i sakramentalne aktivnosti, zabrana javne komunikacije, zabrana napuštanja regije Lazio).

Ističe da smo kao Družba Isusova dužni ozbiljno se suočavati s ovim i sličnim slučajevima koji su se pojavili ili se još uvijek pojavljuju, uz poštivanje te zaštitu istine i pravde za sve uključene strane. U svakom slučaju, pred sobom želimo imati jasnu mogućnost puta koji teži potpunom priznavanju istinitosti činjenica od strane odgovornih i puta pravde za učinjeno zlo.

O. Marko Rupnik, upoznat je s prirodom i sadržajem optužbi te je ujedno obaviješten i o odluci. Kontaktni tim je također poslao prijaviteljima i svjedocima vijest o ovoj odluci oca Verschuerena.

Svaki novi razvoj događaja od značaja glede ovoga bit će objavljen putem obavijesti na ovoj mrežnoj stranici.