Preminuo mons. Marko Čolić, svećenik Beogradske nadbiskupije

U kapeli Uzašašća Svećeničkog doma u Đakovu obred ispraćaja tijela pokojnog mons. Čolića predvodio je ravnatelj Doma vlč. Petar Vidović. Uz umirovljenoga đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića i pomoćnog biskupa Ivana Ćurića, nazočila je najbliža rodbina pokojnika, svećenici iz središnjih nadbiskupijskih ustanova, svećenici korisnici Doma, kao i redovnice i osoblje.

Vlč. Vidović istaknuo je da je pokojni svećenik Marko, iako kratko živeći sa zajednicom svećenika, svega tri mjeseca, svojom osobnošću uistinu ostavio nemali trag, živeći po primjeru blaženstava – ponizan, jednostavan, krotak, smiren. Također, zahvalio je djelatnicima i časnim sestrama na brizi i njezi koju su mu pružali.

Sprovod mons. Čolića bit će u njegovoj rodnoj Župi sv. Alojzija Gonzage u Pećniku (Vrhbosanska nadbiskupija, Bosna i Hercegovina), u ponedjeljak 14. studenoga u 13 sati. Tijelo pokojnika bit će izloženo u župnoj crkvi od 11 sati. U 13 sati euharistijsko slavlje za pokoj duše mons. Čolića predvodit će umirovljeni beogradski nadbiskup i apostolski upravitelj Beogradske nadbiskupije Stanislav Hočevar. Nakon mise, tijelo mons. Čolića bit će pokopano u obiteljskoj grobnici na obližnjem groblju.

Životopis mons. Marka Čolića

Marko Čolić rođen je 1940. u Pećniku kod Modriče, BiH (Župa sv. Alojzija Gonzage, Vrhbosanska nadbiskupija). Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu 1952. godine, a zatim je maturirao u Modriči 1956. godine. Prvu godinu velike mature završio je u Gradačcu 1957. godine, a ostale godine nastavio je i završio u sjemeništu na zagrebačkoj Šalati 1960. godine. Nakon odsluženja vojnog roka u Zagrebu i Puli 1962. godine, kao bogoslov Beogradske nadbiskupije, na molbu beogradskog nadbiskupa Josipa Ujčića počeo je dvogodišnji filozofsko-teološki studij na Visokoj teološkoj školi u istarskom gradu Pazinu. Potom je nastavio studij na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu.

Teološki studij završio je 1968. godine kao pitomac Gallicuma, papinskog francuskog instituta. Za svećenika je zaređen u tadašnjoj beogradskoj katedrali Krista Kralja 1967. godine. U nazočnosti beogradskog nadbiskupa Gabrijela Bukatka zaredio ga je mons. Mario Cagna, prvi apostolski nuncij u tadašnjoj Jugoslaviji.

Godinu pastoralne prakse proveo je 1968./1969. Od 1968. do 1974. godine bio je tajnik beogradskog nadbiskupa Gabrijela Bukatka. Ujedno je bio katehist srednjoškolcima i studentima te voditelj diplomatskih misa na francuskom jeziku u tadašnjoj beogradskoj katedrali Krista Kralja.

U međuvremenu odlazi u Rim na Lateransko sveučilište – Akademiju Alfonsianu. Ondje je kao student ukrajinskog zavoda sv. Josafata 1972. godine obranio doktorat iz moralne teologije, na francuskom jeziku, s temom „Brak, razvod i ponovni brak u Srpskoj pravoslavnoj crkvi“.

Po povratku u Beogradsku nadbiskupiju 1972. godine nastavio je obnašati službe koje je imao tijekom studija. Godine 1974. imenovan je upraviteljem župa Kragujevac, Kraljevo i Ravna Reka sa sjedištem u Kragujevcu. Tako je bilo sve do 1987. godine kada ga je beogradski nadbiskup Franz Perko imenovao nadbiskupskim kancelarom i tajnikom nadbiskupije. Mons. Čolić bio je i sužupnik beogradske Župe Krista Kralja, te urednik lista Blagovest do 2007. godine, kao i privremeni upravitelj župe u Smederevu. Godine 1992. papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kapelanom Njegove Svetosti.

Nakon smrti župnika u Smederevu 1997. godine i privremene uprave te župe iz Beograda, imenovan je i župnikom župe u Boru i upraviteljem župe u Zaječaru 1998. godine, gdje je ostao do 2003. godine, kada ga je beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar imenovao župnikom Župe Krista Kralja u kojoj je ostao do 2007. godine. Od 2007. do 2009. godine ponovno je bio kancelar i ekonom nadbiskupije, a od 2009. ekonom i arhivar te član nadbiskupijskih vijeća. U subotu 30. rujna 2017. godine svečano je proslavio 50 godina svećeničke službe – zlatnu misu. Iako u zasluženoj mirovini, ostao je aktivan u pastoralu na području Beogradske nadbiskupije. Od kraja ljeta 2022. godine bio je smješten u Svećeničkom domu u Đakovu.