Foto: Vatican Media

Zanimljivo je da se ideja o radio postaji u Vatikanu pojavila prije potpisivanja Lateranskih ugovora jer je tadašnji predsjednik Papinske akademije znanosti, isusovac p. Giuseppe Gianfranceschi, uputio je još 25. srpnja 1925. vlastoručno pismo  u kojem je iznio zamisao o radijskom odašiljaču u Vatikanu.

Nobelovac Marconi za manje od dvije godine izgradio radio postaju

Nobelovac Guglielmo Marconi i papa Pio XI. / Foto: Vatican Media

Već 11. lipnja 1929., samo četiri dana nakon ratificiranja Lateranskih ugovora, papa Pio XI. primio je u audijenciju talijanskog fizičara, nobelovca Guglielma Marconija (1874-1937.). On je pregledao teren buduće radio postaje.  Da bi to bilo omogućeno, 18. studenog 1929. sklopljen je dodatni ugovor između Vatikana i Italije o pridržavanju svih međunarodnih odredaba na području radio-telegrafskih i radio-telefonskih usluga te određeno, da Vatikan sam izgradi svoja postrojenja, a talijanska država će mu u tu svrhu dati 500.000 lira.

Marconi je prihvatio Papinu ponudu i sagradio radio postaju za manje od dvije godine. Za tu prigodu izgrađena je mala zgrada na vrhu vatikanskog brežuljka, u koju je smješten odašiljač za kratke valove koji je radio samo na dvije valne dužine: na 19,84 metra odnosno 5960 kHz i 50,26 metara odnosno 15.120 kHz, srednje snage od 12 kW. Prvim njezinim upraviteljem 21. rujna 1930. imenovan isusovac O. Giuseppe Gianfranceschi (1875-1936.). Tako je već od samog svog osnutka 1931. po izričitoj želji pape Pia XI. Družba Isusova preuzela vodstvo Vatikanskog radija. Bit će to u ono doba najmoćnije sredstvo da se glas Pape čuje svijetom.

Papa Pio XI. je 12. veljače 1931. točno u 16.49 prvi put progovorio na Vatikanskom radiju

Foto: Vatican Media

Papa je na dan otvaranja vatikanske radio postaje 12. veljače 1931. najprije na ulazu otkrio spomen-ploču, obišao je odašiljače i uputio prvi brzojav svijetu: “In nomine Domini, Amen“. Potom je ušao u prostorije, gdje  je u pratnji Marconija, p. G. Gianfranceschia te prisutnih  kardinala najprije uključio struju a potom i odašiljače. Vidljivo ganut trenutkom G. Marconi je najavio papin govor:  „Najveća mi je čast najaviti da će za nekoliko trenutaka prvosvećenik Pio XI. otvoriti radiopostaju Države Vatikanskoga Grada. Elektromagnetski će valovi kroz prostor u cijeli svijet ponijeti njegovu riječ mira i blagoslova. Oko dvadeset stoljeća Rimski je prvosvećenik nastojao da se čuje riječ božanskog učiteljstva u svijetu; no ovo je prvi put da se njegov živi glas može istodobno čuti na cijeloj zemljinoj površini.”

Točno u 16 sati i 49 minuta 12. veljače 1931. godine Pio XI.  je prvi put progovorio na radiju i njegov se glas mogao čuti širom svijeta. Govorio je latinski smatrajući ga općim jezikom Crkve. Govor je sam pripravio obogaćujući ga brojnim navodima Svetog Pisma: „Mi koji smo po tajnovitom Božjem nacrtu naslijedili Apostolskog prvaka čiji je nauk i propovijedanje po Božanskoj zapovijedi namijenjeno svim narodima i svakom stvorenju, budući da se prvi možemo okoristiti s ovog mjesta divnim Marconijevim izumom, obraćamo se najprije svim stvarima i svim ljudima…“ „Poslušajte o Nebesa, što ću reći; čuj zemljo riječi mojih usta. Poslušajte i čujte o daleki narodi“, govorio je papa uzvišenim stilom poput patrijarha Starog zavjeta.  Bio je to prvi govor Urbi et Orbi – Gradu i Svijetu.

Hrvatski program Vatikanskog radija

Foto: Vatican Media

U doba komunističke diktature na hrvatskim prostorima (1945.-1990.) osjetila se potreba da Vatikanski radio emitira i na hrvatskom jeziku. Poradio je na tome ondašnji rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu mons. Juraj Madjerac, zauzevši se u tom smislu kod Državnog tajništva Vatikana.  Prema do sada dostupnim podacima, prvi hrvatski urednik bio je prof. Ljubo Wiessner a emitiranje stalnog programa na hrvatskom jeziku počelo je u nedjelju 21. prosinca 1947. Hrvatski program u početku vode dijecezanski svećenici koji su se tada nalazili u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima: Vjekoslav Dabović, Pavao Jesih i dr. Ivan Tomas.

Stjepan Tumbas bio je prvi hrvatski isusovac koji je vodio tzv. Hrvatsku sekciju RV. Imenovan je na dužnost urednika 3. lipnja 1962., nakon što je svećenik mostarsko-duvanjske biskupije dr. Ivan Tomas, urednik od 1954. g.  smijenjen na politički pritisak jugoslavenskih vlasti. Bile su to godine Drugog vatikanskog sabora i na Hrvatskom programu RV po prvi put su slušatelji u domovini mogli čuti glas naših biskupa, tada koncilskih otaca.
Egon Josip Scheibel će 19. lipnja 1964., zamijeniti na RV p. S. Tumbasa. Upravo je p. Scheibel stvorio širok krug stalnih vanjskih suradnika i prilagodio Hrvatski program RV pravilima novinarske struke.  Zanimljivo je u tom pogledu i to, da je upravo on prvi na RV uposlio žene i dao im ravnopravnu ulogu u spikeriranju. Do tada su se na RV smjeli čuti isključivo muški glasovi. U to je vrijeme Hrvatski program RV svakodnevno emitirao 15 minuta na hrvatskom jeziku u 19.00 sati i imao veliku slušanost među hrvatskim katolicima u domovini i svijetu.

U proljeće 1981. na mjesto urednika RV dolazi p. Josip Antolović i od tada se nastavlja niz urednika: pp. Božidar Nagy, Vatroslav Halambek, Ivan Antunović, Krešimir Djaković, Siniša Štambuk…i sada Ivan Hadaš.

Vatican News

Vatikanski radio praktično više ne postoji u nekadašnjem obliku. Od 1. siječnja 2017. samo je dio sustava multiplatforme Vatican News koja je novi informativni sustav Svete Stolice i nije pod vodstvom Družbe Isusove. Sve je započelo 27. lipnja 2015. godine objavom motuproprija pape Franje kojim je ustanovio Tajništvo za komunikaciju, novi dikasterij Rimske kurije.

Vatican News  slijedi ideju jednostavne digitalne konvergencije odgovarajući na nove tehnološke mogućnosti i neslućeni razvoj društvenih mreža. Svoj izraz i međudjelovanje pronalazi na višejezičnoj, višekulturalnoj, višekanalnoj i multimedijalnoj platformi kojoj se danas može pristupiti s raznih uređaja, napisali su p. Antun Trstenjak i Ema Vesely u 62. broju časopisa “Ignacijev put” iz 2021. godine kojega možete u cijelosti pročitati na poveznici: Ignacijev put.