Prijenos posmrtnih ostataka Miroslava Bulešića

Svetvinčenat, (IKA) – U Svetvinčentu su 11. travnja preneseni posmrtni ostaci sluge Božjega mučenika Miroslava Bulešića, okrutno ubijenog na krizmi u Lanišću 24. kolovoza 1947. od strane komunističke vlasti, s mjesnog groblja u župnu crkvu Navještenja Marijina.
Svečani obredi, u kojima je sudjelovalo mnoštvo vjernika iz istarskih župa kao i rodbina sl. Božjega, započeli su pjesmom i molitvom križnog puta, koji su za tu prigodu napisali mons. Josip Šajina i preč. Petar Pahović, od župne crkve do groblja gdje su od 1958. do sada počivali Bulešićevi zemni ostaci. Nakon obreda u crkvi na groblju Sv. Vincencija ophod je nastavljen prema župnoj crkvi gdje su u novoizgrađenu grobnicu položeni zemni ostaci budućega istarskog blaženika.
Misno slavlje, kao i križni put predvodio je porečko-pulski biskup Ivan Milovan u zajedništvu s riječkim nadbiskupom i metropolitom Ivanom Devčićem, biskupima krčkim Valterom Županom i gospićko-senjskim Milom Bogovićem te pedesetak svećenika. U homiliji je biskup Milovan istaknuo kako je Miroslav Bulešić očito bio spreman na mučeništvo. U svome dnevniku, tri godine ranije, kao župnik u Baderni zapisao je: “Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna, moj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz tvoju milost i, ako me ti učiniš dostojnim ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude volja Tvoja…”. Te riječi uklesane su na njegovu grobnicu. Biskup Milovan nastavio je: “Vlč. Miroslav nije birao svoj povijesni čas, Bog ga je pozvao da djeluje u jednom teškom vremenu rata i poraća, novih nada, ali i velikih tragedija i zala. I naši su krajevi tada bili zapljusnuti ideologijom koja je nadasve obećavala posvemašnju novost i rješenje problema ljudi, stvaranje humanijeg svijeta, na neki način potpuno spasenje. Na žalost, sve to, uz nijekanje Boga i temeljnih zasada morala Deset zapovijedi. Stoga se obećanje o humanosti pretvorilo u stvaranje najveće nehumanosti, u povijesti najveća poznata stradanja nevinih ljudi. Završavajući homiliju biskup je na pitanje koje poticaje porečko-pulska Crkva mora osobito usvojiti, nadahnjujući se na primjeru svjedoka vjere, odgovorio: ponajprije dosljedno naviještanje Isusa Krista i njegove istine i spasenja, hrabrosti, vjernosti i dosljednosti, i, konačno, blagost, dobrotu, humanost”.
Na kraju mise prigodnu riječ uputili su nazočni biskupi. “Miroslav Bulešić živio je u teškim vremenima. Komunizam, fašizam i nacizam prognali su i pogubili više milijuna ljudi. Ali, ni ova vremena danas nisu laka, današnje ideologije nisu ništa manje pogubne. Ugledajmo se u njega, a neka nas on pred licem Božjim zagovara”, rekao je nadbiskup Devčić. Biskup Župan istaknuo je: “Ovo nije dan žalosti, već početak velikog slavlja. Svi, koji su se dizali protiv Boga, dizali su se i protiv čovjeka. Miroslav Bulešić dokazuje da se preko nekih načela i istina ne može preći, a jedina i živa istina je Isus Krist. Tko gazi tu istinu, gazi i čovjeka, a to dokazuje ova mjesna biskupija kao i moja krčka. Neka Miroslav zagovara za istarsku Crkvu i sve nas, da budemo ljudi poput njega”. Biskup Bogović rekao je kako je Miroslav Bulešić “mogao, kao i Isus, izbjeći križ koji ga je čekao, ali to nije učinio. Ostao je na mjestu koji je spasonosan za druge, i to je njegova poruka nama”. Na kraju se okupljenima obratio i postulator kauze Miroslava Bulešića mons. Vijekoslav Milovan, upoznavši ih o dosadašnjim rezultatima biskupijskog procesa i istknuvši da će za kraće vrijeme svi spisi biti dostavljeni Kongregaciji za proglašenje blaženih i svetih u Vatikanu.