Papa Franjo je Sinodom o Amazoniji stavio dugo zanemareno područje i njegove žitelje u središte pozornosti svijeta, ističe se na početku priopćenja koje prenosi agencija Kathpress.

Ekološka prijetnja ovoj regiji, koja je tako važna za globalnu klimu, bila je i ostat će ključni izazov za cijelo čovječanstvo. U Amazoniji je jasno da je „zaštita zajedničkog doma“, kako je to nazvao papa Franjo u enciklici „Laudato si’“, postalo pitanje o kojem ovisi opstanak čitavoga svijeta. Sinoda predstavlja globalni hitni poziv koji bi trebao dovesti do obraćenja u smislu temeljnog preispitivanja i sveobuhvatnog ekološkog, ekonomskog, kulturnog i pastoralnog zaokreta, ističu austrijski biskupi.

Po završetku plenarnog zasjedanja u petak 8. studenoga održana je tiskovna konferencija na kojoj su teme zasjedanja predstavili predsjednik i generalni tajnik Austrijske BK kardinal Christoph Schönborn i Peter Schipka te glavni i izvršni urednik agencije Kathpress Paul Wuthe. Foto: Kathpress

Ako Amazonija umre, tada će i svijet umrijeti. To je uvjerljivo utvrdio poznati njemački istraživač klime Hans Joachim Schellnhuber tijekom Sinode. Iscrpljivanje i eksploatacija već predstavljaju prijetnju tamošnjim domorocima jer ugrožavaju život i biološku raznolikost. Daljnje uništavanje prašume i s tim povezani učinci na globalnu klimu još uvijek se mogu spriječiti, ali „kasnije je prekasno“, kako je rekao jedan sudionik Sinode.

Nužna sveobuhvatna preobrazba uspjet će samo ako je povezana s promjenom načina života i spremnošću na odricanje, posebno onih koji žive u dijelovima svijeta u kojima vlada blagostanje. Osobito kršćanska vjera može biti koristan i nadahnjujući izvor za to. Osim ove osobne odgovornosti, potrebno je izglasati obvezujuću globalnu i nacionalnu rezoluciju i ulagati daleko veće napore nego prije kako bi se spriječila predstojeća klimatska katastrofa. I Austrija je mnogo odlučnija u provođenju cjelokupne Agende 2030 Ujedinjenih naroda s njezinim ciljevima održivog razvoja i ciljeva sadržanih u Pariškom sporazumu o klimi. Sve austrijske biskupije obvezale su se na ekološke mjere, posebno na području energije, nabave i financijskih ulaganja.

Konferencija za tisak na završetku jesenskog plenarnog zasjedanja Austrijske BK. Foto: Kathpress

Austrijski biskupi zahvaljuju svima koji snagom svoga krštenja u društvu ostvaruju svoj kršćanski poziv. Raznolikost karizmi i darova koji se žive u zajedništvu Crkve i tako pridonose izgradnji Kraljevstva Božjega blagoslov je za naše vrijeme. Živi apostolat laika nadahnut velikom ljubavlju dinamična je prisutnost Crkve u našem dobu u kojem svjedočenje milosrđa i solidarnosti u Isusovo ime postaje sve dragocjenije.

Austrijski biskupi se izrijekom zahvaljuju ženama koje djeluju u bezbrojnim župama i drugim crkvenim institucijama i na taj način značajno pridonose vitalnosti Crkve. Crkva ne bi bila prisutna bez raznolike uključenosti žena u mnogim područjima pastoralne skrbi. U vezi s ulogom žena u Crkvi austrijski biskupi podsjećaju na nauk pape Franje sadržan u br. 104. apostolske pobudnice „Evangelii gaudium“: „Traženja legitimnih prava ženâ koja treba poštovati, polazeći od čvrstog uvjerenja da muškarci i žene imaju isto dostojanstvo, stavljaju pred Crkvu duboka pitanja i izazov koji se ne mogu olako izbjegavati. Pridržanost svećeništva muškarcima, kao znak Krista Zaručnika koji se predaje u euharistiji, je pitanje o kojem se ne može raspravljati, ali može postati razlogom dubokog razdora ako se vlast nad sakramentima previše poistovjećuje općenito s vlašću. Ne treba zaboraviti da kada govorimo o svećeničkoj vlasti ‘nalazimo se u području funkcije, a ne dostojanstva i svetosti’. Ministerijalno svećeništvo je jedno od sredstava koje Isus koristi na službu njegovu narodu, ali naše veliko dostojanstvo izvire iz krštenja, koje je dostupno svima. Suobličenje svećenika s Kristom glavom – kao glavni izvor milosti – ne podrazumijeva jedno uzdignuće koje ga izdiže iznad svih drugih. U Crkvi, funkcije ‘nisu povod za uzdizanje jednih nad drugima’. Doista, jedna žena, Marija, je važnija od biskupâ. Čak i kada se ulogu ministerijalnog svećeništva promatra kroz prizmu ‘hijerarhije’, moramo imati na umu da je ‘potpuno određena za svetost Kristovih udova’. Njegov ključ i njegova srž nije vlast shvaćena kao dominacija, već vlast podjeljivanje sakramenta euharistije; iz toga proizlazi njegov autoritet, koji je uvijek u službi naroda. To predstavlja veliki izazov za pastire i teologe, koji bi im mogao pomoći da bolje shvate što to za sobom povlači u vezi moguće uloge žene tamo gdje se donose važne odluke, u različitim područjima Crkve“, podsjeća se u priopćenju.

Foto: Kathpress

Zato austrijski biskupi ističu spremnost da učine sve što je moguće u skladu s trenutačnim crkvenim smjernicama kako bi se žene uključilo u konkretno vodstvo na svim biskupijskim razinama. Mnoga pozitivna iskustva posljednjih godina ohrabrila su ih na ovu odlučnost. Biskupi također ovu spremnost traže od svih drugih odgovornih osoba u Crkvi. U posljednjih 50 godina učinjeno je mnogo po pitanju uključivanja žena u raznoliko pastoralno i administrativno djelovanje, istraživanje i podučavanje. Taj razvoj još nije završen.

Ljubav prema Bogu i bližnjemu je u središtu evanđelja. Ta dvostruka zapovijed ljubavi koju je dao sam Isus presudan je kriterij kršćanske vjere i poslanja Crkve. Caritas je, dakle, životno načelo Crkve i, kao što je oduvijek bilo, njezino srce kuca u ritmu ljubavi prema bližnjemu. Oko 1 600 institucija iz devet dijecezanskih Caritasovih udruženja zajedno sa župnim Caritasom u oko 3 000 župa tvori gustu mrežu pomoći i konkretnog karitativnog djelovanja u čitavoj Austriji. Austrijski biskupi su zahvalni na velikoj predanosti članova crkvenog Caritasa kojima pomaže oko 50 000 volontera. Oni pokazuju čovjekoljubivo lice Crkve. Uključivanje mladih posebno je ohrabrujuće, navodi se u priopćenju te se ističe kako je u projekt „youngCaritas“ uključeno oko 100 000 djece i adolescenata.

U priopćenju se nadalje skreće pažnju kako postoje često skriveni oblici potrebe i siromaštva, s kojima se politički vođe, ali i druge društvene snage, kao i organizacije za pomoć crkvama, poput Caritasa, moraju suočiti: siromaštvo djece i siromaštvo starijih osoba u Austriji mora opadati, a ne rasti. One koji su ostali bez svojih domova i samce treba bolje razumjeti u njihovim potrebama. Sveobuhvatnije mjere na području zdravstvene skrbi postaju sve hitnije, kao i potrebna financijska sigurnost na hospicijskom području. Sve veći problem na svim razinama društva je rastuća usamljenost ljudi, koja pogađa i starije i mlade. Biskupi stoga pozivaju na „savez protiv samoće“ koji uključuje sve društvene snage.

Solidarnost ne smije stati na državnim ili europskim granicama: Austrija je stoga pozvana ispuniti svoja obećanja o povećanju resursa za suradnju u razvoju. Caritas i brojne crkvene organizacije i dalje će činiti sve kako bi pomogli najsiromašnijima na svijetu i promicali održivi razvoj.

Kršćani bi trebali, nastavlja se u priopćenju Austrijske BK, biti nadahnuti Riječju Božjom, jer je to povlašteni način na koji Božji Duh komunicira s ljudima. To uvjerenje pape Franje krije se iza njegove odluke da ustanovi „nedjelju Božje riječi“. U priopćenju austrijskih biskupa s jesenskog plenarnog zasjedanja podsjeća se kako je na poticaj austrijskih biskupa pokrenuta trogodišnja inicijativa pod geslom „BIBEL hören.lesen.leben“ (Slušaj, čitaj i živi Bibliju). Vrhunac predstavljaju Austrijska pastoralna konferencija o Bibliji na programu od 9. do 11. siječnja 2020. u Salzburgu te biblijski tjedni od 25. rujna do 4. listopada 2020. Zajedno s nedavno predstavljenom „Nedjeljom riječi Božje“, tri tematske godine motivirat će vjernike da češće zauzmu Bibliju u ruke i otkriju je kao izvor svog vjerskog života. Korisna je u tome smislu nova biblijska aplikacija s prepravljenim prijevodom biblijskih tekstova, dnevnim čitanjem i planovima čitanja Biblije, ističu biskupi.

Ljudskost društva, nastavlja se u priopćenju, mjeri se spremnošću da stojimo zajedno na samim granicama života kako bismo zaštitili one čiji su životi posebno ranjivi. Stoga je zaštita ranjivih ljudi temelj našeg pravnog sustava. Temeljno je pitanje kako želimo živjeti kao društvo u budućnosti i zar nam je život zaista tako malo svet da ga se smije okončati rukom jednog čovjeka.

Kada pojedinci izraze želju da prestanu živjeti, to je vapaj za pomoć koji se ne može zanemariti. Ti ljudi ne žele pobjeći od života, nego od patnje. Studije pokazuju da glavni motiv ubojstva nije fizička bol, nego mentalni stres poput depresije, beznađa i anksioznosti. Odgovor na to ne može biti ubojstvo, nego profesionalna pomoć i savjet, ističu. Potrebna nam je kultura skrbi i podrške koja osigurava praćenje osobe do granice smrti. Palijativna skrb u kontekstu moderne medicine značajno je pridonijela ponovnom otkrivanju holističkog praćenja pacijenata.

Život treba zaštititi i na njegovu početku. To se uglavnom odnosi na podršku i solidarnost s trudnicama u konfliktnim situacijama. To je pomoć i budućoj majci i nerođenom djetetu. U bogatoj zemlji kao što je Austrija mora se naći drugo rješenja od ubojstva nerođenih, ističe se u priopćenju. Biskupi žele zahvaliti na svim inicijativama kojima se trudnicama, majkama i njihovim bližnjima nudi pomoć i usmjeravanje u njihovom „da“ životu. Te bi ponude mogle biti još bolje i ciljanije ako bi postojale pouzdane informacije o pobačajima i njihovim uzrocima u Austriji. Biskupi podržavaju sve političke i društvene snage posvećene zaštiti i promicanju nerođenog života. Glas za život nikada ne smije biti tih, ističu.

Predsjednik Austrijske BK kardinal Christoph Schönborn i generalni tajnik ABK Peter Schipka. Foto: Kathpress

Već osam i pol godina u Siriji bjesni krvavi rat i još uvijek mu se ne nazire kraj. Stotine tisuća ljudi su u bijegu, uključujući mnoge od preostalih kršćana u regiji. Nakon nedavne vojne ofenzive Turske najmanje 200 000 ljudi pobjeglo je iz graničnog područja s Turskom u unutrašnjost, gdje sada žive u skloništima. Tim izbjeglicama nedostaje hrane, higijenskih potrepština, lijekova – a blizu je zima. Ratnim djelovanjima izravno je pogođeno tri milijuna civila, od čega milijun djece. Više od 500 000 ljudi ubijeno je u sukobu koji sada traje duže od Drugog svjetskog rata. Više od dvanaest milijuna ljudi u Siriji treba pomoć. Ekonomske sankcije Zapada protiv Sirije samo pogoršavaju situaciju u zemlji. Na njihovu je udaru siromašno stanovništvo i njima se sprječava gospodarsku obnovu, zbog čega tamošnji kršćanski patrijarsi i biskupi zahtijevaju njihovo ukidanje.

Siriji je napokon potreban mir i pravedno političko rješenje. Trajni mir bit će moguć samo ako se bude temeljio na zaštiti ljudskih prava i vjerskih sloboda te pravičnom ekonomskom i društvenom razvoju. Austrijski biskupi izražavaju nadu da će tome pridonijeti pregovori započeti u Ženevi pod okriljem UN-a o novom sirijskom ustavu.

Biskupi se zahvaljuju svim udruženjima i organizacijama, vjerskim zajednicama i župama, koje se zauzimaju za ljude koji su u potrebi u Siriji. Pružanje pomoći nije nimalo lako s obzirom na složenu situaciju u državi, ali je moguće. Dostavu pomoći ugroženima ne smije se nipošto obustaviti, ona mora doći do svih koji su u potrebi, bez obzira na njihovu vjeru. Za malu kršćansku manjinu u zemlji o toj pomoći ovisi i njihov opstanak. Broj preostalih kršćana procjenjuje se na najviše 500 000. Potrebna im je solidarnost, konkretna pomoć i politička podrška također iz Austrije, ističu se na kraju priopćenju s jesenskog plenarnog zasjedanja Austrijske BK.