Misno slavlje i obred zavjetovanja predvodio je dugoreški dekan i župnik preč. Željko Nestić. Uz njega su misu suslavili župnik na zagrebačkoj Kajzerici vlč. Krunoslav Kolar i prior karmelićana u Remetama o. Ivan Živković, OCD.

Nakon naviještenog evanđelja uslijedilo je prozivanje zavjetovanice, a potom homilija.

Preč. Nestić prisjetio se kako je Veronikin ulazni dan u Karmel bio Krštenje Gospodinovo kada je Očev glas objavio: „Ovo je Sin moj ljubljeni. U njemu mi sva milina!,“ te je istaknuo da svaki poziv počinje tamo gdje čovjek dopusti da ga oblikuje Božji glas, a ne buka svijeta.

„Danas, tri godine poslije, dolazi trenutak prvih zavjeta. To nije cilj, nego kratki predah u oblikovanju. Nije završena priča, nego svjesno predanje da Bog nastavi pisati. Jeremija danas ne govori samo o proroku iz davnine. U njegovim riječima otkrivamo zakon svakoga istinskog poziva: ‘Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh.’ Bog ne improvizira sa zvanjima – kao da bi pozvao nekoga, a onda gledao kako će se stvari odvijati. Njegov poziv nije slučajnost, ni posljedica trenutačnog religioznog zanosa, nije ni bijeg. On te poznaje prije nego što čovjek odgovori na poziv. Posvećuje prije nego što čovjek postaje sposoban objasniti. Zove prije nego što se osoba osjeti spremnom. Gledajući biblijske likove, a onda i vlastita iskustva, svaki pozvani čovjek najprije osjeti vlastitu nedostatnost. Jeremija kaže: ‘Dijete sam.’ Koliko je samo puta i tvoje srce s. Veroniko možda osjetilo nešto slično – nisam dostatna, nisam dovoljno jaka, nisam sigurna, ‘kako će to biti?’ A Bog ne uklanja poziv zbog ljudske slabosti; on baš u ljudsku slabost ulazi svojom prisutnošću: ‘Ne boj se, jer ja sam s tobom.’“, protumačio je.

Pojasnio je da „sigurnost poziva nije u tome da sve razumijemo i sve predvidimo, nego u tome da Bog ostaje s nama“. Potom se osvrnuo na netom pročitani psalam koji govori da se čovjek koji je pozvan od Boga oslanja u svom zvanju na Gospodina koji mu je svjetlost i spasenje. Psalmist govori iz svijeta koji poznaje prijetnju i nevolju. Vjera ne uklanja kušnju, ali ne dopušta da strah i kušnja imaju posljednju riječ.

Osvrnuvši se na Evanđelje (Iv 15,9-17) spomenuo je kako prava sloboda nastaje kada čovjek prepozna ono za što je stvoren i pozvan i tomu se potpuno preda. U tom svjetlu i tri zavjeta, koja s. Veronika ovaj dan slobodno prihvaća, nisu tek odricanje ili inat svijetu, nego izbor da život oblikuje logika Evanđelja, istaknuo je.

„Svijet govori: stekni što više, osiguraj se, moraš imati za ‘ne daj Bože’, sagradi kuću djeci i unucima, kupi mu auto i motor, učini sve da se ne muče. Zavjet siromaštva govori: ‘moje bogatstvo ne mjeri se onim što imam, nego Onim komu pripadam.’ Svijet govori: nitko mi nema pravo govoriti, ja određujem vlastitu istinu. Ja imam pravo na ovo ili ono… Zavjet poslušnosti govori: ‘istinska sloboda nije u samovolji, nego u sposobnosti da slušam i čujem Boga.’ Svijet govori: ljubav se mjeri ispunjenjem vlastitih želja – uzmi što ti život pruža, uživaj, ne uskraćuj si ništa – život je prekratak. U svijetu koji čistoću često teško razumije ili ju smatra nečim zastarjelim, zavjet čistoće svjedoči da ljudsko srce može ljubiti i pripadati nepodijeljeno: da ljubav nije zabava na više paluba istodobno i raspršenost, nego može biti cjelovit dar. To nije nijekanje života, nego izbor jednog posebnog oblika ljubavi – a to ne mogu svi razumjeti. Zato Isus i veli: ‘Tko može shvatiti, neka shvati’“, ustvrdio je.

Nadalje je rekao da evanđelje dolazi do vrhunca u rečenici: „Ostanite u mojoj ljubavi.“ To će reći da ljubav sazrijeva upravo ondje gdje prestaje biti samo osjećaj i postaje vjernost. Istaknuo je da redovnica nije osoba koja je nešto napustila, nego je osoba koja je Nekoga izabrala i koja ga izbliže slijedi.

Rekao je da prvi zavjeti nisu privatna pobožnost, već da Crkva očekuje plod koji nastaje u molitvi, pokori, prikazanju, žrtvi za svećenike i duše.

Nakon homilije i kratke meditativne šutnje te upita o predanju i posvećenju Bogu, uslijedilo je zavjetovanje i primanje knjige Pravila i Konstitucija, kao i Molitva vjernika, te prinos darova. Pri kraju misnog slavlja u kojemu su nazočili Veronikini roditelji, brat, bake, djedovi te ostala rodbina i prijatelji, kao i mladi iz zagrebačke Kajzerice i Duge Rese, nazočnima se obratio bivši Veronikin župnik vlč. Krunoslav Kolar. Čestitao je s. M. Veroniki na položenim prvim zavjetima, prisjetivši se njezinih početaka, te je protumačio značenje njezinog redovničkog imena i potaknuo vjernike da gorljivo mole za nova duhovna zvanja, ali isto tako za ustrajnost i vjernost postojećih duhovnih zvanja, te da se ne ustručavaju Bogu darovati svoje dijete da krene tim putem, ako ga Bog zove na taj put.

Misno slavlje animirale su sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.

S. Marija Veronika (Mihaela Kolarić) rođena je 1995. u Zagrebu, od oca Božidara Kolarića i majke Jasne, rođene Nestić. Završila je frizersku školu i radila je u svojoj struci. U Karmel u Brezovicu ušla je na blagdan Krštenja Gospodinova 2023. godine, dok je novicijat počela 8. svibnja 2024. godine.