Dr. sc. Baloban primijetio je da se u posljednjih deset do 15 godina događa određeni zastoj u odnosu prema oživotvorenju socijalnog nauka Crkve kako u društvenom tako i u crkvenom životu, iako Sveti Otac na njega stavlja snažan naglasak. „U Crkvi se događa određeni paradoks, dok zanimanje za socijalni nauk Crkve u pojedinim Crkvama u Europi slabi, na razini opće Crkve je suprotno. Papa Franjo stavlja snažan naglasak upravo na sadržaj socijalnog nauka Crkve. U poslijednih deset godina, objavio je dvije socijalne enciklike: Laudato si’ 2015., Fratelli tutti 2020., a ove godine i apostolsku pobudnicu Laudate Deum“, istaknuo je.

Istina je da papa Franjo rijetko spominje sam pojam socijalni nauk ili socijalno učenje Crkve, premda se geste, riječi i sadržaj Papinih nastupa velikim, ako ne i najvećim, dijelom temelje na crkvenim i teološkim postavkama onoga što su njegovi predšasnici Ivan Pavao II. i papa Benedikt XVI. izričito nazivali socijalni nauk Crkve, rekao je dr. sc. Baloban pa za raspravu postavio pitanje utječe li to što papa Franjo rijetko upotrebljava sam pojam Socijalnog nauka Crkve na slabljenje interesa prema njemu na europskom tlu, uključujući i Hrvatsku.

„Nositelji primjene Socijalnog nauka Crkve u Hrvatskoj prije svega su teolozi, ali i svi intelektualci i stručnjaci na raznim područjima života i ljudske djelatnosti koji ga žele upoznati, to jest, živjeti i djelovati prema poticajima koji iz njega dolaze. Uvjeren sam da takvih ljudi ima i u našim znanstvenim institucijama. Uloga je teologa, posebno socijalnih etičara, okupiti takve ljude u suradnju koja će biti u službi čovjeka“, zaključio je prof. dr. sc. Baloban.

Upravo ta povezanost stručnjaka iz različitih područja društvenog djelovanja razlikuje hrvatski model proučavanja i širenja Socijalnog nauka Crkve u posljednja tri desetljeća od njemačkog modela koji je nakon Drugog vatikanskog koncila odijelilo socijalne dokumente crkvenoga učiteljstva od teološke rasprave o tim dokumentima, primijetio je prof. dr. sc. Baloban.

„U teološkim se krugovima to naziva ‘socijalna etika’ – Soziale Ethik, odnosno Kršćanska socijalna etika (Christliche Soziale Ethik). Riječ je o odijeljenosti između znanstvenog proučavanja i praktične primjene. Čini se da se takav pristup na njemačkom govornom području posljednjih godina mijenja“, kazao je.

Prof. dr. sc. Tonči Matulić na simpoziju je govorio o temi socijalnog nauka Crkve kao o kriteriju etičko-moralnog djelovanja u javnom životu. Pojasnio je kako socijalni nauk Crkve nije ideologija ni treći put između lijevog i desnog političkog opredjeljenja, već posebna kategorija. “Socijalni nauk Crkve rasvjetljivanje je socijalne dimenzije ljudske egzistencije u složenim uvjetima svjetovnog života u svjetlu evanđelja odnosno evanđeoske poruke”, naglasio je, između ostaloga, prof. dr. sc. Tonči Matulić i dodao kako on služi za čišćenje ljudskog razuma da se vjera ne otuđi od stvarnog života, to jest, da se ona ne pretvori u puku osjećajnu pobožnost i praksu, već da čovjeku donese spasonosne uvide za oblikovanje ljudskog života.

Ishodišni kriterij istinitosti i duša socijalnog nauka Crkve u užem smislu jest kršćanska ljubav, kazao je prof. dr. sc. Matulić. „To je evanđelje. Ono je crvena nit vodilja socijalnog nauka od početka Crkve do danas“, naglasio je.

Glavno mjesto i središnju ulogu kršćanske ljubavi u društvenom životu i odnosima rječito je predstavio papa Benedikt XVI., istaknuo je prof. dr. sc. Matulić. Citirao je izjavu blagopokojnoga pape Benedikta XVI. o tome da će „ljubav uvijek biti nužna, čak i u najpravednijem društvu. Ne postoji nijedno pravedno društvo koje će služenje ljubavi učiniti suvišnim i nepotrebnim. Onaj koji želi ukloniti ljubav sprema se ukloniti čovjeka kao takvog“.

Simpozij je održan u prigodi 25. obljetnice Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije.