Predavač je kazao da je tendencija potiranja tradicije koju su komunisti žestoko provodili u godinama poraća, nastojeći pritom reformirati narodnu kulturu kako bi uspostavili svoju moć, u geopolitičkim prilikama druge polovice pedesetih i tijekom šezdesetih godina prošloga stoljeća počela slabjeti.

„Osobito je to vidljivo nakon što je 26. lipnja 1966. potpisan protokol između Svete Stolice i SFRJ“, poručio je. Upravo su u tom vremenu započele pripreme za izgradnju crkve sv. Josipa. Iako se nalazi nedaleko crkve Snježne Gospe, a nešto niže kapele Ranjenog Isusa, potreba za izgradnjom crkve sv. Josipa bila je nužna iz više razloga, rekao je.

„Župna crkva Snježne Gospe zbog strmoga puta koji vodi do nje prilično je nepristupačna, posebice u zimskim mjesecima. S druge pak strane, svojom veličinom šezdesetih godina prošloga stoljeća nije mogla udovoljiti potrebama župljana. Kapela Ranjenog Isusa, osim što je prostorom vrlo mala, još je k tome puna vlage“, kazao je prof. Anić između ostaloga.

Poručio je da se upravo navedeni splet događaja zrcali u realizaciji velikoga sakralnog projekta važnog ne samo za Karlovac i karlovačku okolicu, već i za Republiku Hrvatsku. Predavač je dodao da je ne tako dugo od posvećenja 15. rujna 1974., crkva sv. Josipa 15. travnja 1987. postala Nacionalno svetište svetog Josipa Crkve u Hrvata.

Predavanje izv. prof. dr. sc. Tomislava Anića održano je u okviru znanstvenog skupa „Protector Croatiae“ u povodu 150 godina objavljivanja Glasnika sv. Josipa u Hrvatskom nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa dr. sc. Dražena Kutleše, predsjednika Hrvatskog sabora Gorana Jandrokovića, Karlovačke županije i Grada Karlovca, u organizaciji Zagrebačke nadbiskupije, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskoga nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu.