Propovijed vladike Milana Stipića na devetnici za Stepinčevo u Krašiću
Vladika Stipić predvodio liturgiju u Krašiću u sklopu devetnice za Stepinčevo
Krašić (IKA)
Grkokatolički križevački vladika Milan Stipić predvodio je Božansku liturgiju sv. Ivana Zlatoustog 3. veljače 2021. godine, trećeg dana devetodnevne duhovne priprave za proslavu blagdana bl. Alojzija Stepinca u blaženikovoj rodnoj župi Krašić.
Draga braćo i sestre!
Nalazimo se u devetodnevnoj pripremi za blagdan bl. Alojzija Stepinca. Kroz devet dana razmatramo o njegovoj osobi, zatim o njegovoj ulozi u životu Crkve kao i o njegovoj ulozi u povijesnom tijeku i životu hrvatskog naroda.
Također kroz ove dane razmatramo o mučeništvu kao načinu služenja Kristu i Crkvi. Naš blaženik rođen je ovdje u Krašiću gdje je proživio djetinjstvo i mladost. Usvojio je kršćanski odgoj od svoje obitelji te upio duh evanđelja koji je kasnije produbljivao kroz odgoj u bogosloviji i kroz svoj svećenički i biskupski poziv. U svom životu blaženi Alojzije je gradio duh asketskog i kršćanskog života i posebno se odlikovao darom poslušnosti prema svetoj Crkvi. Također je bio bogat apostolskim žarom za širenje Kristove Radosne vijesti. To se vidi u mnogim njegovim djelima, osobito u osnivanju mnogih župa i otvaranju mnogih samostana. On je bio svjestan, a na to smo i mi danas pozvani, da Crkva živi s jedne strane kroz pastoralni rad svojih svećenika i biskupa i kroz molitveno djelovanje monaštva i redovništva. Svoj život blaženi Alojzije završio je mučeništvom i to mučeništvom koje nije bilo trenutačno nego dugotrajno kroz poniženja, zatvaranja, oduzimanja svih prava i na kraju preranom smrću. On je simbol progonstva cjelokupne Katoličke Crkve u našem narodu od strane totalitarnih režima. Mučeništvo je dar koji Bog daje posvećenim dušama. Ukoliko smo za života činili dobro, živjeli po evanđelju i čvrsto vjerovali Kristu kao svome učitelju i spasitelju. Bog otac, ako je njegova volja, može nam podariti mogućnost i dar mučeništva kako bi smo dobili neuveli vijenac slave. Blaženi Alojzije posebno je volio nas grkokatolike, on je posjećivao našu katedralu u Križevcima i mnoge naše župe. Bio je čvrsto svjestan kako su grkokatolici dragocjen dio Katoličke Crkve u Hrvatskoj i kako ih treba čuvati, bodriti na opstanak i pomagati im u svakom pogledu. Posebno je bio blizak s grkokatoličkim vladikom Jankom Šimrakom koji je također nakon 2. svjetskog rata bio zatvaran i umro zbog posljedica progonstva i torture. Kardinalova bliskost s grkokatolicima svima nam je primjer i poticaj da mi u današnje vrijeme jedni drugima budemo na pomoć i zaštitu rimokatolici grkokatolicima i obratno. Ljudi koji čeznu za Kraljevstvom Božjim uvijek će naći zajedništvo i uvijek će biti jedni drugima bliski jer im je svima zajednički interes i cilj, a to je Isus Krist naš Spasitelj. Potičem ovom prigodom naše grkokatoličke svećenike da njeguju dobar odnos i suradnju sa svojom rimokatoličkom subraćom, također rimokatoličke svećenike potičem da se trude objasniti svojim vjernicima tko su grkokatolici, kolika je njihova važnost i uloga u bogatstvu Katoličke Crkve. Također potičem svoju subraću iz Hrvatske biskupske konferencije da budu na pomoć i suradnju našoj Križevačkoj eparhiji kako bi nam pomogli u pastoralnom radu s našim vjernicima koji su često raspršeni i udaljeni. Jako je važno da jedni u drugima gledamo bogatstvo, radost i bratsku pripomoć, a ne konkurenciju ili opasnost.
Nalazimo se u vremenima koja su veoma izazovna, susreli smo se s velikim iskušenjima pandemije, također susreli smo se s nevoljom potresa u Zagrebu, a potom na Banovini. I naša grkokatolička eparhija pretrpjela je štete, prije svega biskupska rezidencija i grkokatoličko sjedište u Zagrebu, a također najveće štete su pretrpjele mnoge naše župe koje su zbog pandemije covida često bile onemogućene u okupljanju svojih vjernika i u slavlju liturgijskih čina. Trebamo biti hrabri i ustrajni pokazati svoje kršćansko lice, dati sve od sebe kako bismo pomogli svoj našoj braći i sestrama koje su u nevolji. Posebno je blaženi Alojzije zahtijevao od svojih svećenika brigu oko međusobnog jedinstva, bratstva i potpomaganja. Rekao je svojim svećenicima ‘Šaljem vas u krvavu kupelj’ jer je znao da će njihovo poslanje biti teško. Poslanje današnjih svećenika nije nimalo lakše, samo su nevolje i iskušenja drugačija. Stoga nam je važno izgraditi svoj svećenički identitet koji se temelji na molitvi, askezi, karitativnom radu te na poniznosti i skromnom životu, a osobito na međusobnoj bliskosti i bratskoj povezanosti. Jedino tako ćemo moći izaći u susret poteškoćama koje dolaze s današnjim vremenom i s vremenom koje je pred nama. Neka nam svima blaženi Alojzije Stepinac u čiju čast ovu devetnicu molimo izmoli kod nebeskog Oca obilje darova Duha Svetoga. Osobito darove poniznosti međusobne ljubavi i ljubavi prema Crkvi. Amin!